DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 58

____Dan kasnije____
Stajala sam pored balkonskih vrata i gledala tmurni prizor ispred sebe. Cijeli kvart je bio pod maglom dok je nezaustavljiva i poprilično dosadna kiša polako počela da smanjuje. Cijelo nebo je bilo sivo...Prekriveno gustim oblacima koji očito nisu imali namjeru da se razilaze. To je bio jedan od onih ružnih dana u Londonu, a sudeći po prognozama, zadugo će se zadržati ovakvo vrijeme. Ali to nije bilo ono što me je zapravo mučilo. Moji problemi su bili mnogo veći od bilo kakve vremenske nepogode...Zapravo moj život je poput neke vremenske nepogode i sve više gubim nadu da bi se ona mogla smiriti i dozvoliti suncu da barem malo proviri. Znam da ljudi često kažu da poslije kiše uvijek dođe sunce ali šta ako kod mene ne bude tako? Šta ako sam ja taj izuzetak koji mora uvijek da doudara od svih životnih pravila? Ko zna...Život me je mnogo puta naveo da tako razmišljam ali možda čak ni on ne zna šta je prava istina...Možda čak ni sudbina ne zna šta će se desiti...Šta ako zapravo sve zavisi od mene? Šta ako zapravo u mom životu nije sudbina ta koja upravlja svime? Šta ako je Bog odlučio da ipak ja utičem na stvari koje će se desiti?
Još ima samo malo vremena do povratka u moj stari život koji će sada biti još gori...Da li će to uopšte biti poddnošljivo i šta ja mogu učiniti da se to promijeni? Ništa...Šta ako je prava istina to da mama i tata upravljaju mojim životom? Prije će biti da je to...
Zajedno sa mojim mislima su se miješali zvukovi koje su proizvodile kapi kiše padajući sa oluka. Nekada, dok sam bila mlađa me je to često opuštalo i uvijek kada bi padala kiša ili bi prestala da pada, legla bih na krevet, otvorila prozor, zatvorila oči i jedini zvuk koji sam mogla da čujem je bio upravo taj. Isključila bih mozak, barem na trenutak zaboravila sva mamina prigovaranja oko škole i glume i jednostavno se prepustila samo tom zvuku. Rado bih to i sada uradila ali...Ne znam zašto ali mi je taj zvuk sada užasno smetao...Kao da su zajedno s njim u moju glavu došle i moje i mamine svađe mnogo godina unazad...Nikada nismo imale normalan odnos...Poput majke i kćerke. Uvijek je željela imati potpunu kontrolu nad svime što radim i mislim da se nikada u životu nisam ni opustila...Uvijek bi učinila sve samo da ne uživam u potpunosti...Jednostavno...Nikada nisam imala djetinjstvo kao ostala djeca...Uvijek sam morala da budem najbolja u školi...Na svim vannastavnim aktivnostima, priredbama i svim ostalim stvarima koje su trebale biti zabava. Zapravo i jesu bile zabava ali ne i za moju majku. Ona je oduvijek u svemu vidjela neko nadmetanje i bilo je bitno da sam ja najbolja pod svaku cijenu...Tako je i sa dramskom sekcijom kao i ulogom Julije...Iako je znala da je to nešto što ja ne želim i nešto za šta ja možda nisam ni sposobna, učinila je sve da baš ja dobijem tu ulogu. I uspjela je...Baš kao i uvijek...I šta je sad postigla? Da bježim od vlastite kuće i osjećam strah od vlastitih roditelja...
Uzdahnula sam i svezala kosu u visoki konjski rep gumicom koja mi se do tada nalazila oko ruke. Nakon toga sam protrljala oči jer sam imala osjećaj kao da mi se vid muti i imala sam osjećaj kao da ću se unesvijestiti..Zapravo, ne bi me to ni čudilo jer cijelu noć nisam spavala, a od juče ujutru nisam ništa ni jela. Ne mogu jer mi jednostavno ne izlazi iz glave to da ću se vratiti kući i da neću moći da viđam Harrya. To je prosto nezamislivo, a što je najgore od svega...To je stvarnost. Do sada smo uspijevali da nađemo načine pa da se vidimo ali sam sigurna da će mama i tata sada učiniti sve da se to ni pod koju cijenu ne desi. Zatvorila sam oči i naslonila se rukom na zid pokušavajući da se suzdržim od plača ali nisam mogla. Odjedanput mi je nekoliko suza skliznulo niz lice i bilo ih je nemoguće zaustaviti. Odjednom su mi prošle neke malo ljepše stvari iz djetinjastva kroz glavu i sve one su se dešavale zahvaljujući tati...Moj tata i nije zapravo tako loš čovjek...Tačnije nije bio...Mama ga je mnogo promijenila i većinu stvari mu je ona utuvila u glavu stalnim zvocanjem i ponavljanjem jednog te istog tako da je počeo da vjeruje i u ono u šta do tada nije. Jednostavno ga je promijenila iz korijena iako sam se uvijek nadala da možda nije tako i da će pokazati svoju pravu i pozitivnu stranu ali sam se zauvijek pomirila s tim da je to nemoguće u trenutku kada je udario Harrya. To je prizor koji će mi zauvijek ostati u sjećanju i stvar koju nikada neću oprostiti vlastitom ocu...To me boli mnogo više nego onaj mamin šamar upućen meni. Jednostavno...Oni ne misle na mene...Njima nije stalo do mene, a nikada ni neće...Oni su sasvim drugi ljudi...Slušala sam neke priče o njima kao mlađim ljudima i koliko sam mogla zaključiti...Bili su mnogo bolji i pozitivniji...Bili su opušteniji ali...Sve se promijenilo...Prvo mama pa je to onda uticalo na tatu...Šta ako je uzrok tome moje rođenje? Ponovo su mi se iste stvari počele motati po glavi...Šta ako oni zapravo nikada nisu željeli imati djete i šta ako sam ja jedna velika greška?
Odjednom sam na ruci koju sam držala prislonjenu na zid osjetila toplu, veliku i čvrstu mušku ruku koja je lagano palcem pravila nježne pokrete preko moje kože. Mogla sam da osjetim usne u mojoj kosi kao i još jednu ruku na mom lijevom ramenu. Iza mene se nalazio dečko koji mi je postao sve i jedini cilj u životu. Neprimijetno sam obrisala suze, a zatim se okrenula prema njemu stisnuvši njegovu ruku. Odmah sam se susrela sa prelijepim licem...Licem anđela uokvireno nestašnim, tamnim kovrdžama koje su upotpunjavale njegov savršeni izgled. Ipak, mogla sam da primijetim i mali sjaj u njegovim očima. Ali ne, to nije bio onaj posebni sjaj koji se pojavljuje kada je osoba uzbuđenja, zaljubljena ili srećna već..To je bio sjaj koji sam vjerovatno i sama imala...Sjaj prouzrokovan slanim suzama koje znaju itekako da bole i peku pojačavajući tvoj osjećaj tuge. Do sada sam par puta imala priliku da vidim suze u Harryevim očima koje je uvijek pokušavao da prikrije, valjda zbog muškog ega. Ali je to za mene bilo mnogo više od slane vode koja ti se nakupi uvijek kada si tužan...To je za mene bio pokazatelj da je on bez obzira na to što je muško, osjećajan i osjetljiv i mislim da nisu samo žene te koje uvijek plaču kad im je teško i nisu one uvijek te koje su emotivne. Pored svog Harryevog šarma i zavodničkog kao i mačo izgleda, Harry duboko u sebi krije osjetljivog dečka koji se javlja s vremena na vrijeme pokazujući da još uvijek postoji. To je još jedna stvar koju volim kod njega i koju nikada ne bih promijenila..Zapravo njega nije potrebno mijenjati..On je savršen upravo takav kakav jeste i takvog ga volim.
Harry: Julija...
Njegov promukli i tihi glas je prouzrokovao trnce koji su protutnjali kroz moje tijelo dok je on lagano prelazio prstima preko mog liva. Zatvorila sam oči jer sam željela zaustaviti novu turu suza. Pomisao na to da zadugo neću čuti njegov glas ovako uživo već samo preko telefona (ako i to bude moguće) i da neću osjetiti njegov dodir je naprosto nezamisliva, strašna i okrutna.
Duboko sam uzdahnula dok su mi se suze počele slijevati niz lice. Spustila sam glavu i lagano odmahnula.
Ariel: Ne mogu ja to...Ne želim da idem...
Nježno me je pomazio po obrazu pokušavajući da me smiri ali jednostavno nije pomagalo. Svi moji osjećaji su odjedanput počelid a naviru i ije ih bilo moguće spriječiti niti zaustaviti.
Harry: A-Ariel...
Stavila sam ruke na njegova prsa i čvrsto zatvorila oči i ne pokušavajući više da zaustavim suze.
Ariel: Ne želim ići! Ne želim se odvojiti od tebe! Ne želim Harry, ne želim!
Čak sam ga u jednom trenutku i udarila dlanovima u prsa ali ne s namjerom da ga povrijedim...Jednostavno sam samo željela izaciti sve iz sebe ali je to bilo nemoguće. On me je uhvatio za nadlaktice pokušavajući da me smiri ali sam ja samo nastavila da jecam i mlatim rukama. Na kraju sam lagano počela da se spuštam dok nisam pala koljenima na hladni pod. Harry je čučnuo pored mene gledajući me svojim tužnim, pomalo sivkastim očima ne znajući šta da uradi. Na kraju me je čvrsto zagrlioo dok sam ja lagano stiskala njegovu majicu među prstima pokušavajući da se smirim.
Ariel: Ne želim...
Raširio je noge tako da sam ja sklupčano sjedila između njih dok su njegove ruke čvrsto bile obamotane oko mene. Osjećaj sigurnosti u meni je bio prosto nevjerovatan jer sam na neki način bila zaštićena cijelim njegovim tijelom, a osjećaj je bio neprocjenjiv i neponovljiv. Cijelo vrijeme sam mogla da osjetim njegove nježne poljupce u mojoj kosi, mom vratu kao i licu i dlanovima. Jednostavno je na sve načine pokušavao da me barem na trenutak opusti ali je to bilo gotovo nemoguće. Cijelo vrijeme mi je srce užasno tuklo i osjećala sam jako stiskanje u prsima.
Harry: Ni ja ne želim ljubavi...
Pogledala sam ga u oči koje su sada bile mnogo suznije nego maloprije, a kovrdže mnogo raščupanije. Pretpostavila sam da sam ja kriva za to jer sam vjerovatno nesvjesno prolazila rukama kroz njih.
Arel: A-ali zašto onda moram?
Na trenutak je spustio pogled prikrivajući oči u kojima se mogla vidjeti sva ta bol koja je ujedno izjedala i mene. Oblizao je usne koje su već bile veoma vlažne i crvene, a uskoro sam mogla da vidim i jednu suzu koja je provirila ispod njegovih dugih i gustih tamnih trepavica. Odmahnuo je glavom igrajući se sa mojim prstima.
Harry: Oboje znamo razlog ali...To nije pravo objašnjenje jer je to...To je nepravda koju prokleto želim ispraviti ali mi ne ide i to me ubija...
Stavila sam ruke na njegove obraze i prislonila čelo na njegovo ispuštajući još nekolie bolne suze.
Ariel: M-molim te...Samo mi nešto obećaj...Molim te...
Podigao je suzni i tužni pogled te klimnuo glavom.
Harry: Naravno.
Zagrizla sam usnu i duboko uzdahnula. Gledala sam ga ravno u oči koje su me lagano osvajale kao i svaki put kada imam priliku da ih vidim.
Ariel: Obećaj mi da...Da nas ovo neće rastaviti i-i da ćemo ostati zajedno bez obzira na sve..Molim te...
Par trenutaka smo samo gledali jedno u drugo, a on me je zatim čvrsto zagrlio i još više pribio uz sebe.
Harry: Naravno da neće ljubavi...Niko i ništa, kunem ti se...Ovo je samo jedan veliki test za nas ali...Kada ovo prođe čeka nas i neka nagrada..Onda ćemo uživati jedno u drugome, zajedno..Bez ikakvih prepreka.
Njegove riječi su lagano ulazile sve dublje u moju dušu i srce ostavljajući za sobom tragove nade.
Ariel: M-misliš?
Prekinuo je zagrljaj počevši da lagano briše moje mokro lice. Kovrdže su mu padale preko čela i obraza dok su mu oči jednostavno blistale uokvirene mokrim i sada još tamnijim gustim trepavicama. Usne su mu za to vrijeme bile rumene, nateknute i zagrižene biserno bijelim zubima za kojima sam žudila sa željom da ih vidim u osmijehu. Klimnuo je glavom i pogledao me duboko u oči.
Harry: Siguran sam Julija...Samo trebaš da mi vjeruješ..I to je sve...
Blago sam se nasmiješila pokušavajući da izmam osmijeh i na njegovo lice. I uspjela sam samo što nisam mogla da vidim one slatke rupice zbog nedovoljno jakog osmijeha. Ipak, meni je bila dovoljna samo ona mala kriva linija napravljena od njegovih usana da izazove me oraspoloži. Nageo se te nježno pritisnuo usne na moje stvarajući mokri, pomalo slani ali jednako savršeni poljubac koji je možda čak bio i mnogo ljepši od onih običnih jer je ispunjen emocijama i ljubavlju.
Harry je jednostavno ušao u moju krv...U mene..I šta kada ostanem bez njega? Da li onda postoje ikakve šanse za opstanak odnosno život? Bojim se da ne....
.............................. ................................ ............................
Glava mi je bila naslonjena na sic i imala sam predivan pogled na savršenog dečka pored mene koji je bio veoma ozbiljan, namršten i pomalo nervozan ali jednako privlačan. Divila sam se njegovim, po meni, savršenim crtama lica koje su još više dolazile do izražaja prilikom posmatranja njegovog profila. Po volanu je stalno lupkao prstima ukrašenim srebrnim muškim prstenovima. Uvijek se divim ljepoti njegovih ruka koje su, mogu reći ljepše i od ruka mnogih žena samo što su njegove mnogo veće i snažnije. Jednostavno, mislim da nikada neću dovoljno moći da se nagledam njegovoj ljepoti jer je besprijekorna.
Samo sam molila Boga da vožnja traje što duže iako sam bila svjesna da ćemo kad-tad doći pred kuću koja me sve više podsjeća na one iz horora..Barem sam je ja tako počela zamišljati...Uskoro sam mogla da vidim dobro poznate kuće na početku naselja pored kojih sam uvijek prolazila idući u školu i na sekciju. Odmah sam počela osjećati još veću bol u prsima kao i glavi i imala sam osjećaj da ću puknuti. Željela sam skrenuti pažnju sa svih tih kuća te saam ponovo pogledala prema Harryu koji je gickao dojnju usnu i nervozno gledao ispred sebe. Pomalo nesigurno je skrenuo pogled prema meni skrećući u moju ulicu. Ruka mu je skliznula sa volana i prešla na moje usne, a mene je u trenutku oblio val nekog posebnog osjećaja koji vjerovatno ne mogu u potpunosti ni da objasnim. Nježno sam poljubila njegov prst, a on se nasmiješio te pogledao prema cesti. U trenutku mu je nestao osmijeh s lica i raširio je oči te naglo zakočio, a škripavi zvuk je odjeknuo ulicom. Poletjeli smo naprijed ali smo oboje na svu sreću bili zavezani.
Harry: Sr*nje!
Oboje smo pred sobom mogli vidjeti ukipljenu Elly koju sam jedva uspjela i da prepoznam jer joj je cijelo lice bilo išarano raznim bojama, a na sebi je imala neki ogroman smeđi kaput koji se vlačio po zemlji i mogla sam pretpostaviti da pripada njenoj mami. Harry je duboko uzdahnuo i naslonio glavu na sic te udario rukom u volan. Meni je sada lupanje srca dostiglo maksimalnu brzinu i mislim da je ovoliko stresa mnogo i za desetero ljudi, a ne jednu osobu. Harry je izbezumljeno počeo da pravi neke pokrete rukom duboko dišući. Po njemu se moglo vidjeti da je i više nego uplašen, a pretpostavljam da je zakočio u posljednjoj sekundi.
Harry: P-pa da li to dijete...
Već par komšija (susjeda) je provirilo na prozore začuvši škripu, a Ellyina mama je izletjela iz kuće i pritrčala Elly koja je još uvijek kipljeno stajala i zurila u automobil.
Em: Elly?!
Harry i ja smo se odvezali te izašli iz automobila kako bismo vidjeli da li je sve uredu. Jadna žena je čvrsto zagrlila te na taj način razmazala onu boju i po svom licu.
Harry: Ovaj...Ja stvarno ne znam..Samo je izletjela...
Harry je cijelo vrijeme mahao rukama dok mu je glas bio drhtav i promukao. Ellyina mama nas je pogledala uplašenim ali i pomalo utješnim pogledom.
Em: Ma niste vi krivi...To se stalno dešava i stvarno ne znam šta više da učinim. Ako ovako nastavi, jedan dan će izgubiti glavu sa svojim budalaštinama.
Mazila je po čupavoj i pomalo mokroj kosi tako da sam mogla pretpostaviti da je bila dosta aktivna i za vrijeme pljuska. Harry i ja smo čučnuli pored njih dvije susrećući se sa krupnim plavim očima u čijim uglovima se nalazilo malo krmelja.
Ariel: E-Elly, jesi li dobro?
Na njenom naizgled šokiranom licu se odjednom pojavio ogroman osmijeh koji je otkrio nekoliko sitnih zubića između kojih su se mogli primijetiti tragovi čokolade kao i na uglovima njenih usana. Tada je pogledala prema mami još više raširivši oči.
Elly: Došli su Ari i čupaviiii!!!!
Harry i ja smo se pogledali, a zatim nasmijali iako je smijeh ono što nam u ovim trenutcima nije ni na kraj pameti. U tom trenutku me je Elly čvrsto zagrlila svojim malim ručicama i na taj način me nesvjesno po leđima udarila lutkom bez glave koju je držala. Već sam mogla da osjetim mokrinu odnosno boju na svom licu ali me nije bilo briga. Lagano sam je pomazila po kosi i nasmiješila se.
Odmakla se od mene i već sam mogla da primijetim male vražiće koji su se probudili u njenom pogledu.
Elly: Hoćemo li se grati danas čudovišta?!
Spustila sam pogled i prije nego što sam bilo šta mogla da kažem, ona je već bila obješena oko Harryevog vrata.
Elly: I čupavi može sa namaaa!!!!
Njena majka je cijelo vrijeme odmahivala glavom i uzdisala, a Harry se nasmijao te je podigao. U početku je Elly počela da vrišti i da se koprca ali se uskoro smirila te počela da se smije. Broj radoznalih komšija (susjeda) na prozorima se sve više povećavao, a meni je na neki način cijela ova situacija bila pomalo smiješna...Iako znam da ono što me tek čeka nije nimalo zabavno. Elly je uhvatila Harryeve kovrdže te ih počela vući, a njena majka je ustala pokušavajući da je skine s njega. Harry se samo nasmijao i bio je i više nego sladak sa svim onim pomiješaim bojama na obrazu kao i tragovima Ellyinih ruku po cijelom licu.
Harry: Ma uredu je.
Elly: Znaš, puno si visoook!
Harry se malo namrštio i u zadnjem trenutku zatvorio oko braneći se od napada Ellyne ruke koja kao da nije bila njena.
Harry: To je dobro ili loše?
Ona je samo slegnula ramenima.
Elly: Nemam pojma.
Harry se nasmijao, a zatim je zavrtio izazivajući vrištanje sa njene strane i neko bi vjerovatno pomislio da se plaši ali je njen blesavi osmijeh dokazivao suprotno. Harry je izgledao zaista prelijepo sa djecom i cijeloj ovoj teškoj situaciji mu nije problem da udovolji dječjim zahtjevima. Mislim da sam se već pomirila sa činjenicom da me nikada neće prestati iznova iznenađivati. Pažljivo je spustio na zemlju, a ona je od dragosti počela da skače i to njeno skakanje me je na trenutaak podsjetilo na neki indijanski ples.
Elly: Ovako se uvijek igraš sa Aii?!
Harry je na trenutak pogledao prema meni te se vragolasto nasmiješio.
Harry: Paa i nee...
Elly se počešala po kosi, a zatim počela da kopa nos.
Elly: A zašto?
Harry je pokušavao da skine boju sa lica ali je to bilo nemoguće i samo je još više razazivao.
Harry: Pa...Mi se igramo na drugačije načine.
U tom trenutku mi je obaze preplavilo crvenilo, a Harry je pogledao prema meni i namignuo mi. Ellyina mama se nasmijala, Elly je sve nas zbunjenoo gledala izvlačeći prst iz nosa i brišući ga od kaput
Elly: Hoćeš li meni pokazati tu igru?
U tom trenutku čak ni Harry nije znao šta da kaže pa je kraičkom oka pogledao prema meni, a ja sam stavila ruku preko lica još uvijek veoma postiđena i začuđena time kako Harry do sada nije shvatio koliko je Elly zapravo znatiželjna i da ne treba ni pokušavati voditi dvosmisleni razgovor s njom. Njena mama se nakašljala i prišla joj mazeći je po kosi.
Em: Elly vrijeme je da ideš u kuću. Moraš još nešto pojesti i to naravno ne podrazumijeva gumene bombone s mlijekom.
Ja sam za to vrijeme prostrijelila Harrya pogledom, a on se vragolasto nasmijalo što je u meni izazvalo trnce ali i osmijeh na mom licu. Ne mogu da vjerujem da sam uspjela da se nasmijem i oraspoložim i to na samo nekoliko metara od moje kuće. Elly se odmakla od mame i prigrlila svoju lutku bez glave.
Elly: Neću dok mi Harry ne pokaže tu njegovu i Arielinu igru.
Harry se nasmijao iako se moglo primijetiti da mu je sada itekako neprijatno. Ellyina mama se takođe smijala i odmahivala glavom dok je Elly bila veoma ozbiljna.
Harry: Um...Ne mogu ti ja to pokazati, a i ti si još mala za toga.
Elly se namrštila i zbunjeno ga pogledala.
Elly: Ne razumijem.
Em: Kao što je i...
U tom trenutku je pogledala prema Harryu dajući mu do znanja da ne zna kako se zove.
Harry: Har...
Elly: Čupaviii! Ili Harry Stones, kako hoćeš.
Harry se nasmijao, a njena majka je uzdahnula i ponovo pogledala prema njoj.
Em: Kako god, kao što je i Harry rekao, još si mala za toga. Hajde idemo sad da jedeš.
Elly je pogledala ljutito prema njoj udarivši nogom od asfalt. Tek tada sam primijetila da na nogama ima različite gumene čizme. Jedna je bila obična roza flouroscentna, a druga je bila plava sa žutim patkama. Odličan stajling Elly kao i uvijek.
Elly: Neću da jedem, a i moram da uhvatim još nekoliko skejskvaša. Maloprije sam vidjela jednog iza Cheriline kuće.
Em: Ali prvo moraš da jedeš.
Elly: Neću!
Ja sam se polako uspravila i prišla Harryu kojem je osmijeh na licu sve više blijedio kao i meni. Stala sam pored njega, a on me je pribio uz sebe i poljubio u kosu.
Ariel: Ne mogu da vjerujem da...Mislim, već...Došli smo...
Pogledao me je duboko u oči ispuštajući svoj topli dah preko mojih usana.
Harry: Ali ovo nije kraj...Mi smo još uvijek na početku Julija.
Bila sam pomalo zbunjena, a on se nasmiješio i prislonio usne na moje dok su njegove kovrdže padale preko mog obraza i na taj način me golicale.
Harry: Vjeruj mi...
Klimnula sam glavom i poljubila ga u ćošak usana.
Ariel: naravno da ti vjerujem...
Još uvijek sam mogla da čujem raspravu između Elly i njene mame koje su se nalazile pored nas ali se nisam previše obazirala jer je Harry bio nešto što me je u tom trenutku najviše zanimalo. Uskoro su se njegove čvrste i tople ruke obamotale oko mene i ja splela prste sa njegovim kovrdžama naslonivši glavu na njegovo rame. Duboko sam udahnula pokušavajući da što više osjetim njegov miris. Ruke su mi skliznule do njegovih leđa, a on je spustio par nježnih i toplih poljubaca na moj obraz. U trenutku kada sam otvorila oči, preko njegovog ramena sam mogla da vidim troje meni vrlo dobro poznatih ljudi koji su stajali na vratima i posmatrali nas. Dvoje je bilo itekako bijesno dok je meni veoma draga, a ujedno i treća osoba stajala po strani sa veoma zabrinutim izrazom lica. Srce mi je u trenutu stalo iako sam znala da ću se svakako morati sresti sa njima. Ukopala sam nokte u Harryeva leđa dok se u meni počeo javljati sve veći strah.
Harry: Ariel? Je li sve uredu?
Pokušavao je da se izvuče iz zagrljaja vjerovatno kako bi vidjeo da li sam dobro ali mu ja nisam dopuštala. Jednostavno nisam željela da se odvojim od njega. Pokušavo je okrenuti glavu tako da mi vidi oči ali je to bilo nemoguće. Usne su mu bile prislonjene na moj obraz, a vreli dah je ostajao na samo jednom mjestu. Koljena su mi polako počele klecati.
Harry: Ariel?
Bilo je jako lijepo čuti njega kako izgovara moje ime. Nekako je puno brige i ljubavi..nježnosti.. ali...Uskoro sam mogla da čujem vlastito ime iz još jednih usta i to nije zvučalo nimalo prijatno.
Mama: Ariel!