DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 78

Sitnica? Spustila sam glavu preturajući po vlastitim mislila ali nisam imala pojma o čemu priča. Ustvari, i kako bih ako mi je to već 'promaklo'? Ponovo sam pogledala u njegovo prelijepo lice koje je kao i uvijek podsjećalo na lice anđela koji je pao sa neba kako bi me čuvao i učinio mi život ljepšim...Bez obzira na prepreke koje su nas sada na neki način učinila strancima. Podigla sam jednu obrvu te odmahnula glavom.
Ariel: Ne razumijem te.
Nakrivila sam usne pretpostavljajući da ispadam pomalo glupa ali zaista nisam znala o čemu priča. Nasmijao se te prošao rukom kroz kosu koja je sada djelovala još bujnije.
Harry: Pa valjda ćeš razumjeti kada dođe vrijeme za to.
Namrštila sam se te nakrivila glavu gledajući ga ravno u njegove prelijepe svijetle oči koje su se presijavale na slabom suncu zbog koga je i bilo pomalo svježukasto...Barem u trenutcima kada mi Harry nije tako blizu...
Ariel: Harry ne volim misterije...Uostalom ako mi je kao što ti kažeš promaklo...To znači da bih trebala znati za to i da sam uostalom i sama to trebala primijetiti kako li već. A ako nisam...Onda mi ti objasni? Reci? Molim te.
Oblizao je usne te lagano odmahnuo glavom prilikom čega mu je nekoliko uvojaka poskočilo kao da su od gume. Ipak, to je izgledalo jako slatko, a ništa se drugo ne može ni očekivati kada je u pitanju njegova kosa. Spustio je pogled te se počeo igrati sitnim resama sa krajeva moga šala i tek tada je zapravo dužina njegovih trepavica došla do izražaja. Nisam ni sama mogla vjerovati da toliku pažnju posvećujem svakom pojedinom dijelu njegovog tijela i njegovog lica ali jednostavno to je neizbiježno kada ga imaš u svojoj blizini. Opet, u sebi sam osjećala ogromnu radolznalost i samo sam se nadala da će mi reći na šta je mislio s obzirom da nikada nisam bila baš strpljiva osoba.
Harry: Kažem ti da nije vrijeme...
Polako se počeo odmicati od mene, a ja sam bila poprilično iznenađena. Zapravo to je bilo još nešto što mi je dalo do znanja da su se mnoge stvari promijenile jer znam da se onaj stari Harry nikada ne bi tek tako odmakao od mene, a da mi prije toga ne priušti neki zavodljivi poljubac ili nešto slično. Iskreno, srce me je boljelo što smo u samo dva dana postali poput nekih stranaca koji ne znaju kako da se ponašaju jedno prema drugome. Počešala sam se po nosu lagano spuštajući glavu dok je on stajao nedaleko od mene igrajući se sa svojim srebrnim prstenovima. Opet, plašila sam se šta bi moglo biti u pitanju što se tiče onog 'promicanja'. Ipak, ovo je bila nagla promjena u raspoloženju, a još spominje i neko vrijeme...Ne razumijem ga. Glavno pitanje je: da li je to dobro ili loše? Zaista mi još nešto loše u životu ne bi trebalo.
Ariel: A kada će to biti?
Pogledao je prema meni pomalo izgubljeno i to mi je dalo do znanja da je prije toga bio jako zamišljen. Uzdahnuo je te stavio ruke u džepove i pogledao na stranu.
Harry: Nadam se uskoro...
Klimnula sam glavom shvatajući da mi nema koristi od pripitkivanja...Uzdahnula sam te pogledala na mobilni kako bih vidjela koliko je sati, a to mi je na neki način postala i navika s obzirom da sam uvijek ograničena s vremenom. Mogla sam čuti kako se Harry nakašljao pa sam podigla glavu prema njemu i shvatila da gleda u mene i da očito želi ponovo započeti razgovor.
Harry: A da pričamo o nečemu drugome?
Uzdahnula sam te slegnula ramenima.
Ariel: Može...Samo o čemu?
Sjeo je na malu izbočinu na zidu pri čemu je glavu sasvim prislonio uz hladni kamen gledajući me ravno u oči. Ja sam još uvijek stajala kao izgubljena dok me je njegov pogled potpuno dekoncentrisao.
Harry: Kako je bilo u školi?
Prevrnula sam očima i prekrstila ruke.
Ariel: Harry osjećam se kao da mi je pet godina.
Gotovo se nasmijao ali je ipak ozbiljan izraz lica preovladao i znala sam da ono pitanje nije postavljeno iz šale.
Harry: Pa dobro onda kako je bilo u Starbucksu.
Aham, to je već imalo više logike. Okrenula sam glavu na drugu stranu i lagano zamahala njome.
Ariel: Dobro...
Harry: Samo to?
Pogledala sam ponovo prema njemu ali ovoga puta sa malo više ljutnje u pogledu jer mi samo nije bilo jasno zašto odmah ne pređe na stvar.
Ariel: A šta bi ti još?
Sada se nageo prema naprijed naslanjajući podlaktice na koljena koja su se pomjerala u isto vrijeme gore-dole razotkrivajući svu tu nervozu u njemu. Zagrizao je dojnju usnu i slegao ramenima.
Harry: Pa ne znam...
Krenula sam prema njemu te se zaustavila malo ispred njegovih koljena. Odmah sam osjetila pritisak u grudima koji mi je automatski presijecao dah ali sam pokušavala ostati pribrana.
Ariel: Smeta ti Mike, zar ne?
Za razliku od mene, on je djelovao vrlo samouvjereno pa me je na taj način i posmatrao. Ja sam progutala knedlu, a on je samo obuhvatio svoju dojnju punačku usnicu te zaklimao glavom.
Harry: Pa može biti.
Nasmijala sam se te prošla rukom kroz kosu i pogledala na stranu klimajući glavom.
Ariel: Pa naravno. Kako možeš zaboga o tome razišljati sada u ovoj situaciji k-kad...Pa vidiš li šta se dešava sa nama i ti još povrh svega imaš vremena i za svoju ljubomoru?
Nasmijao se, a za par sekundi smrtno uozbiljio gledajući me prodorno svojim smaragndim očima.
Harry: Pa baš zato Ariel, baš zato! Šta misliš da je meni lako gledati kako te drugii muškarci prate do kuće, a mene ne želiš ni da pogledaš kako treba?!
Stisnula sam oči te prešla rukom preko njih ponovo osjećajući onu glupu potrebu da zaplačem. Suzdržala sam sve te slane suze koje su me užasno pekle za oči te ih otvorila i uputila značajan pogled tom ljutom dečku preko puta mene.
Ariel: Pa juče smo se dogovorili da ćemo uzeti vremena dok se situacija lijepo ne slegne i dok lijepo ne razmislimo o svemu!
Par trenutaka je gledao u mene, a ja sam pokušavala izgledati ravnodušno mada je moje ubrzano disanje dokazivalo suprotno.
Harry: A ti to vrijeme koristiš proovodeći ga sa Mikeom?
Zaista više nisam imala pojma šta da mu kažem jer sam se osjećala kao neka budala koja pokušava da nešto razjasni ali svaka njena riječ bude okrenuta u tuđu korist.
Ariel: Pa pobogu si bila sam tamo i sa Emily i sa Vicky i Jennifer i Bri...
Zaustavila sam se shvativši da izgovaranje još jednog muškog imena neće mnogo pomoći niti doprinijeti smanjenju tenzija. On je zagrizao unurašnjost svoje dojnje usne te se namrštio i značajno me pogledao.
Harry: Bri...?
Prevrnula sam očima i uzdahnula, a imala sam ogromnu potrebu da negdje sjednem jer su mi noge postajale malaksale. Mislim da još uvijek nisam sasvim došla sebi od one droge i takođe smatram da će mi trebati vremena za to i da ću morati da dosta jedem, a to u zadnje vrijeme najmanje radim.
Ariel: Brian...Mikeov najbolji prijatelj i zaluđenik tehnologijom...Šta s njim?
Odmahnuo je glavom te se polako ustao i sada cijelim tijelom naslonio uz zid.
Harry: Pa ništa.. Nisam ja taj koji nije mogao da izgovori njegovo ime do kraja odnosno...Nisi željela da ga izgovoriš? Dakle ti si ta koja misli da ja ne bih trebao znati za njega.
U tom trenutku mi je prekipilo i oduvijek sam mrzila trenutke kada pokušavaš da popraviš situaciju i onda postaje sve gore.
Ariel: Dosta Harry dosta! Stvarno si pretjerao i mislila sam da ti značim i-i da me...Ma nije ni bitno da znaš. Uglavnom, dokazuješ da ti uopšte nije stalo do mojih osjećaja nego samo pokušavaš da zadovoljiš svoje potrebe maltretiranjem i ispitivanjem mene.
U tom trenutku je naglo ustao te me uhvatio za podlaktice i pogledao ravno u oči. Ja sam odmah dobila neki osjećaj kao da mi je srce poskočilo.
Harry: Ariel ništa ne razumiješ!
Par trenutaka mi je trebalo da dođem sebi i da nešto kažem jer sam se osjećala potpuno izgubljeno.
Ariel: Neka ne razumijem! Možda i neću...
Spustila sam pogled boreći se svim silama protiv suza koje su mi samo navirale želeći da što prije izađu na vidjelo i poččnu ostavljati vlažne tragove za sobom.
Ariel: M-moram da idem. Bolje je da idem dok je vrijeme.
Jednu ruku sam uspjela izvući iz njegove te sam se nadala da ću uspjeti i drugu ali baš i nisam imala sreće. Povukao me je prema sebi i tada se dogodilo nešto poprilično neočekivano. Samo sam odjedanput osjetila njegove vrlo mekane usne na mojima, a pred sobom sam samo mogla vidjeti njegove čvrsto stisnute oči. U prvim trenutcima nisam mogla ni da se pomjerim niti bilo šta učinim dok se on spretno igrao sa mojim usnama iako ih ja nisam čak niti pomjerala. To je bilo nešto što mi je jako nedostajalo ali isto tako sam znala da ovako ne ide i da se ne možemo svađati i ljubiti u isto vrijeme. Brzo sam napravila korak unazad te odvojila usne od njegovih dok je on ostao u istom položaju tačnije sa još uvijek zatvorenim očima i napola otvorenim rumenim usnicama.
Ariel: H-Harry šta radiš?
Polako je otvorio oči te oblizao usne izazivajući milion trnaca po mom tijelu.
Harry: Samo ono na šta imam pravo!
Ariel: Ali se zato nemaš pravo igrati sa mnom!
Izvukla sam ruku iz njegove iskorištavajući taj trenutak nepažnje te se uputila prema zgradi.
Harry: Ariel ja se ne igram s tobom!
Zaustavila sam se ispred ulaza te se ljutito okrenula prema njemu. Po njegovom izrazu lica se moglo vidjeti da je i on takođe jako ljut.
Ariel: Igraš Harry! Prvo me bocneš za to što sam došla sa Mikeom pa onda počneš da se izvinjavaš i ponašaš normalno pričajući mi o tome kako mi je nešto promaklo. Kad te ja počnem ispitivati o tome tebi dosadi pa pobjegneš i samo kažeš da nije vrijeme za to...Iako si mi nekolike minute prije toga izgledao kao da mi želiš reći šta je u pitanju. Onda ponovo počneš sa Mikeom pa čak tu upleteš i Briana pokušavajući da dokažeš da mi je sve važnije od tebe. I usred svega toga me poljubiš! I šta je to nego igra?!
Naslonio se rukom na zid te se nageo prema meni dok sam se ja pridržavala za hladni metal na vratima. Dubina njegovih očiju je sve više dolazila do izražaja i jednostavno je podjećala na neki bunar bezz dna koji u sebi sadrži toliko neotkriveih tajni...
Harry: Ariel to nije igra! Ti si moja djevojka željela ti to ili ne!
Počela sam hodati unazad lagano odmahujući glavom dok su mi one suze od maloprije već probile sve moguće prepreke i počele kliziti niz lice.
Ariel: E pa ako ovako nastavimo, izgleda da neću biti još dugo!
Čim sam izgovorila te riječi, potrčala sam najbrže što sam mogla uz stepenice, a imala sam osjećaj kao da mi je u grudima umjesto srca neki teški kamen koji jedva mogu nosiiti u sebi. Zašto sam ono pobogu rekla? Takva izjava definitivno nije bila potrebna ni meni, a ni njemu...I što sam onda to rekla?! Obrisala sam suze i kada sam došla ispred vrata od stana, brzo sam zakočila te se naslonila na krapavi sivi zid. Spustila sam glavu i nastavila brisati suze koje su izgledale tako nezaustavljivo. Zašto nam je ovo trebalo i zašto smo se dovraga uopšte posvađali? I prije je bilo ovakvih situacija ali se nismo svađali...Šta je sada...Naslnila sam se uza zid te duboko uzdahnula nekoliko puta. Pogled mi je bio zaključan na stepenicama jer sam iskreno očekivala da će se pojaviti...Ipak, nije ga bilo i to me je još više boljelo...Željela sam se vratiti dole i naći ga ali opet...Šta bih mu rekla? Nemam pojma...Zadubila sam se u misli 'vagajući' vlastitu rečenicu...Ne mogu vjerovati da sam ja skoro rekla da ćemo prekinuti...I šta ako se to zaista dogodi? Bojim se da ne bih preživjela...
..... ......... ......
Ubrzala sam korake pokušavajući da sustignem zadihanu i itekako uplašenu ženu koja je zajedno sa ogromnim mačkom u naručju ispred mene hodala najbrže što je mogla lupkajući svojim veoma mali petama po tvrdoj podlozi ispod nas. Da mi je samo znati zašto sam pristala da budem podrška poludjeloj ženi dok veterinar pregledava njenog ošamućenog mačka koji se vjerovatno samo prejeo.
Collette: Dušo moja šta li ti se samo dogodilo? Jao nadam se da ćeš biti dobro...O Božee...
Uzdahnula sam te usporila shvatajući da nema smisla u pokušavanju da je sustignem. Došla je do sivih vrata na kojima je bila srebrna tablica sa nazivom veterinara. Ipak, nisam bila u mogućnosti i da pročitam njegovo ime odnosno prezime jer je Collette poput nekog tornada samo gurnula vrata i gotovo ih odvalila. Da mi je samo znati da li je ikada pomislila da ove klupe pored vrata kao i ljudi sa životinjama koji su su sjedili na njima, predstavljaju čekaonicu...Sramežljivo sam se nasmiješila smrtno ozbiljnim i veoma tihim ljudima koji su zurili u mene. Nisam imala pojma da li je bolje da ostanem tu ili jednostavno uđem unutra za pobjesnjelom Collette koju će vjerovatno isjerati van. Polako sam provirila unutra te ugledala pomalo uspaničenog doktora koji je pokušavao da umiri sada već uplakanu Collette koja mu je držala Crousea skoro ispred očiju.
Collette: Molim vas pomozite mu! Molim vas, čula sam da ste vi najbolji veterinar u gradu i ako mu vi ne uspijete pomoći, neće niko!!!
Stavila sam ruku preko očiju i krenula izaći nazad u hodnjik pa barem narednih sat vremena bila strijeljana pogledima od strane ostalih u čekaonici ali me je zaustavio jedan promukli ženski glas koji je toliko odjeknuo da se mogao čuti i na hodnjiku ali i dalje. Pomalo sam zbunjeno ponovo provirila unutra ali ovoga puta otvarajući vrata do kraja i u drugom dijelu prostorije sam mogla da vidim dobro poznatu cupavu djevojčicu kao i uvijek u svom stilu, a ovaj je bio veoma originalan s obzirom na rajif sa majmunskim ušima koji je nosila na glavi kao i kompletnim majmunskim kostimom koji je sadržio i rep, a sa njom je bila i ona kao i uvijek jako umorna žena koja je izgledala potpuno umrtvljeno...
Elly: Ariii!!!
Potrčala je prema meni, a ja sam u zadnji čas raširila ruke i primila je u zagrljaj te podigla. Ona je počela da okreće glavu tako da su me one uši stalno udarale po licu dok me je po nogama golicao 'njen' rep. Napokon se smirila te me pogledala ravno u oči i tada sam na njenim mogla da primijetim malo maskare. To me je malo nasmijalo ali sam pokušavala ostati ozbiljna.
Elly: Nedostajala si mi!
Uhvatila me je za obraze i počela ih vući tako da sam se osjećala kao da sam ja malo dijete, a ne ona.
Ariel: Otkud ti?
Nasmijala se te mi pokazala glavom u pravcu iza nje i ponovo me itekako 'ošamarila' ušima po licu.
Elly: Došla sam zbog čupavog.
Raširila sam oči u čudu jer sam vrlo dobro znala koga zove 'čupavi'.
Ariel: Č-čupavi?
Veselo je klimnula glavom, a ja sam zabrinuto svoju nakrivila i tek tada iza nje primijetila jadnog smušenog majmunčića koji je sjedio na stolu za pregledavanje i gledao u mene nekim pogledom koji kao da je govorio 'spasi me'. Odjednom mi je pogled zaklonila Collette koja je i dalje brbljala te nešto govorila veterinaru koji joj je uporno pokušavao dokazati da mora čekati na red. Ponovo sam pogledala prema Elly koja je pokušavala da iščupa vlastitu trepavicu.
Ariel: Majmuna si nazvala Čupavi?
Klimnula je glavom i namignula mi. Okej, dakle Harrya i majmuna zove isto. Napravila sam neobičnu grimasu koju ona nije ni primijetila jer je žmirila i dalje pokušavajući da obavi taj neobični posao.
Elly: Nisam dugo vidjela tvog čupavog pa sam odlučila nazvati svog novog majmuna po njemu.
Samo sam se pitala šta bi Harry rekao kada bi znao da je Ellyin majmun dobio ime hajmo reći po njemu. Uzdahnula sam te polako spustila Elly, a ona je isčupala trepavicu i pokazala mi je. Ja sam se samo nasmiješila te pogledala prema njenoj majci.
Ariel: Šta mu je bilo?
Ona je uzdahnula te se počešala po kosu gledajući otužno prema majmunčiću.
Em: Ne znam Ari ako mi vjeruješ, Elly mu je davala banane pomiješane sa jogurtom, sosom za špagete i nekakvom marmeladom i još je tu svačega bilo i od tada je evo ovakav, ne može ni da mrdne. Nakrivila sam usne izražavajući sažaljenje i u tom trenutku je Elly dotrčala do Čupavog i počela ga grliti dok njemu nije bilo ni do čega. Da mi je samo znati šta je jadne ljude natjeralo da joj kupe majmuna.
Em: Iskreno da ti kažem ona je gora od deset majmuna zajedno. Ovaj jadničak samo gleda kako će pobjeći od nje, a ona se stalno kao igra sa njim pa idu u lov na nekakve saskujtaše.
Elly: Skejskvašee!
Tada me je Elly počela vlačiti za majicu i skakutaati u mjestu. Mislim da je čak pokupila i par pokreta od čupavog. Barem one koje je u stanju da izvodi, a to je izgleda rijetkost.
Elly: Sada nas više skejskvaši ne napadaju jer smo tu ja Elly Trandanela i Čupavi Moo Moo.
Pogledala sam je zbunjeno, a baš tad sam mogla i da čujem mali izdah od strane njene majke.
Em: Ponekad ga zove i Moo Moo.
Ariel: Ahaa.
Klimnula sam glavom i ispred ugledala premorenu Collette koja je namještla kosu slobodnom rukom gledajući prijekorno prema veterinaru koji je očito bio umoran od rasprave sa njom. U slobodnoj ruci je držala Crousea koji je malo dolazio sebi i ispuštao neke zvukove koji su valjda trebali da predstavljaju mjaukanje.
Collette: Izgleda da ćemo ipak morati sačekati red...
Krenula je prema izlazu, a i ja za njom. Mahnula sam Ellyinoj mami dok je Elly skakuttala za mnom. Kada smo izašle u čekaonicu svi su pogledali zainteresovano s nama jer su svi bili prinuđeni da čuju onu svađu od maloprije, a i nije baš tako česta situacija da vide djete u majmunskom kostimu kako izlazi iz veterinarske ordinacije. Sjele smo na slobodna mjesta i ja sam pokušavala ostati što tiša dok je Collette stalno mazila Crousea i nešto mu pjevušila. Elly je za to vrijeme trljala nogama od pod što je proizvodilo grozne škripave zvukove zbog kojih su svi pravili grimase i stavljali ruke preko ušiju. Gurnula sam je rukom te joj očima dala znak da prestane. Oona se zaustavila i odmah nakon toga popela na klupu i počela se igrati sa mojom kosom.
Elly: Viđaš li se sa čupavim?
Rekla je to jako glasno tako da se i Collette na trenutak okrenula prema nama. Uzdahnula sam te značajno pogledala prema Elly.
Ariel: Malo tiše.
Klimnula je glavom is agela se do mog uha.
Elly: Dobro.
To je bilo njeno uobičajeno glasno šaputanje pomoću koga me je kao i uvijek malo ispljuvala po uhu.
Elly: Viđaš li?
To pitanje me je malo zaboljelo jer sam se odmah sjetila našeg razgovora od danas kao i moje rečenice kojom sam završila taj razgovor i oboje povrijedila. Mislim da sam pretjerala ali sada je gotovo. Uzdahnula sam te slegnula ramenima.
Ariel: Pa onako...
Namrštila se i nastavila prolaziti rukom kroz mojuu kosu pri čemu me je par puta nenamjerno počupala.
Elly: Jeste li se to vi meni posvađali?!
Ponovo se zaderala još glasnije nego maloprije, a ja sam postiđeno spustila pogled pokušavajući da izbjegnem one od strane okolnih posmatrača.
Collette: S kim si se posvađala?
Pogledala sam prema Collette koja me je sumnjičavo posmatrala. Uzdahnula sa te se počela igrati sa vrhovima prstiju.
Ariel: Um...
Elly: Ču...
Ariel: Igramo se!
Sada sam se ja zaderala ali šta mi je drugo preostajalo kada je krenula da kaže čupavi? I dalje me je sumnjičavo gledala ali je tada na svu sreću Crouse zamjaukao i skrenuo njenu pažnju. Pogledala sam značajno prema Elly i lagano je štipnula za ruku.
Ariel: Psstt...
Nisam bila sigurna da li joj je bilo jasno zašto sam to napravila ali je uskoro i zaboravila na to i izvila se naprijed kako bi me mogla pogledati rravno u oči.
Elly: Igrate li se još?
Trebalo mi je par trenutaka da shvatim na šta misli, a kada se to napokon dogodilo osjetila sam ogromnu vrućinu u obrazima. Otkud joj sad to pobogu? Spustila sam pogled i krenula da joj nešto odgovorim ali mi njen neobični glasić to nije dopuštao.
Elly: Rekla sam ti prije da te voli sve dok se igra s tobom.
Ja sam napravila iznenađenu grimasu, a ona se mrtvo-hladno nastavila igrati sa mojom kosom. Uzdahnula sam te zamahala glavom ali ono njeno 'da te voli' mi nije izlazilo iz glave...Da li me voli? Zašto mu ja to prva nisam rekla? Danas sam zabrljala s onom izjavom da mu neću još dugo biti djevojka...I sve bi mnogo ljepše ispalo da sam se vratila, zaustavila ga i rekla mu da ga volim. Sad je gotovo. Spustila sam pogled i tužno uzdahnula ne osjećajući čak ni bolne poteze koje je Elly vršila na mojoj glavi. U tom trenutku je u hodnjik izašla Ellyina majka noseći Čupavog koji je izgleda poput neke bebe u njenom naruju.
Em: Jade idemo Elly.
Ona je skočila sa klupe i pogledala prema meni smijući se i pokazujući svoje pomalo krnjave zubiće.
Elly: Pozdravi svog čupavog i reci mu da ga voliš.
Namignula mi je izgovorivši to tako 'tiho', a onda se okrenula i počela da skakuće za mamom koja je još uvijek nosila Čupavog pokušavajući da hoda što brže kako je Elly ne bi sustigla i okačila joj se o' vrat. Imala sam osjećaj kao da su ostali prisutni odmahnuli jer je jedna napast otišla ali ipak ona druga je još uvijek bila tu. Čim je veterinar provirio da prozove sljedećeg, Collette je skočila sa Crouseom i počela da ga svima pokazuje.
Collette: Vidite ga kako je jadan...Molim vas pustite me unutra preko redaa. Molim vas.
Xxx: Neka ide samo neka ide eto molim vas. Što prije završite s njom i mačorom, prije će otići.
Iznervirano stariji čovjek je progunđao, a i ostali su se očito složili sa njim što su i dokazali klimajući glavama. Pridružila im se čak i mala bijela pudlica koja je zalajala i počela da skače okolo. Collette ih je sve prostrijelila pogledom, a zatim ušla unutra dok je veterinar brisao graške znoja sa čela. Ja sam ostala sjediti i razmišljati o Ellyinim riječima ma koliko to ludo zvučalo. Sigurna sam da je ono 'reci mu da ga voliš' rekla eto tako bezveze i da sigurno
Ima veze i sa 'igrama' na koje očito nije zaboravila ali je zato ta njena izjava mnogo uticala na mene. Gotovo mi se plakalo u trenutcima kada bih se prisjetila onih mojih riječi. Moram to ispraviti. Izvadila sam mobilni iz džepa te počela da kucam novu poruku na dobro poznati broj koji je pripadao Emily.
'Heej Emm. Treba mi tvoja pomoć, xoxo'
.............. ................. ..................
Emily: To je samo jedna šetnjicaaaa! Uostalom išla je danas sa vama kod veterinara kad ste nosili tu vašu mačket...Mačku, mačka šta li je već. Zaslužila je.
Emilyin pogled je pao na ogromnog mačka pored Collettinih nogu koji je jedva čekao da mu da da jede. On je kao rupa bez dna i danas je zbog toga i završio kod veterinara. Mislim da su ipak 4 porcije Whiskasa malo previše za jedan obični ručak koji mu je dala. Collette je uzdahnula i sumnjičavo nas posmatrala. Emily je već polako gubila živce jer je već 15 minuta pokušava natjerati da me pusti u večernju šetnju 'sa njom'. Njoj obično nagovaranje nekoga odmah pođe za rukom.
Emily: A hajdeee...Pa neće nas niko pojesti pobogu svi naših godina izlaze u grad.
Gurnula sam je laktom jer je vrlo dobro znala da su i Collette i Jeanu mama i tata napunili glavu raznim glupostima zbog kojih me ne bi trebali puštati baš često. Crouse je zamjaukao ali sad poprilično nervozno jer ga je previše primamljivala njegova večera u Collettinim rukama. Ona je uzdahnula te pokazala rukom prema vratima.
Collette: Hajde možete, možete.
Ja i Emily smo proizvele jedan radosni krik, a ona je odmah zatim potrčala prema Collette i zagrlila je iz sve snage pri čemu se nekoliko komadića hrane prosulo po podu, a zna se kome je to odgovaralo. Collette se izmakla od Emily i čudno je pogledala, a ova je mene uhvatila za ruku i počela vući prema vratima.
Collette: Nemoj dugo.
Nabrzinu sam se obula i obukla jaknu.
Ariel: Neću, ne brini.
Izašle smo iz stana, a Emily je podigla ruku dajuči mi do znanja da joj bacim pet. Tako sam i uradila, a ona se nasmijala ali onako samozadovoljno silazeći niz stepenice.
Emily: Uhh nadam se da ćete imati dovoljno vremena.
Uzdahnula sam zakopčavajući jaknu i usput pazeći na stepenice kako se ne bih skotrljala.
Ariel: Nadam se da hoćemo.
Pogledala je vragolasto prema meni i nasmijala se, a ja sam se zbunjeno pogledala.
Emily: Khm, khm...
Izašle smo iz zgrade i tada sam shvatila da i nije toliko hladno kao što sam mislila. I dalje sam zbunjeno gledala prema Emily koja nije mogla prestati da se smješka.
Ariel: Emily na šta si tačno mislila?
Praviila se kao da me nije čula i to mi jee bio veoma jasan odgovor. Nasmijala sam se u sebi iako sam znala da je situacija mnogo tužnija od one koju Em zamišlja. Morala bih sada da joj sve pričam da bi shvatila koliko je zapravo situacija ozbiljna, a za to nemamo vremena. Prišle smo cesti i čekale da naiđe taxi. Ja sam skrenula pogled jer mi se gotovo zamantalo od tolikih automobila različitih boja koji su prolijetali ispred nas. Ona je podigla ruku i jedan drečavo žuti taxi se odmah zaustavio. Nabrzinu me je poljubila u obraz i nasmijala se.
Emily: Lijepo se provedite!
Mahnula mi je te ušla u taxi, a ja sam se nasmiješila te joj uzvratila mahanje. Nakon toga sam zaustavila prvi taxi s reda i ušla unutra...Bila sam itekako nervozna ali šta da se radi, mislim da nam jedan normalan razgovor i više nego potreban.
............
Harry: 'I promised one day that I'd bring you back a star...I caught one and it burned a hole in my hand oh...Seems like these days I watch you from afar...Just trying to make you understand...I'll keep my eyes wide open yeah...'
Taj prelijepi promuli i anđeoski glas je bilo jedino što sam mogla da čujem i tek tada sam zahvalila Bogu što nisam pozvonila niti pokucala jer ga u suprotnom ne bih mogla čuti. Naslonila sam se na zid u slušala ga dok su mi se u očima nakupljale nezaustavljive suze...
.Harry: 'Don't let me, don't let me, don't let me go...'Cause I'm tired of feeling alone. Don't let me...Don't let me go...'
Obrisala sam suze te polakonastavila da koračam prema sobi iz koje se njegov glas mogao čuti. Odjedanpt sam osjetila ogromnu nesigurnost i nisam imala pojma zašto sam došla. Šta da mu kažem? Kako da mu kažem? Kao i uvijek sve radim brzopleto i na kraju ništa ne uspijem. Uzdahnula sam te zategnula visoki konjski rep koji mi se bio jako opustio. Polako sam provirila u sobu i ugledala tog kovrdžavog dečka koji je sjedio na krevetu prelazeći prstima preko velike smeđe gitare očito pokušavajući da odsvira ispravne tonove. I zaista, dobro mu je išlo i zajedno sa njegovim glasom je zvučalo prelijepo. Nije me mmogao vidjeti i naprosto nisam znala šta da uradim i skrenem pažnju na sebe, a da usput to ne bude nešto što bi moglo stvoriti jako neugodnu situaciju. Uzdahnula sam pokušavajući da skupim hrabrost, a zatim krenula prema njemu.
Ariel: Ha...
U tom trenutku sam zapela sa nečim, izgubila ravnotežu i skoro pala. Malo je hvalilo da vrisnem, a Harry se uplašeno okrenuo i ostao ukočen gledajući u mene. Ja sam stavila ruku na prsa jer sam se toliko uplašila da me je nešto zagušilo, a ni sama ne znam zbog čega tačno.
Ariel: Umm...H-hej.
Sagela sam se te sklonila papuče za koje sam i zapela u stranu. Nakon toga sam se uspravila te pogledala prema Harryu igrajući se sa vrhovima prstiju.
Harry: Ariel?
Odložio je gitaru te se sasvim okrenuo prema meni, a ja sam počela da sklanjam pramenove koji su mi izletjeli iz repa. Bilo ga je zaista prelijepo vidjeti iako je ovo naš drugi susret za danas. Iskreno, nadam se da će završiti bolje od onog prošlog...
Ariel: Um...N-nisam željela da te uplašim, izvini.
Ustao je vjerovatno s namjerom da krene prema meni ali se onda zaustavio. To me je boljelo jer je ponovo podsjećalo na tu zahlađenost u našim odnosima. Srce mi je stalno lupalo tako jako da sam imala osjećaj kao da mi je negdje u ušima zbog neobičnih šumova i osjećaja lupkanja. Nisam bila sigurna da li je to samo do osvjetljenja ili sam zaista primijetila neobičan sjaj u njegovim očima koji je podsjećao na onaj od juče. Takođe su tome pridodavali i mali crveni tragovi ispod očiju. Plakao je? Spustila sam pogled, a on se nakašljao te počeo da malo namješta posteljinu koja je bila u opštem neredu što je bilo pomalo čudno za njega.
Harry: E-evo možeš tu sjesti ili ako želiš u dnevni.
Klimnula sam glavom i ispružila ruke dajući mu znanja da je sve super. Barem što se tiče prostora oko nas.
Ariel: Okej je i ovdje.
Polako sam sjela na ivicu kreveta i pogledala prema njemu dok je on nervozno prolazio rukom kroz kosu i gledao oko sebe.
Harry: Umm...
Ariel: Sve je okej Harry samo sjedi molim te.
Zaustavio se u pola riječi koju je želio izgovoriiti gledajući me pravo u oči. Nakon toga je sjeo pored mene i naslonio ruke na koljena. Ja sam progutala knedlu i pogledala na stranu jer sam kraičkom oka prije toga primijetila da je njegov pogled zaustavljen na mom licu.
Ariel: Pa...Da budem iskrena nisam se baš spremala za ovo ali sam imala ogromnu potrebu da razgovaram s tobom.
Klimnuo je glavom te pogledao u svoje ruke lagano skupljajući obrve i na taj način dopuštajući tankim linijama na čelu da dođu do izražaja.
Harry: I ja mislim da bismo trebali razgovarati...
Uzdahnula sam i uvijek sam to radila kada sam željela postići koncentraciju. Ovoga puta ni to nije pomagalo tako da sam morala početi bila skoncentrisana ili ne. Osjetila sam kako mi se dlanovi nenormalno znoje i nisam mogla vjerovati koliko sam nervozna samo zato što sjedim tako blizu njemu...Harryu...Mom Romeu koji mi toliko nedostaje, a imam osjećaj kao da ga ne mogu vratiti. Barem ne u potpunosti, kao prije...
Ariel: Pa ovako...
U tom trenutku je stanom odjeknuo onaj po meni jako rućni zvuk zvona. Pa ko je sad? Pogledala sam nesigurno prema Harryu koji je očito bio začuđen i pretpostavljala sam da nikoga nije očekivao. Polako se ustao te pogledao prema meni lagano grickajući dojnju svijetlo-rozu usnicu.
Harry: Idem da vidim ko je.
Klimnula sam gavom, a on je polako izašao iz sobe. Zavalila sam se unazad na krevet te stavila ruke preko lica. Ne mogu vjerovati da sm trenutno u njegovoj sobi i došla sam kao da razgovaramo, a pojma nemam šta da mu kažem. Pa zašto mi je to trebalo? U tom trenutku sam mogla čuti glasove u hodnjiku i onaj koji nije pripadao Harryu mi je bio itekako poznat. Nešto me je jako stisnulo u plućima i samo sam se nadala da nije ona osoba na koju sam sumnjala. Polako sam ustala te prišla vratima od sobe koja su bila malo odškrinuta. Nisam mogla proviriti ali sam se zato prislonila uza zid pored njih te pokušala se uvjeriti u identitet Harryevog sagovornika.
Harry: Najbolje je da ideš.
Xxx: Samo me saslušaj molim te...
Nakon toga mi više ništa nije trebalo. Šokirano sam otvorila usta te stavila ruku preko njih. Pa ne mogu vjerovati da je ponovo došla.
Harry: Neću da te saslušam Nicky.
Nicky: Ali molim te...
Ne mogu vjerovati da nije odustala...Još uvijek se bori za Harrya...Mog Harrya. Kao i uvijek kad pomislim na nju, u glavu mi se vraćaju one poruke ispisane crvenom bojom koje su ostavljane svukud po školi i mojimm stvarima...To je bila ona i još tada je bila odlučna da uhvati Harrya i preotme mi ga...
Harry: Nicky molim te izađi...
Nicky: Vidi...Znam da sam pogriješila ali zaista nisam mislila ništa toliko loše...Leo me je na sve nagovorio i prijetio mi je...Ja nikada ne bih učinila takvo nešto. Jako se plašim Harry i molim te samo mi pomozi.
Harry: Ja ti ne mogu pomoći. Niko ti ne može pomoći osim tebe same...Sada te posljednji put molim da izađeš.
Harry je jako tiho pričao vjerovatno da ja ne bih čula ali sam razumjela svaku dođavolju riječ. Protrljala sam oči koje su postajale sve suznije, a zatim duboko uzdahnula nadajući se da joj Harry neće popustiti.
Nicky: Ali shvati me...Ja sam pod njegovom kontrolom i on je kriv za sve Harry, on! Molim te pomozi mi i daj mi još jednu šansu. Znam da ti je ona...Ariel djevojka ali ne bi trebao da se previše vežeš za nju...Ona je jako prevrtljiva i mislim da joj se Leo zaista sviđa. Vidjela sam da su u školi par puta nešto pričali...Onaj snimak i nije tolika laž kao što ti misliš...
Nisam mogla da vjerujem vlastitim ušima i samo sm se nadala da je u pitanju neki glupi san iz koga ću se što prije probuditi. Ipak, kao i uvijek nije bio. To je bila surova stvarnost s kojom se nisam mogla pomiriti. Nicky je upravo u Harryevom stanu i priča mu kako je ona nevinašce i kako sam ja u cijeloj situaciji veći krivac nego ona...
Harry: Nicky prestani!
Znala sam da je Harrya itekako pogodilo ono što je ona upravo rekla i to je dokazivala i povišenost tona u njegovom glasu. Ne znam zašto alii imala sam osećaj kao da to njoj odgovara jer zna da njene riječi ipak djeluju.
Nicky: Ja sam samo iskrena ali šta je tu je...Nisam ja kriva što ti vjeruješ u sve što ona kaže...
Prekipilo mi je i samo sam obrisala suze te izletjela iz sobe. U hodnjiku sam se srela sa poprilično iznenađenom Vicky kao i Harryem koji je pomalo nervozno gledao prema meni.
Ariel: P-prestani lagati!
Bilo je očito da joj nije baš drago što me vidi ovdje pa se samo promeškoljila u mjestu i počela da dira svoju dugu i savršeno ispeglanu kosu gledajući me onako zmijski.
Nicky: Oh pa i ti si tu...Došla si da mu puniš glavu novim lažima?
Stisnula sam zube te krenula prema njoj i toliko sam se zaletjela da Harry nije iamo vremena da reaguje i zaustavi me. Gurnula sam je svom snago tako da je udarila leđima od vrata. Napravila je bolnu grimasu te stavila ruku na leđa gledajući me sada već poprilično bijesno.
Ariel: Ti si ta koja laže!
Nicky: Ma nemoj?! Izgleda da si se ipak naučila nečemu kroz sekciju. Naučila si da glumiš i u stvarnom životu, da petljaš i izigravaš žrtvu!
Prišla sam joj te je iz sve snage ošamarila toliko brzo da se nije uspjela ni snaći ni shvatiti šta joj se dogodilo.
Ariel: Hoćeš ti da budeš žrtva? E pa ostvariću ti onda tu želju!
Kao i prošli put uhvatila sma je za kosu samo što sam ovoga puta prilikom čupanja upotrijebila svu snagu. Ona je vrisnula te me počela odgurivati od sebe. Mogla sam osjetiti snažne muške ruke na mom struku koje su pokušavale da me odmaknu.
Harry: Ariel smiri se!
Nicky: Luđakinjo jedna!
Odjednom sam je iz sve snage počela udarati rukama po glavi i cijelom tijelu. Nisam mogla da se zaustavim i to je jednostavno bilo jače od mene.
Ariel: Neka sam luda, samo nas ostavi na miru!
Ona se izmaknula, a zatim zaletjela i odgurnula od sebe. Mislila sam da ću pasti ali je iza mene još uvijek stajao isti onaj prelijepi dečko koji me je i pridržao. Osjetila sam neki nalet topline kroz cijelo tijelo i imala sam osjećaj kao da sam se odvikla od njegovih dodira. Prešao je ispred mene te ljutito pogledao prema Nicky,
Harry: Da se nisi usudila pipnuti je još jednom. Sada izađi iz stana!
Nicky je počela da namješta svoju kosu i po izrazu njenog lica se moglo primijetiti da je na ivici suza. Podigla je kažiprst i počela vrtiti njime dok je drugom rukom polako otvarala vrata.
Nicky: Platićeš mi za ovo Ariel Jones. A što se tiče tebe Harry, nastavićemo razgovor jer nisam rekla sve što sam željela.
Izašla je iz stana pri čemu je jako zalupila vratima, a ja sam počela da plačem iz sve snage. Zašto je sad ovo bilo potrebno? Kome je bilo potrebno? Mislim da nije nijednome od nas troje...Sve me je užasno boljelo i samo sam željela da vratim vrijeme unazad ili se barem pretvaram kao da se ništa nije dogodilo ono veče kao i dan poslije...Ipak ne mogu, previše je teško barem što se tiče ovog drugog, a ono prvo je zapravo nemoguće. Mogla sam osjetiti Harryeve ruke koje su prelazile preko mojih ramena i moga vrata. Otvorila sam oči, a on je stao ispred mene i pogledao me onako prodorno iako se kao i uvijek posljednjih dana u tom zelenilu skrivalo još mnogo toga. Još mnogo neotkrivenih tajni...
Harry: Nemoj plakati...
Spustila sam pogled pokušavajući da zaustavim suze ali bezuspješno.
Ariel: N-nemoj joj vjerovati molim te.
Iako to nisam očekivala, privukao me je sebi te zagrlio, a ja sam ostala ukočena ne pomičući nijedan dio tijela. Samo sam nesigurno naslonila glavu na njegova mišićava prsa gledajući u zategnutu teget majicu koja je mirisala na njega i njegovu kosu samo nisam bila sigurna kako je to moguće. Taj zagrljaj sam shvatila kao neku vrstu odgovora...Naravno, mislim da bi trebalo biti u moju korist. Polako sam se odvojila od njega i tužno uzdahnula. Nadala sam se da ću barem dobiti onaj poljubac u kosu kao i svaki put kada se zagrlimo ali ovaj put nije bilo ni toga. Uopšte nisam znala na čemu smo i u šta se zapravo naš odnos pretvorio...
Harry: Ariel ja stvarno...Stvarno ne znam šta se dešava i još ovo sad...Da barem nikada nisi otišla na tu prokletu zabavu!
Nervozno je uzdahnuo i prošao rukom kroz kosu dok sam ja pokušavala obrisati suze koje su se izgleda napokon zaustavile. Zaista nisam imala pojma šta se upravo dogodilo sa Nicky jer se sve odigralo tako brzo...I da, bio je u pravu...Da nisam otišla na onu zabavu sada bi sve bilo uredu. Barem se nadam.
Ariel: Mislim da je najbolje da odem Harry...Ovo sada je bilo dovoljno stresno ali i bespotrebno za oboje...
Željela sam krenuti prema vratima ali me je on uhvatio za ruku i okrenuo prema sebi gledajući me duboko u oči svojim tamno-zelenim pogledom koji je u sebi izmeđuostalog krio i tragove ljutnje.
Harry: Ne ideš nigdje Ariel. Ovoga puta ti neću dopustiti da odeš, barem ne prije nego što završimo razgovor. Ne znam zašto nas oboje patiš i ne znam da li si uopšte svjesna kako je ono što si danas rekla uticalo na mene. Sva sreća pa si došla tek sad. Danas nisam uspio da ti objasnim...Nisam uspio da ti kažem šta ti je promaklo i da ti zapravo to pokažem...Tačnije nisam želio ali više ne mogu izdržati.
Zbunjeno sam spustila glavu i odmahnula njome dok su nam se prsti međusobno ispreplitali i nesvjesno igrali. U trenutku kada sam to primijetila nisam željela da reaguujem već sam samo nastavila s obzirom da me je to podsjećalo na naš prijašnji način komuniciranja bez riječi.
Ariel: Još uvijek ne razumijem Harry...Šta mi je promaknulo? O čemu pričaš? Plašiš me...
Odjednom je zaustavio svoje prste i lagano njima obuhvatio moju ruku te me povukao prema vanjskim vratima. Polako ih je otvorio, a ja kao da sam se na trenutak uplašila da iza njih stoji Nicky. Na svu sreću nije je bilo... Pogledao je prema meni svojim prelijepim očima dok su mu pramenovi kose letjeli na sve strane. Kao i cijelo veče, bio je jako ozbiljan...
Harry: Prvo pođi sa mnom...