DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 63

znenađeno je pogledao prema meni, a zatim pokušao napraviti ljutiti pogled pun autoriteta iako mu to baš i nije uspijevalo.
Tata: Otkud ti pravo da njega spominješ?
Prešla sam rukom preko očiju i nasmijala se dok sam drugu podigla dajući mu znak da prestane jer sam se zaista naslušala i previše takvih gluposti u zadnje vrijeme.
Ariel: Tata, ja stvarno mislim da ti nisi prava osoba s kojom bih trebala pričati o pravima. Ni ti ni mama.
Pogledala sam prema njemu, a on je brzo skrenuo pogled prema cesti skupivši obrve. Mogla sam da primijetim da je čvršće stiskao volan pod rukama i pitala sam se da li je zaista toliko ljut ili je u pitanju nervoza.
Tata: Kako god...Svejedno ne želim da čujem njegovo ime niti...
Naslonila sam se laktovima na koljena, pogledala ga i prekinula.
Ariel: Pa ni ja ne želim da budem u kućnom zatvou, a moram!
Naslonio je glavu na sic ne usuđujući se da pogleda prema meni. Prešao je jednom rukom preko čela brišući tek stvorene kapljice znoja kao i one koje su već počele kliziti niz njegovu pomalo naboranu kožu.
Tata: Mi smo tvoji roditelji!
Tada se u meni pojavio osjećaj koji je u zafdnje vrijeme sve češći...Došlo mi je da plačem jer sam svjesna da nijednu moju rečenicu ma kakva ona bila mama i tata neće shvatiti onako kako bih ja željela. Oni će uvijek učiniti sve samo da skrenu temu na ono šta njima odgovara. U ovom slučaju, tati je bilo draže da priča o tome kako mu Harryevo ime smeta ušima nego o tome da sam u kazni koja je već odavno prevršila granice normale. Ali ipak, ne želim da plačem, barem se trudim da to ne radim pred njima. Ne želim ispasti toliko jadna i ne želim da misle da su oni pobijedili. Elim im dokaz6ati da nikakva njihova kazna ni prijetnja ne može biti snažnija od mene i moje ljubavi prema Harryu. Zato sam da se to ne bi dogodilo, samo uzdahnula i naslonila na sic gledajući kroz prozor. Mislim da sam tu rečenicu 'Mi smo tvoji roditelji!' čula barem milion puta u samo nekoliko dana i zaista mi se više ne da ponavljati jedno te isto i govoriti im kako bez obzira na to nemaju pravo da u potpunosti kontrolišu moj život. Mislim da to njima ne znači onoliko koliko bi trebali jer da znači, prestali bi to ponavljati ili bi barem kaznu spustili na granice normale. Ipak, ono pitanje me je i dalje kopkalo i ne mogu se pomiriti s tim da mi nijedan ne želi reći šta je u pitanju. Ponovo sam pogledala prema tati i neko vrijeme ostala u toj pozi dok on napokon nije reagovao jer sam vrlo dobro znala da me je primijetio kraičkom oka.
Tata: Šta je sad Ariel?
Prokomešala sam se u mjestu te prekristila ruke oblizujući usne koje su mi se već bile pomalo osušile.
Ariel: Nisi mi odgovorio na pitanje.
Počešao se po svojoj svježe izbrijanoj kosi te se napravio kao da je totalno zainteresovan za put kao i kolonu auta koja se nalazila ispred nas.
Tata: Ne planiram ti ni odgovoriti.
Proizvela sam mali krik prouzrokovan iznerviranošću koji je natjerao tatu da upašeno pogleda prema meni.
Tata: Ariel?
Skinula sam kapu te se počešala po čelu jer su mi ti materijali oduvijek izazivali svrab. Nakon toga sam namjestila kosu i ponovo vratila kapu, a zatim se nastavila češati po nozi gledajući kroz prozor.
Ariel: Nećeš ti da mi odgovoriš, neće o...
U tom trenutku sam se zaustavila shvatvši da sjedim pored osobe koja zajedno sa mojom mamom predstavlja par koji bi posljednji trebao da čuje ono što sam upravo željela reći. Ne mogu da vjerujem da sam toliko lakomislena i nepromišljena. Usta su mi još uvijek ostala u položaju u kakvom su bila kada sam krenula da izgovorim 'on', a tata me sumnjičavo pogledao svako sekund pazeći na cestu.
Tata: Ko još neće da ti odgovori?
Oblio me je neki hladan znoj i nisam imala pojma šta da mu kažem, a da mi povjeruje. Prošla sam rukom ispod kape ponovo se češući po koži koja mi je sada već sigurno bila crvena. Povukla sam kapu unazad kako bih izbjegla taj potpuno bespotrebni problem, odnosno neuporedivi problem s ovim koji upravo imam. Pogledala sam prema njemu napokon pomjerivši usta ali u neki totalno čudni oblik.
Ariel: Um...Pa valjda ti?
Shvatila sam da je jedino rješenje da se napravim luda. Na par trenutaka je zaćutao jer je vjerovatno i on bio zbunjen mojim odgovorom. Ja sam se pravila da se opušteno igram sa privjeskom na torbi iako sam imala osjećaj kao da mi u stomaku zečevi igraju valcer. Tata je pogledao prema meni i već sam mogla da zamislim njegov ljutito-zbunjeni izraz lica.
Tata: Ariel šta sad pokušavaš?
Napravila sam zbunjenu grimasu te pogledala prema njemu.
Ariel: Ha?
On je uzdahnuo te pogledao prema cesti nervozno lupkajući nogom od pod.
Tata: Maloprije si željela da kažeš da ti ne želimo odgovoriti ni ja ni...Ko?
Već sam u sebi zamišljala kako samu sebe davim jer mi zaista nije trbalo ovakvo nešto. Pogotovo ne kad imaš roditelje koji svaku tvoju riječ prvo ponove u sebi par puta kako bi razmislili da ona ne posjeduje dvosmisleno značenje. Zamahala sam glavom obuhvatajući prstima najtanji dio nosa između očiju.
Ariel: Uh tata, zar ti je stvarno krivo što ne radim ništa van vaših pravila pa sad još pokušavaš i da izvrćeš moje riječi?
Prije nego što je okrenuo glavu prema meni, isplazila sam jezik rugajući se samoj sebi i vlastitim idejama kao i izjavama. Već poprilično zbunjeni tata je pogledao prema meni sa jooš čudnijim izrazom lica nego maloprije. Samo mi je dao znak glavom u smislu da ništa ne razumije, a ja sam ispreplela vlastite prste i naslonla se na sic ispruživši noge koliko sam god mogla, a to nije bilo baš puno s obzirom na moju visinu.
Ariel: Kao i uvijek, za vas ja pričam kineski...I to onaj neki koji čak i u kiini ne razumiju svi stanovnici jer potiče iz nekog sela za koje je slabo ko čuo iza nekoliko brda i...
Tata: Dosta!
Pogledala sam prema njemu sa porpilično ravnodušnim izrazom lica iako sam u sebi skakala od sreće zajedno sa onim zečevima jer sam uspjela u potpunosti da ga zbunim. Inače, to je jedno od mojih najboljih oružja kada su u pitanju situacije iz kojih se moram izvući. Ako je moguće da se izvučem, naravno. Tata je stavio ruku na glavu sa poprilično nervoznim izrazom lica naslonivši se svom težinom druge ruke na volan.
Tata: Ionako me boli cijeli dan glava nemoj sad još i ti počinjati sa tim tvojim komplikovanim odgovorima koji nemaju smisla.
Pogledala sam na stranu izpruživši ruke.
Ariel: Ti misliš da nemaju smisla jer me ne slušaš kako treba.
Skinuo je ruku s glave te je ispružio i mislim da smo u tom trenutku podsjećali na neko dvoje nervoznih staraca koji raspravljaju o politici iako misle da je predsjednik države još uvijek onaj kojeg pamte od prije 15 godina.
Tata: Pa neću ni da slušam.
Udarila sam dlanom o' dlan i na trenutak sam pomislila na Elly zamišljajući je kako trči prema meni jer misli da sam to uradila jer se u blizini nalazi neki sjejskvaš.
Ariel: Pa zašto onda tražiš odgovore od mene?
Nervozno je uzdahnuo i na trenutak zatvorio oči iako sam oduvijek mislila da on to nikad sebi ne bi dopustio za vrijeme vožnje.
Tata: Ariel Jones, ja sam od tebe tražio da mi odgovoriš ko je druga osoba koja ne želi da ti da odgovor, iako već i sam pretpostavljam pretpostavljam ko je u pitanju i tek ćemo da raspravljamo o tome kako si stupila u kontakt s njim, a nisam tražio da mi pričaš o nekim kinezima koji žive iza brda!
Pogledala sam prema njemu i stavila ruku preko čela praveći se šokirana njegovom izjavom.
Ariel: Ti misliš da sam ja govorila o Harryu?!
U trenutku kada sam rekla 'Harryu', tata je napravio neku grimasu pokušavajući da mi da do znanja da mu to para uši iako sam dobro znala da je to jedna čista i veoma patetična gluma.
Tata: Ne mislim nego znam!
Naslonila sam se na sic lagano udarajući rukama od vlastitu glavu s namjerom da iskoristim malo glumačke sposobnosti.
Ariel: O Bože!
Pogledala sam 'sva preneražena' prema njemu.
Ariel: Pa vi ste stvarno opsjednuti s njim kad ga pronalazite u svakoj mojoj rečenici.
Tata je napravio čudnu grimasu i pogledao iznenađeno prema meni pokušavajući da mi da do znanja da nije tako.
Ariel: Ja sam željela da kažem da mi ti ne želiš odgovoriti....
U tom trenutku je pogledao prema meni strijeljajući me pogledom.
Tata: Rekla si: 'Nećeš ti da mi odgovoriš, neće o....' i onda si se zaustavila jer si željela reći: '...neće on da mi odgovori', a pod tim si mislila na Harrya.
U tom trenutku sam se zapitala da li su moje izjave zaista tako proste da odmah na početku znaš šta ću da kažem pa čak i onda kada ne izgovorim rečenicu do kraja. Ipak, utjeha mi je bila ta što je očito da sam mislila pod tim nedovršenim 'on' kome je samo hvalilo ono 'o' na Harrya jer je on jedina osoba pored tate koja mi može odgovoriti na ono pitanje. Znala sam da se ne mogu izvući iz toga osim kao...Osim ako se prvim da to 'on' uopšte nisam imala ni u planu.
Ariel: Izvinite dragi gospodine Jones ali ja sam željela da kažem sljedeće...Nećeš ti da mi odgovoriš, neće onda ni Ariel da priča s tobom.
Pogledao je prema meni, a onaj ljutiti pogled je polako zamjenjivao onaj stari zbunjeni, a ja sam premotavala vlastitu rečenicu u glavi jer sam izgovorila ono šta mi je prvo palo na pamet.
Tata: Otkad pričaš o sebi u trećem licu?
Na svu sreću bila sam spremna dati odgovor na to pitanje i ponekad je korisno istraživati o poznatim ličnostima i idolima.
Ariel: Zar ne znaš da Lady Gaga ponekad priča o sebi u trećem licu?
Uzdahnuo je i po umornomm izrazu njegovog lica mogla sam shvatiti da se izgleda unatoč svim naporima da se to ne desi, predaje... Na trenutak je podigao obe ruke s volana dajući mi do znanja da odustaje.
Tata: Okej, okej, kako hoćeš...Mislim da je dosta za danas.
Uzdahnula sam zadovoljna što je ova veoma zamorna rasprava ipak dobro završila, a nakon toga sam naslonila glavu na prozor i počela posmatrati objekte pored kojih smo prolazili iako sam već sve znala napamet.
Ariel: I ja kažem...
............. ................. ................
___Tri dana kasnije___
Emily: Ariel ne možeš to opet učiniti!
Uzela sam torbu sa svoje stolice te je prebacila preko ramena i krenula prema vratima.
Ariel: Mogu i hoću.
Jennifer, Vicky i Emily su počele ići za mnom dok su nas svi pored kojih smo prošli zainteresovano pogledali pokušavajući da dobro procjene o čemu se radi kako bi imali o čemu razgovarati tokom odmora.
Jennifer: Ariel, to će da ti pređe u naviku.
Pogledala sam prema njoj i prevrnula očima.
Ariel: Jer sam to tri puta uradila?
Podigla je ruku te počela da izdvaja prst po prst praveći se da broji, kada se napokon zaustavila na četiri prsta, pogledala je značajno prema meni.
Jennifer: Izvinjavam se, ovo ti je četvrti put.
Uzdahnula sam i nastavila ići prema zbornici dok me Emily nije uhvatila za ruku. Pogledala sam prema njoj, a ona je stavila ruke na moja ramena i pogledala me ravno u oči.
Emily: Vidi, u ponedeljak ti je povjerovala da te boli stomak i hajde uredu je da to jednom uradiš. U utorak si ponovila istu laž i opet je hemičarka držala zadnji čas i već je postala sumnjičava ali te je opet pustila. Juče te matematičarka nije pustila i šta si ti uradila?!
Skrenula sam pogled jer nisam željela da kažem odgovor iako smo ga sve četiri znale. Emily je nakrivila glavu kako bi mogla da dosegne moj pogled.
Emily: Pobjegla si, zar ne?!
Uzdahnula sam i protrljala oči razmišljajući o tome u šta sam se zapravo uvalila. Naslonila sam se na zid, a Emily je skinula ruke s mojih ramena i tužno pogledala prema Vicky i Jennifer. Vicky se naslonila pored mene i pogledala me dok je moj pogled bio prikova za pod.
Vicky: Vidi Ari...Ja te razumijem jer znam kako je to biti ludo zaljubljen odnosno voljeti nekoga do te granice da si spreman na sve. Zato se naljutim kada pričaš loše o Robertu jer ga ja volim...Baš tako kao što ti voliš Harrya. Možda bih i ja bila spremna da pobjegnem iz škole zbog njega.
Jennifer je stavila ruku na glavu i napravila nekoliko koraka ukrug sa poprilično nervoznim izrazom lica.
Jennifer: Jaoo Victoria baš si od koristi. Mi pokušavamo da je nagovorimo da prestane s tim, a ti je podržavaš i kažeš joj da bi i ti isto učinila.
Vicky je značajno pogledala, a Emily je čučnula gledajući prema meni.
Emily: Ariel...Ni to ne traje do vijeka...Šta kada tvoji roditelji saznaju? Šta će onda biti? Moraš prestati.
Skliznula sam niz zid i čučnula dok su mi se u očima počele nakupljati suze. Slegnula sam ramenima, a njih tri su se okupile oko mene te stavile ruke na moje. Mogla sam da primijetim još zainteresovanih pogleda koji su dolazili iz različitih uglova u školi iako su se svim silama trudili da izgleda kao da posmatraju baš nešto deseto. Kao npr. rupu na zidu koja se nalazila iznad nas četiri. Spustila sam pogled pokušavajući da izbjegnem njihove (mislim na ostale đake) koji su bili potpuno bespotrebni u cijeloj ovoj situaciji i skoncentrišem se na ono što mi pričaju Vicky, Emily i Jennifer.
Jennifer: Emily je upravu. Moraš prestati.
Klimnula sam glavom te se počela igrati prstima ruku koje su mi bile omotane oko koljena.
Ariel: znam ali...Rekla sam mu da još danas nastavnica neće doći.
Njih tri su u isto vrijeme napravile face pune negodovanja i uzdahnule.
Jennifer: Pa zar ti vjeruje da nam baš svaki dan ista nastavnica drži zadnji čas?
Uzdahnula sam svjesna koliko sam zapravo laži izgovorila Harryu i samo se nadam da on to neće shvatiti.
Ariel: Uff, ne...Rekla sam mu da nam je matematičarka razrednica i da njen čas imamo svaki dan osim petkom...
Tada me je Emily prekinula sa veoma značajnim i ljutitim pogledom.
Emily: Pa da, a danas je četvrtak i vjerovatno sada svi znamo razlog zašto baš od danas prestaješ da bježiš.
Vicky je gurnula laktom, a Emily joj je poslala značajan pogled u smislu 'pa šta? Rekla sam istinu.' Ja sam odmahnula glavom ne podižući pogled.
Ariel: Pod tim sam mislila da prestajem zauvijek. I osim toga neće mi sigurno povjerovati da je nastavnica toliko prehlađena da mjesec dana neće dolaziti u školu. I dopusti mi da dovršim.
Dala mi je znak rukom da nastavim ali sam po izrazu njenog lica vidjela da je i dalje veoma ljuta.
Ariel: I naravno da ne misli da nam svaki dan predaje zadnji čas nego sam mu rekla da nam pomjeraju časove tako da nam taj slobodni ostane kao zadnji.
Njih tri su izmjenile poglede i zamahale glavama, a ja sam izvukla mobilni te pogledala koliko je sati. Bilo je još minut do zvona...Odnosno minut do moje sljedeće akcije za koju nisam baš bila spremna i bila sam srećna što je posljenja iako najviše od svega želim da gledam Harrya i uživam u njemu svaki dan. Mislim da će mi ipak biti potreban neki drugi plan jer ovo ne funkcioniše.
Vicky: Je li se meni čini ili ti postaješ sve vještija i vještija u lagaju?
Pogledala sam prema njoj, a Emily je potrvdno klimnula glvavom.
Emily: Upravu si. Do nedavno nije znala slagati ni da je zamijenila sveske iz latinskog i engleskog jer su kao iste kada bi zaboravila da ponese neku od te dvije, a sada petlja šta stigne.
Ja sam prevrnula očima i značajno je pogledala te ustala.
Ariel: Emily, pretjeruješ.
Njih tri su se polako ustale, a ja sam uzdahnula te prebacila ponovo torbu preko ramena jer mi je bila spala do lakta.
Jennifer: Obećaj da ti je ovo posljdnji put.
Podigla sam ruke dajući im do znanja da sam u potpunosti iskrena.
Ariel: Obećavam.
One su klimnule glavama, a ja sam nabrzinu svaku poljubila u obraz te im mahnula kretajući se prema stepenicama.
Ariel: Vidimo se cure.
One su mi nekako zabrinuto mahnule i ostale stajati sve dok im nisam zamakla iz vidika. Kao i svaki put, u prsima sam osjećala neko stiskanje koje nimalo nije prijalo i osjećala sam se užasno loše zbog toga što radim zadnjih dana. Znam da je to nešto što rade samo problematični poput Megan ali oni to rade da bi ispali mangupi i da bi privukli pažnju, a ja to radim iz ljubavi...To nije isto...Valjda. Krenula sam da izađem ali sam u tom trenutku osjetila nečiju ruku na mojoj nadlaktiici. Na trenutak sam se uplašila da je u pitanju nastavnica latinskog kod koje bismo sada trebali imati čas ali nije bila. Ugledala sam vragolaste crne oči koje su me značajno posmatrale i čvrsto držale za ruku unatoč mojim naporima da je savladam.
Ariel: Pusti me!
Nasmijala se te napravila korak unaprijed kako bi mi se više približila. Oko nje sam mogla vidjeti svu onu njenu razuzdanu ekipu koja se mogla razlikovati i među hiljadama (tisućama).
Megan: Vidim poslušala si moj savjet.
Odmahnula sam glavom te još jednom pokušavajući iz sve snage da se otrgnem od nje. Ona se ponovo nasmijala i pogledala prema svojim drugaricama.
Megan: Vidite? Naš potencijalni novi član.
Ja sam je šokirano pogledala i stavila drugu ruku preko nje pokušavajući više nego maloprije da se izvučem jer je ta njena priča vodila ka nečemu što ne bih da slušam. Njene drugarice su počele da razmjenjuju poglede i da me odmjeravaju, a meni je došlo da udarim Megan šakom u nos i poglednem. Ipak, zaista mi je dovoljno to što sam zanjih dana bježala iz škole. Ne treba mi još i jedna tuča pa da mi se dosije poprilično popuni.
Xxx: Trebala bi još poraditi na izgledu.
Xxx1: Daa, takva odudara od nas.
Ja sam uzdahnula i pogledala ljutito prema njima kao i Megan.
Ariel: Vidi, ja ne želim biti u vašoj glupoj grupi i vas se ne tiče kakva sam ja. Samo znajte da nikada neću biti poput vas!
Povukla sam ruku, a Megan me je pustila pogledala sa nekim nedefinisanim smiješkom. Ja sam krenula preko vrata ali sam još uvijek mogla čuti njihovo kikotanje i šaputanje.
Megan: Već si na tom putu srećo!
Potrčala sam niz stepenice praveći se da je nisam čula. Dovoljno sam zrela i odrasla i nije me baš više lako toliko promijeniti. Dobro, možda jesam učinila nešto za šta sam mislila da nikad neću ali sam već davno zaključila da sam sve spremna uraditi samo da vidim Harrya i da bude s njim. Tačnije, spremna sam sve uraditi za njega. Stavila sam ruke u džep od farmerki i uputila se prema parkingu gdje sam već mogla vidjeti crni automobil na koji je bio naslonjen kovrdžavi dečko obučen u crne farmerke i bijelu košulju koja mu je jako dobro stajala. Već sam zaboravila na svu onu grižnju savijest zbog bježanja ali sam zato počela da razmišljam o tome kako ću morati smisliti novi plan za sastajanje. Ubrzala sam korak osvrćući se u potrazi za nekim fanom ili paparazzom. Dečko koji je stajao nedaleko od mene je već imao široki osmijeh, a ja sam mogla da primijetim njegove savršene zube koji su sijali i od koje kao da su se odbijali sunčevi zraci, a obrazi su mu bili ukrašeni duboko urezanim rupicama koje su dopunjavale cjelokupni izgled. Nasmijala sam se i napokon došla do njega. Prije nego što sam napravila bilo kakav korak, ponovo sam se okrenula i pomalo zabrinuto pogledala prema Harryu koji je bio zbunjen mojim posupkom.
Ariel: Da nije neki paparazzo došao za tobom ili nov...
U tom trenutku me je uhvatio za podlaktice i okrenuo tako da sam se našla zarobljena između njegovog tijela i automobila. Spustio je glavu kako bi došao do mojih usana dok mu je pogled koji je jednostavno oduzimao dah, bio prikovan za moj. Kovrdže su mu padale prema dole ali nijedno od nas dvoje nije marilo previše za to. Rukama je bio naslonjen na auto i sve to me je podsjetilo na vrijeme kad me je morao tako zarobljavati da ne bih pobjegla. A sada....Sada bježim iz škole da bih bila s njim. Život je nepredvidljiv.
Harry: Zar misliš da sam toliko smotan Julija?
Nasmijala sam se i odmahnula glvom jer sam znala da bi u suprotnom došlo do rasprave, a nemamo baš mnogo vremena za to. Niti smo na pravom mjestu da bismo takvo nešto učinili.... Počela sam se igrati sa dugmetom na njegovoj košulji spustivši pogled na to.
Ariel: Naravno da ne ali sigurnosti nikad dosta.
Nasmijao se te se još više spustio kako bi mogao vidjeti moje oči. Kada se to napokon desilo, primakao je glavu mojoj iako su i do tad bile sasvim blizu te me nježno i vrlo zavodljivo poljubio.
Harry: Ali nikad ne možeš biti sigurnija nego kad si samnom.
Ja sam se nasmijala i klimnula glavom te stavila ruke oko njegovog vata.
Ariel: To znam.
On je zadovoljno klimnuo glavom i pogledao me sa nekim polusmiješkom dok u očima kao da mu je gorila neka tamno-zelena vatra.
Harry: Mmmm, drago mi je.
Pomakla sam se unaprijed te prislonila usne na njegove mekane i nježne koje su izgledale i više nego primamljivo. On je jednu ruku sa auta prebacio na moj vrat lagano prelazećći prstima preko moje kože što je proizvelo neku vrstu jeze u meni. Naravnoo na pozitivan način. Mogla sam primijetiti da mu je kosa svježe oprana jer se presijavala na suncu i na taj način dobijala svjetliju boju, a pod prstima su bile jako mekane dok se uz njegov savršeni parfemmoglao osjetiti i miris šampona. Pomakla sam glvu malo na stranu te spustila poljubac na njegov obraz dok su njegove usne skliznule do mog vrata.
Ariel: Danas si pravo kosu?
Mogla sam da osjetim njegov dah koji je ispustio zajedno sa smijehom koji je proizveo vibraciju njegovih pluća.
Harry: Mhmm...
I ja sam se nasmijala jer sam se osjećala poput neke detektivke koja je otkrila kada je kradljivac njenog srca oprao kosu. Usne su mu bile nekako vruće, a samim tim i poljupci što je zajedno sa danom koji je za promjenu bio sunčan i topao izazivalo vrućinu u mom tijelu kao i neko unutrašnje znojenje. U tom trenutku sam ugledala jedan automobil koji je ulazio na parking i stavila sam ruke na Harryeva ramena pokušavajući da ga odmaknem. On je podigao glavu i pogledao me sa onim svojim zavodljivim pogledom što je učinilo da se u potpunosti izgubim.
Ariel: n-neko dolazi.
On je okrenuo glavu i tada je iz auta izašao neki stariji čovjek zajedno sa dječakom koji je nosio sportsku torbu prebačenu preko jednog ramena.
Xxx: U koliko ti danas zvršava trening?
Harry se nasmijao te ponovo pogledao prema meni.
Harry: Oni zaista ne izgledaju opasno.
Prevrnula sam očima pokušavajući da prikrijem mali smiješak. Ipak sam željela da ovo shvati malo ozbiljnije jer nam ne bi trebalo da nas još neo uslika. Iovako je sve dovoljno komplikovano. Harry je prislonio usne na moj obraz lagano sisajući kožu pomoću usana i jezika što je proizvelo malo migoljenje s moje strane. On se nasmiješio zadovoljan što je to postigao te me pogledao ravno u oči.
Harry: Osim toga, valjda imam pravo da ljubim vlastitu djevojku na parkingu.
Nasmijala sam se i stavila ruku na njegova prsa dok sam drugu još uvijek držala u njegovim loknama.
Ariel: Pa imao bi kada ne bi bio slavni Harry Styles i kada naša veza ne bi bila tajna.
Uzdahnuo je i prošao rukom kroz moju kosu oblizujuć usne.
Harry: Pa znaš da bih ja najviše volio da mogu s tobom stati pred kamere i cijelom svijetu reći da si samo moja djevojka i da ostali momci zaborave na tebe jer će u protivnom imati posla sa mnom.
Ja sam se nasmijala i zagrlila ga osjećajući njegove prste koji su prelazili sa moje kose na moja leđa.
Ariel: Znaš, i ja bih da to kažem djevojkama koje te svaki dan jure.
Prislonio je usne na moje uho iako je između bilo dosta kose. Ipak, to nije bilo dovoljno da zaustavi njegov dah koji kao da je ispunio unutrašnjost mog uha i izazvao trnce u meni.
Harry: Ali mene ne zanima nijedna osim tebe.
Nježno me poljubio, a meni srce kao da je na trenutak prestalo da kuca, a onda počelo da divlja u tolikoj mjeri da sam mislila da će ili pući ili izletjeti iz mojih grudi.
Ariel: Drago mi je što to čujem.
Pomjerio je glavu tako da smo se gledali u oči, a onda je klimnuo te me poljubio u ugao usana i uhvatio za ruke.
Harry: Hajde, idemo sada unutra.
Otvorio mi je vrata, a ja sam polako ušla i zahvalno mu se nasmiješila. On je prešao na drugu stranu, a ja sam prebacila torbu na zadnje sjedište kao i svaki put. Harry je sjeo i usput protresao tamnu-kovrdžavu kosu koja je i bez toga bila veoma razbarušena. Ja sam ga posmatrala, a on je položio ruke na volan i pogledao prema men dok mu je u očima sijao onaj predivni svijetlo-zeleni sjaj.
Harry: Gdje danas idemo gospođice Jones?
Ja sam se nasmijala te zauzela pozu poput neke dame.
Ariel: Pa ne znam gospodine Styles. Vi birajte.
On je stavio ruku na bradu i zauzeo zamišljeni stav.
Harry: Hm...Možda bismo mogli...
On je nastavio da priča ali ja kao da sam ogluvila u trenutku kada sam ugledala dobro poznati automobil koji je zaslužan za to što sam lišena šetnje putem od škole do kuće i obrnuto. Parkirao se nedaleko od našeg i uskoro je iz njega izašlo dvoje namrgođenih ljudi koji kao da su se međusobno prepirali ali sam već vrlo dobro znala koji je pravi razlog za takvo raspoloženje kao i ko je osoba zaslužna za sve to. Nešto me je snažno presijeklo u grudima i nisam mogla da se pomjerim, a njih dvoje su još uvijek stajali ispred nas i ljutito razgovarali. Uvijek do sada u srednjoj, razrednica ne bi odmah prijavljivala bježanje roditeljima ali...Ali zašto je onda za ene prijavila tako brzo? Tačnije, morala ih je zovnuti prije mog zadnjeg bježanja jer nema šanse da su mogli stići za tako kratak period. Osim ako nisi nabavili neki novi motor za auto namjenjen isključivo za neke tako hitne slučajeve koji vozi 1ooo na sat. Osjtila sam nježni poljubac na mom obrazu koji me je trgnuo i koji je učinio da proizvedem uplašeni zvuk. Pogledala sam prema zabrinutom dečku koji je bio naget prema meni i od koga me je dijelilo par milimetara.
Harry: Je li sve uredu Julija?
Ponovo sam pogledala prema mami i tati koji su prolazili ispred auta. Harryev pogled je takođe odlutao do njih i u tom trenutku sam mogla vidjeti iznenađenost i na njegovom licu. Cijelo vrijeme ih je pratio pogledom pokušavajući da se uvjeri da su to oni. Pogledao je ponovo prema meni sa zbunjenim izrazom lica.
Harry: Jesu li ono..
Pokazao je palcem prema njima, a ja sam tužno klimnula glvom i stavila ruke preko lica.
Harry: P-pa otkud oni?
Odmahnula sam glavom i pogledala prema Harryu koji se već malo namrštio i pomjerio još više prema meni.
Harry: Ariel?
Znala sam da je zabava završila dok me zove Ariel, a ne Julija i to je trebalo značiti da je ozbiljan. Uzdahnula sam i kroz glavu su mi počele prolijetati misli najvećom mogućom brzinom. Znala sam da mu ne mogu reći da sam bježala jer bi se ljutio iako je to bio jedini način da se vidimo. Spustila sam pogled pokušavajući da smislim nešto uvjerljivo.
Ariel: U-um...Danas je roditeljski...
Podigla sam pogled i susrela se sa Harryevim vrlo značajnim. To me je pomalo zabrinulo.
Harry: Rdoiteljski samo za tvoje roditelje?
Nasmijala sam se više od muke i odmahnula glvom.
Ariel: Naravno da ne. Za s...
U tom trenutku me je prekinuo te se naslonio rukom na moje koljeno kako bi mogao vidjeti cijelo moje lice i kako bih ja bila prinuđena da gledam u njega, a znao je da je to moja bolna tačka i da ne mogu smisliti ni namjanju laž...Kada vidim njegovo lice, a pogotovo njegove oči. Bacio je pogled na ostatak parkirališta kao i školu, a zatim ga vratio an mene.
Harry: Zašto onda nema ostalih roditelja?
Nervozno sam puhnula te se pomjerila u mjestudok je Harryeva ruka još uvijek bila na mom koljenu, a pogled prikovan za moj. Osjetila sam i znoj koji je izbijao iz mog zatiljka i već pomalo vlažnu kosu.
Ariel: Auh...P-pa onda nije danas. Um...Onda su došli na informacije. D-da vide ocjene...
Pogled mu je postajao sve prodorniji i na sve načine je pokušavao da mi se još više približi što je izazivalo potpunu dekoncentraciju s moje strane.
Harry: U vašoj školi je običaj da oba roditelja dolaze na informacije? I to u srednjoj školi?
Prevrnula sam očima iako sam znala da je uravu i uzdahnula stavljajući ruku na njegov obraz.
Ariel: H-Harry pretjeruješ.
Podigao je ruku u znak 'predaje', a zatim me ponovo pogledao onako značajno i pomalo ispitivački. Osjećala sam se kao da sam učinila neki zločin i sada sam poslata na razgovor sa policajcem, inspektorom ili kime već, a što je najveći problem, njegov izgled, ponašanje i pogled ti ne ostvljaju mjesta za laž niti razmišljanje.
Harry: Okej, možda pretjerujem ali mi ti onda objasni šta rade u tvojoj školi? I to obadvoje? Uostalom, rekla si da ti je nastavnica koja je bolesna razrednica i samim tim ne postoje šanse za bilo kakav roditeljski niti pozivanje baš tvojih roditelja. Osim ako mi nisi lagala?
Spustila sam pogled, a zatim okrenula glavu prema prozoru. Međutim, uskoro sam mogla da osjetim Harryeve prste na mojoj podbradici i glava mi je bila okrenuta prema njemu. Oči su mu bile poput dva tamna smaragda u kojima si mogao vidjeti vlastiti lik ali su ujedno u tebe ulijevale i zabrinutost jer znaš da od njih ne možešš pobjeći i samim tim si onesposobljen za bilo šta.
Harry: Reci mi istinu Ariel...
Uzdahnula sam i lagano odmahnula glvom, a on me je pogledao duboko u oči i zagrizao svoju dojnju usnu.
Harry: Ariel.
Spustila sam pogled i klimnula glvom.
Ariel: Okej, okej...
Ponovo sam pogledala prema njemu shvativši da će ovaj dan biti mnogo uzbudljiviji nego što sam mislila. Iako je u njegovim očima vladala samouvjerenost ipak se negdje u dubini mogla vidjeti nesigurnost i zabrinutost jer je bio svjestan da je u pitanju nešto ozbiljnije.
Ariel: Pobjegla sam.