DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 53

  Kiselo sam se nasmijala i oblizala usne koje su mi se u trenutku osušile od nervoze. Uputila sam Harryu zabrinuti pogled dok je on oblizivao prst umazan sosom, a odmah nakon toga napravio i neku čudnu grimasu. Sigurno zbog 'lijepog' ukusa. Ali to mi u tom trenutku nije bilo ni bitno. Harry je obrisao ruke i nabacio svoj široki slatki osmijeh pogledavši prema Vicky (kao da bi mu to moglo pomoći).
Harry: Heej Vicky.
Vicky se nasmijala onako preko volje i pogledala prema Harryu.
Vicky: Heej...
Zatim je pogledala ljutito prema meni dok sam ja pokušavala da zadržim smiješak.
Ariel: Hah pa super...Sad smo svi tu...
To baš i nije bila najbolja izjava ali šta je-tu je. Harry je odlučio da pripomogne.
Harry: A i večera je gotova.
Niall je ispreplitao prste ne skidajući pogled s Vicky, a ona je uzdahnula i nasmiješila se.
Vicky: Pa lijepo.
Nisam bila sigurna da li je to rekla u pristojnom smislu ili u smislu 'pa lijepo što ste me ovako prešli'. Iskreno, nadam se da je u pitanju ono prvo. Prešla sam na stranu gdje je Niall sjedio i izvukla jednu stolicu.
Ariel: Evo Vicky, ti se tu lijepo smjesti dok Harry i ja postavimo sto.
S obzirom da je sto imao četiri stolice (dvije naspram dvije), a mogla je da pretpostavi da ćemo Harry i ja sjediti jedno pored drugog, nije imala mnogo izbora. Na trenutak je zatvorila oči, a zatim ih otvorila i izvještačeno se nasmiješila strijeljajući me pogledom. Ja sam se pravila kao da sam primijetila nešto prljavo na stolu i počela da to grebem noktom kako bih izbjegla ostatak. Sklonila sam se kako bi ona mogla da sjedne i primijetila kako se Niall zagledao u jednu tačku ne usuđujući se da pogleda prema Vicky. Ja sam prišla sudoperu gdje je Harry uzimao tanjire. Sasvim sam se pribila uz njega i jedno drugome smo bacili pet tako da nas oni nisu mogli vidjeti. Kraičkom oka sam pogledala prema njima dvojema i vidjela Vicky kako 'čisti' obuću i Nialla kako se pravi kao da nešto gleda na mobilnom, a zapravo je posmatrao slatku plavušu pored sebe. Na licu mi se pojavio osmijeh jer je prizor bio zaista simpatičan. Harry i ja smo polako počeli postavljati sto.
Ariel: Šta ćete popiti?
Pokušavala sam da nekako podignem atmosferu, a njih dvoje su još uvijek izgledali nekako ukočeno. Vicky je slegnula ramenima igrajući se svojim dugim plavim noktima. Inače mrzim zvuk pucketanja noktima ali nisam bila baš u poziciji da joj nešto prigovaram.
Vicky: Ne znam...Crvno vino?
Klimnula sam glavom.
Ariel: Okej. Ti Nialler?
Podigao je pogled sa svog mobilnog i pogledao me nekako izgubljeno.
Niall: Šta?
Vicky ga je zbunjeno pogledala kraičkom oka, a ja sam se nasmijala.
Ariel: Pitala sam te šta ćeš popiti?
Niall: Ahaa.
Počeo je da klima glavom pomalo postiđen zbog svog psihičkog odsustva. Moglo se vidjeti da je pod velikim pritiskom jer Vicky sjedi pored njega.
Niall: Ma svejedno.
Harry: On voli bijelo vino.
Niall se nasmiješio i klimnuo glavom. Tada nam se Harry pridružio trljajući ruku od ruku onako ponosno kao da je upravo završio Bog zna šta. Nisam mogla, a da ne primijetim njegove mišice koje su prilikom toga još više došle do izražaja kao i tetovaže na njima. Brzo sam skrenula pogled na drugu stranu jer bi bilo zaista neugodno da me je neko skontao. Prišla sam sudoperu, uzela vino, a zatim se vratila do stola i počela ga sipati.
Harry: Nadam se da ste gladni jer stiže naš specijalitet.
Ja sam prevrnula očima svjesna da ćemo možda s jedenjem završiti i prije nego što počnemo, a Vicky nas je sumnjičavo pogledala.
Vicky: Ček', vi ste pravili večeru?
Harry: Pa zar sumnjaš u nas?
Ona se malo namrštila i pogledala prema meni.
Vicky: Pa s obzirom da Ariel ne zna ni jaje da poprži, pretpostavljam da onda ti znaš da kuvaš.
Ja sam je prostrijelila pogledom ali mi je bilo drago što je barem započela tako malo opušteniji razgovor.
Harry: Pa sad....
Tada je Niall stavio ruku preko očiju i počeo se smijati. Harry se počešao po kosi i otišao po piletinu koja je stajala na šporetu, a Vicky je pogledala zunjeno prema Niallu.
Vicky: Šta je bilo?
On je na trenutak prestao da se smije vjerovatno šokiran time što se Vicky obratila baš njemu. Tada je napokon progovorio nesigurno gledajući prema Vicky kraičkom oka.
Niall: Pa...Stvar je u tome što Harry zna samo da skuva tjesteninu a ovo...
U tom trenutku mu se pogled zaustavio na piletini koja je izgledala užasno i koju je Harry spuštao na sto.
Niall: ...A ovo nimalo ne liči na tjesteninu.
Vicky je napravila neku zgroženu grimasu, a zatim pogledala prema Harryu i meni.
Vicky: Pa ko je vama dvojema dovraga dopustio da ulazite u kuhinju?
Niall nije mogao da se suzdrži pa je prasnuo u smijeh, a i na Vickyinom licu se mogao primijetiti mali smiješak. Harry i ja smo ih ljutito pogledali i razmijenili poglede. Tada se Harry negao prema meni i prislonio usne uz moje uho.
Harry: Šta će onda tek reći kad probaju?
Ja sam pogledala otužno prema njemu, a on se nasmijao i izvukao mi stolicu. Duboko sam uzdahnula i sjela.
Ariel: Pokvarena si Vicky.
Ona je namršteno gledala u jelo dok je Niall ispod očiju brisao suze prouzrokovane smijehom.
Vicky: Ali ozbiljno, mislila sam da ćete naručiti večeru.
Harry je sjeo za sto i samouvjereno počeo da nam stavlja hranu na tanjire.
Harry: Požalićete vi zbog toga kad probate.
Ja sam ga gurnula nogom ispod stola, a na njegovom licu se pojavio mali smiješak koji je pokušavao da prikrije. Ne mogu da vjerujem da toliko hvali jelo od koga ćemo možda sve četvero povraćati. Kada smo svi dobili svoju porciju, bilo je vrijeme da počnemo.
Ariel: Pa, eto onda možemo krenuti.
Svi smo nesigurno uzeli pribor i počeli da razmjenjujemo poglede. Bilo je očito da niko ne želi probati prvi. Iako sam znala da ćemo i Harry i ja biti osramoćeni, bilo mi je drago što je sve počelo ovako simpatično bez neke ljutnje ili svađa. Znala sam da je Vicky mogla itekako gore reagovati.
Niall: Hajde kuvari...Imate tu čast da prvi probate svoj specijalitet.
Vicky se nasmiješila iako je pokušavala da zadrži ozbiljan izraz lica.
Harry: Pa što da ne?
Pogledala sam nesigurno prema Harryu koji je krenuo da stavi zalogaj u usta. Okej, ne bih bila na njegovom mjestu. Polako je stavio viljušku u usta i odmah se mogla primijetiti mala grimasa na njegovom licu. Niall i Vicky su se počeli smješkati jer im je bilo drago da su očito oni pobjednici dok sam ja zabrinuto gledala prema Harryu čije su oči malo zasuzile. Odjednom je prestao da žvaće i mislila sam da će progutati ali je umjesto toga uzeo salvetu sa stola i ispljunuo zalogaj u nju. Namrštio se i isplazio jezik u znak gađenja, a Niall i Vicky su se počeli smijati. Harry je još uvijek sa veoma smiješnim izrazom lica ustao i raširio ruke u znak predaje.
Harry: Okej, naručujemo jelo.
Bacio je salvetu u kantu i prišao sudoperu gdje je stajao bokal sa hladnom vodom. Kada se napio, izvadio je mobilni i pogledao prema nama.
Harry: Kineska?
Niall: Ma bilo šta samo da ovo ne jedemo. I požuri gladan sam.
Ja sam se nasmijala, a Harry je zamahao glavom i krenuo prema dnevnom.
Harry: A kad nisi?
Vicky je pomalo začuđeno pogledala prema Niallu jer vjerovatno nije prije znala da i on kao i ona voli mnogo da jede. Ja sam uzdahnula i polako počela da sklanjam tanjire i piletinu sa stola. Vicky je nervozno pogledala na mobilni, a zatim počela da se igra s njim.
Vicky: Nadam se da će to biti brzo gotovo jer ne mogu dugo ostati.
Niall je odmah postao ozbiljan i mogla sam primijetiti zabrinutost na njegovom licu jer je vjerovatno mislio da je on razlog tome. Zbunjeno sam je pogledala.
Ariel: Zašto?
Pogled joj je cijelo vrijeme bio na mobilnom. Jednostavno nije željela pogledati prema meni.
Vicky: Imam nekih obaveza.
Znala sam da nešto mulja ali joj nisam to mogla reći ovako pred Niallom. Mislim da od ove večere neće biti velike koristi ako nešto ne poduzmem.
Ariel: Umm vraćam se odmah.
Oboje su me zbunjeno pogledali, a ja sam brzo spustila tanjire na kuhinjski radni sto, otišla u dnevni i vidjela Harrya kako se igra sa nekom figuricom s police i priča na mobilni.
Harry: Da...Adresa je...
U tom trenutku sam mu pritrčala i počela mahati rukama dajući mu do znanja da ne govori. On me je zbunjeno pogledao, a ja sam mu dala znak da mi da mobilni. Par trenutaka je oklijevao, a ja sam se propela na prste i istrgnula mobilni iz ruke.
Harry: Ar...
Krenuo je da ga ponovo uzme ali sam se ja odmakla i spriječila ga da to uradi.
: Gospodine jeste li tu?
Djevojka sa druge strane linije je veoma brzo pričala pa sam jedva uspjela i da pohvatam njene riječi.
: Umm dobro veče.
Nastala je mala tišina, a Harry je stao sasvim uz mene još uvijek ne shvatajući šta pokušavam. Namrštio je stvorivši par linija između obrva i po meni je bio veoma sladak i vjerovatno bih se nasmiješila da me nije spriječila ona djevojka.
#Xxx: Izvinite ali maloprije sam razgovarala sa mu...
Prekinula sam je.
#Ariel: Znam, znam ja sam njegova prijateljica.
Po Harryevom izrazu lica sam mogla primijetiti da mu nije drago što sam to rekla ali sam sigurna da nećemo mnogo toga postići ako nekoj djevojci iz kineskog restorana otkrijemo da smo u vezi. Uostalom ovako je sigurnije u slučaju da često naručuje u tom restoranu. Vjerovatno ga onda svo osoblje zna. Na trenutak sam se propela na prste kako bih ga nježno poljubila u obraz počešala po njegovoj razbarušenoj kosici. Nasmijao se i krenuo da me poljubi u usta ali sam se ja izmakla i prostrijelila ga pogledom s obzirom da sam još uvijek razgovarala s onom djevojkom.
#Xxx: Gospođice?
Nakašljala sam se i udaljila malo od Harrya pokušavajući da se uozbiljim i skonecntrišem na razgovor iako je to bilo prosto nemoguće kada imaš pogled na jednog tako lijepog i privlačnog dečka sa zavodljivim osmijehom koji ti prosto oduzima dah.
#Ariel: Ovaj, samo sam željela da kažem da ćemo mi doći po jelo.
Harry se začudio, a ja sam mu uputila značajan pogled i podigla palac dajući mu do znanja da znam šta radim.
#Xxx: Pa uredu. Jelo će biti gotovo za jedno 3o minuta.
#Ariel: Aha, super hvala vam.
#Xxx: Dakle, jelo treba preuzeti...
#Ariel: Harry Styles.
Nisam željela da pogledam prema Harryu jer sam imala osjećaj da će se čudno ponašati zbog mojih posljednjih riječi.
#Xxx: Uredu. Doviđenja.
#Ariel: Doviđenja.
Prekinula sam poziv, a Harry je krenuo prema meni sa nekim vragolastim osmijehom i zavodljivim hodom. Ja sam prevrnula očima, a on me je privukao sebi i pogledao me onako neodoljivo očima koje su po običaju naveče bile dosta tamnije boje zbog osvjetljenja.
Harry: Trebala si reći kovrdžavi Romeo.
Nasmijala sam se i počela da se igram da dugmetom na njegovoj košulji.
Ariel:U tom slučaju bi mi spustila slušalicu.
Spustio je glavu tako da je vrhom nosa prelazio preko mog čela, a nakon toga počeo da se sve više spušta. Iako me je je to golicalo, na neki način je uspijevalo i da u meni izazove lagane trnce.
Harry: Mojoj Juliji? Ne bi se usudila.
Oči su mu bile zatvorene, a na licu je imao svoj neodoljivi polusmiješak koji mu je ucrtavao male rupice na obrazima.
Ariel: Opasan si.
Harry: Znaš da jesam kad si ti u pitanju.
Ja sam se nasmijala, a on je napokon došao do mojih usana. Poljubila sam ga u vrh nosa, a on se nasmijao i otvorio oči primičući usne mojima.
Harry: Znaš, više bih volio da smo sami.
Njegove riječi koje su u meni izazvale neki val toplote kao i njegov dah koji se rasipao preko mojih usana, spriječili su me da negodujem na tu njegovu izjavu. Kao da sam na trenutak i zaboravila da u prostoriji pored ima još dvoje ljudi. Uskoro su nam se usne spojile i na neki načim sam užasno žudila za tim poljupcem ali nas je prekinulo nečije kašljanje. Oboje smo se zaustavili. Ja sam polako otvorila oči dok su Harryeve još uvijek bile zatvorene. Polako sam se odvojila od njega i pogledala prema vratima na kojima je stajala Vicky sa pomalo nervoznim izrazom lica.
Vicky: Izvinite što vas prekidam.
Ja sam stidljivo spustila glavu i pogedala prema Harryu koji je oblizivao usne, a zatim se nasmiješio odmahujui glavom.
Harry: Ma nema veze.
Pogledala sam pomalo nesigurno prema Vicky. Na trenutak sam se uplašila da možda želi da ide.
Ariel: Ovaj...S-sve uredu?
Značajno me pogledala.
Vicky: Pa sad...Zavisi iz čije perspektive gledamo.
Spustila sam pogled i počela se igrati sa ogrlicom, a ona je prišla kauču i sjela na naslonjač za ruke.
Vicky: Kako god...Željela sam razgovarati s tobom.
Harry se odmah trgnuo i krenuo prema kuhinji.
Harry: Ovaj..Idem ja onda, ostaviću vas da razgovarate.
Ariel: E-evo ti mobilni.
Prišao mi je s pomalo zabrinutim izrazom lica, a ja sam se nasmiješila pokušavajući da djelujem samouvjereno, a zatim mu dala mobilni. On ga je svojim dugim prstima spustio u svoj džep, a zatim me štipnuo za obraz namigujući mi. Ja sam se nasmijala i sačekala da on ode u kuhinju kako bih se mogla posvetiti razgovoru s Vicky. Nisam znala da li da sjednem blizu nje ili da ostanem stajati...Jednostavno sam osjećala ogromnu nervozu jer nisam imala pojma kako će cijeli taj razgovor završiti. Nesigurno sam pogledala prema Vicky i jedva se suzdržala, a da se ne nasmijem jer mi je oduvijek bilo simpatično kada ona podigne jednu obrvu. Mislim da sada nije pokušavala da me nasmije s obzirom da joj je pogled bio itekako ozbiljan. Nakašljala sam se i krenula da nešto kažem i razbijem tu tišinu ali me je ona preduhitrila.
Vicky: „Zar stvarno misliš da mi je u ovoj situaciji do mućenja"?
Tada već nisam mogla izdržati, a da se ne nasmijem jer je to izgovorila imitirajući moju boju glasa. Odmah sam se sjetila našeg razgovora preko telefona i trenutka kada sam joj to rekla kao i Harryevog izraza lica tada. Pokušala sam da se uozbiljim ali nisam mgola dok me je ona posmatrala onako ispod oka.
Ariel: A sorry Vicky...Zaista...
Cijelo vrijeme sam pravila stanke u govoru jer se nisam mogla prestati smijati. Zapravo, nisam mogla vjerovati da je onako dobro izimitirala moj glas.
Vicky: Sorry? Pa da li si ti svjesna u kakvu si me neprijatnu situaciju dovela?
Obrisala sam suze i počela polako dolaziti sebi.
Ariel: A znam ali...
Vicky: Ali šta?
Uzdahnula sam i napokon uspjela da se uozbiljim. Polako sam krenula prema njoj i sjela na kauč, a ona se okrenula više na stranu kako bi mogla gledati u mene.
Ariel: Samo sam željela da se zbližite...
Odmah sam joj u očima mogla primijetiti nestrpljenjei krenula je da nešto kaže ali sam ispružila ruke dajući joj znak da se zaustavi i da ja nisam još završila.
Ariel: Stani, stani...
Nervozno je uzdahnula i prevrnula očima, a ja sam oblizala usne koje su ponovo počele da mi se suše od nervoze. Mislim da mi se to prije nije dešavalo...Ili barem ja to nisam primjećivala.
Ariel: Samo želim da se zbližite...Ali kao prijatelji...
Znam...Lagala sam. Ali šta sam drugo mogla u tome trenutku učiniti? Ne mogu dopustiti da se naljuti još više i ode, a ne mogu joj ni reći 'Hoću da budete dečko i cura jer te Robert vara'.
Pogledala je u mene s pogledom koji kao da je pokušavao izvući moje misli i djelovala je poput nekog detektiva ili inspektora, a ja sam se pomalo nervozno počela meškoljiti u pokušaju da pronađem udobniji položaj (iako sam znala da nelagodi nije uzrok neudoban položaj). Zatim se sarkastično nasmijala i počela odmahivati glavom.
Vicky: Ariel dovoljno te dugo poznajem i ne možeš mene prevariti.
Začuđeno sam je pogledala pokušavajući da prikrijem manjak samopuzdanja.
Ariel: Zašto zaboga misliš da te želim prevariti?
Pogledala je šokirano prema meni još uvijek se smijući.
Vicky: Ma daj molim te.
Stavila je ruku preko očiju, uzdahnula, a zatim me ozbiljno pogledala.
Vicky: Vidi...Otkako smo Robert i ja zajedno, ti Emily i Jennifer mi uporno pokušavate utuviti u glavu kako on nije za mene. Kasnije se pojavi Niall Horan koji počne da mi se nabacuje i ti me uvjeravaš kako bih trebala ostaviti Roberta zbog njega. I sad, navučeš me na večeru na poprilično patetičan način i izvlačiš se na svoju trenutnu situaciju i na toj večeri zateknem glavom i bradom Nialla da bi mi ti kasnije rekla kako hoćeš da se nas dvoje sprijateljimo. I sad stvarno misliš da ću da ti povjrujem?
Par trenutaka sam ćutala jer nisam znala šta da joj kažem. Sve je to istina ali ona nema pojma da iza svega toga stoji jedan ogromni razlog koji ne znam kako da joj kažem. Spustila sam glavu i lagano odmahnula njome dok se Vicky naslonila na veliki naslonjač i zatvorila oči.
Vicky: Šta ću ja s tobom?
Uzela sam pramen svoje svijetlo-smeđe kose i počela ga motati oko prsta ne podižući pogled prema Vicky.
Ariel: Žao mi je...Ja..Ja samo želim najbolje za tebe.
Vicky: Ariel ja sam za sebe već pronašla najbolje.
Glas joj je bio mnogo smireniji nego maloprije ali su me te njene riječi više probole u srce nego sve one od maloprije.
Ariel: Vicky ne razumiješ.
Vicky: Ariel molim te...
Pogledala sam prema njoj i u očima su mi se gotovo pojavile suze. Ne želim da pati...Jednostavno je volim kao sestru koju mi je Bog uskratio i želim joj sve najbolje, a to joj Robert definitivno ne može pružiti. Sva ta njegova ljubav...Sve je to prividno, a Vicky je jednostavno slijepa od ljubavi i bojim se da će tako biti sve dok njemu ne dosadi. Onda dolaizi najteži dio...Barem za nju.
Ariel: Vidi Vicky...
Zaustavila me je tavivši ruku na moje rame.
Vicky: Ostaću na večeri samo zbog tebe jer znam kako ti je sad i ne želim ti i ja još otežavati ali...Ali samo te molim da više ne izvodiš ovakvo nešto...Nije uredu jednostavno ni prema meni, ni prema Robertu, a na neki način ni prema Niallu jer mu dajemo lažnu nadu.
Zatvorila sam oči i zaustavila jednu ogromnu suzu koja me je užasno pekla i koja je željela skliznuti niz moje lice. Nisam se mogla protiviti...Jednostavno, za sad ne mogu ništa učiniti, a izgleda da ću što prije morati mnogo ozbiljnije razgovarati s Vicky. Moram skupiti hrabrosti...Klimhula sam glavom i nasmiješila se, a ona je ustala, sagela se i zagrlila me.
Vicky: Stvarno si budala.
Nasmijala sam se i polako ustala ne ispuštajući je iz zagrljaja. Ona se polako odvojila od mene i počela mi namještati razdjeljak na kosi sa veoma ozbiljnim izrazom lica. Oduvijek je imala tu moć da tako brzo prelazi sa teme na temu i mijenja raspoloženja. Kada mi je namjestila razdjeljak, lagano je rukama prešla preko cijele dužine moje kose i nasmiješila se.
Vicky: Ali te ipak volim.
Usne su mi se razvukle u mali nesigurni smiješak.
Ariel: I ja tebe.
Odjednom mi je prst zabola u obraz. Napravila sam grimasu i zbunjeno je pogledala.
Ariel: Auč, šta radiš?
Nasmijala se i zagledala u moj obraz
Vicky: Imaš slične rupice na licu kao Harry.
Ariel: Kao prvo nemam, moje su mnogo manje i gotovo neprimijetne, a kao drugo zar se ne kaže samo imaš rupice na licu? Kako mogu biti iste kao Harryeve?
Nasmijala se.
Vicky: A zašto ti uvijek kompli...
Zaustavio je promukli muški glas iza nje.
Harry: Je li se meni učinilo ili sam čuo svoje ime?
Okrenule smo se prema vratima i vidjele nasmijanogg kovrdžavog dečka koji je krenuo prema nama.
Ariel: Učinilo ti se.
Harry: Ne bih baš rekao.
Ariel: A zar je to toliko bitno?
Vicky se polako odmakla od mene i napravila put Harryu da mi priđe. Podigla sam pogled kako bih mogla pronaći njegove zelene bisere ali samo što sam se susrela sa njima, nestali su pod kapcima uokvirenim dugim crnim i gustim trepavicama. Spustio je pogled do mojih ruka i uzeo ih u svoje mekane ali i poprilično velike. Približo ih je svojim usnama i nježno poljubio. Mene su prošli trnci ali sam se osjećala pomalo neprijatno jer je Vicky tu. Pogldala sam prema njoj i vidjela njen vragolasti osmijeh. Prevrnula sam očima, a Harry se nasmijao i isprepleo prste s mojima.
Harry: Idemo li?
Pogled mi se odmah vratio na Vicky koja je sada izgledala poprilično zbunjeno.
Vicky: Idete li?
Harry je malo čvršće stisnuo moju ruku vjerovatno kako bi me ohrabbrio, a zatim pogledao prema Vicky.
Harry: Umm...Pa da. Da ne bismo mnogo čekali na dostavu, nas dvoje ćemo otići po večeru.
Par trenutaka je ćutala i samo gledala čas u mene-čas u njega.
Vicky: A mi?
Harry: A vii...Možete gledati tv?
Malo sam uštinula Harrya za prst, a on se nasmijao dok nas je Vicky strijelala pogledom i vtrila glavom.
Vicky: Stvarno ste neviđeni.
Harry je pogledao prema meni i ponovo se nasmijao te me poljubio u čelo.
Harry: Znamo.
Ja sam ga prostrijelila pogledom, a zatim se nasmijala.
Ariel: Pokvaren si.
Vicky je prošla rukom kroz kosu i došla do nas i ispružila kažiprst.
Vicky: Slušajte me.Ako ne dođete za 15 minuta ima da...
Tada se zaustavila jer nije znala šta da kaže, a da zvuči dovoljno strašno. Odjednom su joj se usta koja su do tada bila otvorena u pokušajud anešto kaže probrazila u osmijeh. Sve troje smo se nasmijali njenoj nespremnosti na prijetnju i tada se na vratima pojavio Niall. Sve troje smo pogledali prema njemu i malo se uozbiljili, a on nas je posmatrao pomalo sumnjičavo.
Niall: Vi spremate neku zavjeru protvi mene ili...?
Harryevi prsti su polako skliznuli niz moje tako da me je sada normalno držao za ruku.
Harry: Ne Niall ne brini. Julija i ja idemo po večeru, a...
Tada je vragolasto pogledao prema Vicky.
Harry: ...A vas dvoje se zabavljajte dok se vratimo.
Oboje su postiđeno pogledali jedno prema drugome, a zatim spustili poglede. Mogla sam da osjetim Vickyin ubitački pogled na meni ali sam da bih ga izgjegla pogledala prema tv-u koji je zapravo bio ugašen.
Niall: P-pa čeka, brzo ćete je li tako?
Harry:Ne brini, rekao sam ti maloprije da hoćemo. Hajde vidimo se društvo.
Harry me je lagano povukao prema vratima, a ja sam se još jednom okrenula prema njima dvojema i vidjela Vicky kako mi pokazuje prstom da će mi prerezati vrat. Niall je za to vrijeme bio prislonjen uza zid sa rukama u džepovima i posmatrao Vicky sa malim smiješkom. Nas dvoje smo izašli u hodnjik i ja sam obula svoje nove bijele baletanke, a Harry svoje smeđe cipele.
Harry: Vidiš da nam ne ide tako loše?
Ariel: Pa valjda ali ko nam garantuje da nećemo naći Nialla samoga kad se vratimo?
Pogledao me je i odmahnuo glavom poprilično samouvjereno.
Harry: Nećemo, ne brini.
Slegnula sam ramenima još uvijek pomalo sumnjičava, a on je obuhvaio moju ruku i otvorio vrata. Prije nego što smo izašli, osluhnula sam nadajući se da ću čuti da Niall i Vicky nešto razgovaraju ali sam nažalost ostala razočarana. Harry je zatvorio vrata i krenuli smo niz stepenice prema izlazu iz zgrade.
............ .......... ..............
Nakon nekih 15-ak minuta vožnje, stigli smo pred jedan veliki i poprilično šaroliki kineski restoran. Sav je bio oblijepljen nekim plakatima sa meni nerazumljivim kineskim slovima. Na svemu je preovladavalatamna crvena boja. Mogla sam da primijetim par natpisa i na engleskom pa mi je bilo malo lakše i ubila sam onaj osjećaj da sam se izgubila u Kini. Harry mi je otvorio vrata i polako sam skočila na tvrdi asfalt. Sačekala sam da Harry zatvori vrata i zaključa auto pa da krenemo tamo iako sam znala da smo u nemogućnosti za bilo kakvu bliskost. Napokon je krenuo prema meni i stavio ruke u džepove poprilično ozbiljan, a znala sam da je to zato što me ne može niti zagrliti niti uhvatiti za ruku. Krenula sam za njim i ušli smo kroz velika staklena vrata na kojima su cijelom dužinom bija zalijepljena crna kineska slova. Unutra je bez obzira na taj kineski duh bilo ljudi svih rasa. I crnaca i bijelaca ali i veliki broj kineza i ostale žute rase. Prišli smo šanku za kojim je stajala mala crnokosa kineskinja koja je bila veoma slatka, a meni je bilo poprilično čudno da se susrećem sa nekim mojih godina ko je niži od mene. Prijatno nam se nasmiješila.
Xxx: Dobro veče.
Odmah sam prepoznala da je to ista ona djevojka s kojoom sam razgovarala preko telefona i bio je zaista simpatičan njen ubrzani način govora kao i neobičan naglasak.
Harry: Dobro veče.
Ariel: 'Veče.
Ponovo se nasmijala i dala nam mali znak glavom da kažemo šta hoćemo.
Xxx: Izvolite.
Harry je prošao rukom kroz kosu, a zatim se naslonio laktovima na šank.
Harry: Imamo narudžbu.
Ona je odmah uzela jednu neurednu svesku i hemijsku.
Harry: Harry Styles.
Ponovo se nasmijala, klimnula glvom i pogledala u Harrya.
Xxx: Ah znam.
Ne znam zašto ali mi je uspjela izmamiti osmijeh na lice. Svaki put kad bi se nasmijala, oči bi joj se toliko suzile da ih gotovo nije ni imala.
Xxx: Samo sačekajte trenutak.
Brzim hodom je otišla prema kuhinji, a meni se za to vrijeme pogled zaustavio na njnoj ogromnoj crnoj kosi spletenoj u visoku punđu pomoću nekih štapića. Zar oni zaista za sve u životu koriste štapiće? Pogledala sam prema Harryu i počela mu pokazivati rukama oblik punđe na vlastitoj glavi. On me je zbunjeno pogledao, a ja sam se nasmijala.
Ariel: Jesi li vidjeo kako joj je dobra frizura?
Odmahnuo je glavom i napravio neku grimasu.
Harry: Nee.
Ariel: A daj ne pravi se.
Značjno me je pogledao i oblizao usne.
Harry: Kako ne shvataš da...Otkako sam s tobom ja ne primjećujem druge djevojke.
To je bilo već nešto što me je posramilo pa sam stidljivo spustila pogled, a on je stavio ruku na moj obraz.
Harry: Hej, nema potrebe za tim.
Pogledala sam prema njemu i primijetila neki neobični odsjaj u njegovim očima. Bilo mi je neopisivo drago zbog onoga što mi je rekao ali mu nisam to željela pokazati.
Ariel: Pa dobro ali ne možeš se praviti da joj nisi primijetio punđu. Ogromna je!
Cijelo vrijeme sam rukama pokazivala kolika je punđa otprilike ne primjećujući da me ona djvojka cijelo vrijeme gleda i sluša. U trenutku kada sam to shvatila, brzo sam spustila ruke i unormalila se (iako je bilo itekako kasno za to), a obrazi su mi se u trenutku pretvorili u dvije crvene jabue. Harry se nasmijao dok je ta djevojka gledala pomalo zbunjeno u mene. Ubrzo je odmahnula glavom i stavila jelo na šank. Sve je bilo upakovano u neke papirnate posude zajedno sa četiri para štapića.
Xxx: Izvolite.
Harry je iz zadnjeg džepa izvukao novčanik kako bi joj platio, a ja sam ga prodrmala po ruci. Pogledao je prema meni, a ja sam se nasmiješila i pokazala palcem prema vratima.
Ariel: Čekaću te u atuu.
Prije nego što je bilo šta mogao da kaže, pogledala sam prema onoj djevojci i mahnula joj u znak pozdrava te izašla iz restorana žureći prema crnom autu parkiranom par metara dalje. Zaista ne mogu vjerovati da mi se ono dogodilo. Uvijek moram da se osramotim i gotovo. Tek tada sam se sjetila da je auto zapravo zaključano i da je ključ kod Harrya. Uzdahnula sam i naslonila se na auto. Stvarno nemam sreće. Uskoro sam mogla vidjeti kovrdžavog dečka kako pretrčava parking i ide prema meni. Cijelo vrijeme se smijao i kada se napokon zaustavio značjno me pogledao, a zatim počeo mahati ključevima.
Harry: Ovo čekaš?
Prevrnula sam očima.
Ariel: Ha-ha.
Nasmijao se i otključao auto.
Harry: Znaš, sljedeći put bi trebala biti malo diskretnija pa onda neće dolaziti do onakvih situacija.
Ariel: Samo sam željela da ti opišem njenu frizuru.
Harry: Iako si znala da ću je ja vidjeti kada nam donese jelo?
Otvorio mi je vrata i ja sam polako sjela unutra ne skidajući pogled s njega.
Ariel: Pa šta ću kad si rekao da ne vidiš druge djevojke.
Nisam mogla zaustaviti nagon koji me je tjerao da se nasmijem pa sam proizvela neki smiješni zvuk. Harry je zatvorio vrata, ostavio hranu na zadnjem sjedištu, a zatim prešao na svoju stranu te sjeo na vozačevo mjesto. Gledala sam kroz prozor očekujući da ćemo krenuti ali se to nije dešavalo. Okrenula sam glavu i vidjela da Harry gleda u mene.
Ariel: Šta je sad?
Nasmijao se i odmahnuo glavom.
Harry: Ništa.
Zatim se nageo i slatko me poljubio u obraz. Okrenula sam lice prema njegovom dok su me njegove kovrdže gotovo upadale u oči.
Harry: Samo sam ti želio reći da imaš ljepšu frizuru od nje.
Na trenutak sam se zamislila oko toga kakva mi je frizura ali sam onda shvatila da mi je zapravo kosa samo puštena. Bila sam poprilično zbunjena.
Ariel: Jako smiješno Harry.
Spustio je usne na moje, a za to vrijeme sam mogla osjetiti njegovu ruku na mom koljenu. Odmah mi je cijelo tijelo zadrhtalo i to je bilo gotovo očito. Prilikom završetka poljupca je spustio još jedan mali na ogao mojih usana i nasmiješio se.
Harry: Ne zezam se.
Ariel: Ali Harry kosa mi je samo puštena pobogu si.
Harry: Ali za mene je savršenai ne bih je mijenjao ni za kakvu kinesku punđu.
Nisam uspjela ni da se nasmijem, a on me je još jednom poljubio u dojnju usnu ovoga puta koristeći jezik tako da sam ostala sasvim pod utiskom svega ovoga što je rekao i učinio u proteklih pet minuta. Jednostavno, je sposoban da i za tako kratko vrijeme učini da se osjećaš najsrećnijom i najljepšom djevojkom na svijetu. Ali to može samo on...Samo Harry...
..................... ...................... ...................
Peli smo se uz stepenice i ja sam u sebi sve više osjećala nervozu. Plašila sam se da ćemo tamo naći potištenog Nialla kako sam sjedi za kuhinjskim stolom, a to je nešto što najmanje želim. Harry je polako otvorio vrata noseći večeru, a ja sam se brzo izula kako bih što prije mogla vidjeti kakvo je stanje. Pomalo nesigurno sam otvorila vrata i vidjela Nialla kako gleda tv. Srcemi je u trenutku stalo i cijelo tijelo mi je ptrernulo. Podiglao je pogled i odložio daljinski.
Niall: Heej. Stigli ste.
Ariel: H-hej...Ummm...V-vi...Vicky?
Nasmijao se, a ja sam ostala pomalo zbunjena.
Niall: U kuhinji je.
Začuđeno sam ga pogledala.
Ariell: Znači Nije otišla?
On je odmahnuo glavom, a ja sam bila ugodno iznenađena. Mogla sam da osjetim tople Harryeve usne na mom obrazu.
Harry: A da je možda pomakneš Julija?
Okrenula sam se prema njemu, a zatim nespretno sklonila kako bi ušao unutra. Niall je odmah pogledao prema večeri.
Niall: Njami...
Ja sam brzo otišla u kuhinju i zatekla Vicky kako sjedi za stolom i jede jabuku. Bila je toliko zamišljena da me nije ni primijetila kad sam ušla.
Ariel: Vi-Vicky?
Trgnula se i pogledala prema meni.
Vicky: Arii...
Zagrizla je jabuku, a zatim ponovo zamišljeno pogledala ispred sebe. Sjela sam ispred nje i zabrinuto je pogledala.
Ariel: Šta se desilo?
Spustila je pogled i skupila obrve.
Vicky: Šta bi bilo?
Ariel: Vicky znam da mrziš jabuke i jedeš ih samo kad si nervozna.
Odložila je jabuku i spustila glavu na sto.
Ariel: vicky?
Počela je odmahivati glavom.
Vicky: Ubiću se Ariel.
Ariel: Vicky zabrinj...
U tom trenutku su u kuhinju ušli Harry i Niall i ona je brzo podigla glavu i pravila se da je sve uredu. Ništa mi nije bilo jasno.Harry je spustio večeru na sto i još uvijek je veoma lijepo mirisala. Ispred svake stolice je stavio po jednu porciju i po dva štapića. Niall je nesigurno pogledao prema Vicky, a zatim sjeo pored nje dok mu se na obrazima pojavilo rumenilo. Nešto je bilo ali nisam mogla da shvatim šta. Harry je za to vrijeme zviždukao i bio je sasvim opušten ne shvatajući tenziju koja je vladala između njih dvoje i koja je bila mnogo veća nego prije.
Harry: Eehhh sad će biti dobra večera. Zamislićemo da smo Julija i ja to pravili.
Ja sam se nasmijala kao i Niall i Vicky smo što je to kod njih više bilo onako preko volje. Jelo je izgledalo zaista lijepo i nikada prije nisam probala kinesku hranu. U svakom slučaju, pao mi je mrak pred oči kada sam vidjela štapiće. Odmah sam ustala i krenula po pribor ali me je zaustavila Harryeva ruka.
Harry: Gdje ćeš?
Ariel: Idem po viljušku.
Odmahnuo je glavom, a ja sam raširila oči u čudu.
Ariel: Šta (tada sam odmahnula glavom imitirajući njega)?
Nasmijao se i povukao me za ruku prema dole.
Harry: Hajde sjedi. Jedemo kinesku hranu što znači da koristimo štaapiće.
Ariel: Što u prevodu znači da ću ja večeras ostati gladna.
Ponovo se nasmijao i iskreno ućivala sam u tomejer su mu rupice ovoga puta došle najviše do izražaja.
Harry: Ja ću te naučiti.
Uzdahnula sam i sjela shvativši da nema koristi od rasprave s njim. Vicky i Niall su odmah uzeli pravilno štapiće i počeli da uzimaju prve zalogaje.
Ariel: Pa ček'...Vas dvoje to znate?
Oboje su punih usta pogledali prema meni, a nakon toga je došlo do malog susreta njihovih pogleda. Vicky se odmah malo nakašljala, a Niall je klimnuo glavom.
Niall: Pa da. S obzirom da dečki i ja ne kuhamo, obično naručimo nešto ovako iz restorana.
Vicky: Ja sam isto par puta jela kinesku hranu.
Ja sam otužno pogledala prema štapićima koji su za mene bili nešto toliko nemoguće za uzeti u ruke iako su to bila samo dva prerađena komada drveta. Mogla sam primijetiti da se Harry cijelo vrijeme smješka i vjerovatno bih i ja da sam na njegovom mjestu. Uzela sam štapiće i pokušavala da ih uzmem kao što su to uradili njih troje što je za mene bila prosto nemoguća misija. Na kraju su mi zapeli jedan za drugi takod aje jedan odletio na pod, a drugi u Harryevu glavu. Pogledao je prema meni i uzeo štapić sa stola koji se prije toga odbio od njegov nos. Zatim se nasmijao i ustao kako bi uzeo i drugi štapić i oprao ih.
Harry: A stvarno si tvrdoglava.
Ariel: Ja?
Harry: Tii. Umjesto da tražiš da ti se lijepo objasni, ti pokušavaš nama iskopati oči.
Znala sam da sam izgubila pa sam zato ućutala. Iskoristila sam priliku i vidjella kako me Vicky posmatra nekako čudno dok je Niall već uveliko jeo. Ipak, to nije značilo da s vremena na vrijeme nije bacio pogled na Vicky. Harry je ubrzo stao iza mene i obuhvatio moje ruke. Polako je počeo ispreplitati moje prste oko štapića, a ja sam se osjećala poput malog djeteta (iako ne mogu reći da mi nije prijala Harryeva pažnja).
Harry: Možeš li tako držati?
Bilo je pomalo nezgodno držati ruke u takvom položaju ali je barem imalo nekog smisla u odnosu na moje pokušaje od ranije.
Harry: Hajde sada uzmi jedan komadić.
Poslušala sam ga i učinila tako ali je ubrzo taj isti komadić završio na mojoj haljini. Podigla sam glavu prema Harryu koji se ponovo počeo smijati. Tada je spustio glavu i poljubio me u usta.
Harry: Smotana.
Isplazila sam mu jezik, a on se nasmijao i još me jednom poljubio u čelo. Skinula sam taj komadić sa haljine ali mi je zato ostala fleka. Definitivno ostajem iza svojih riječi da ću večeras biti gladna.
Ariel: Idem do toaleta da ovo očistim.
Harry je sjeo za svoje mjesto, a Vicky je brzo ustala i krenula za mnom.
Vicky: Idem i ja s tobom.
To mi je bilo malo čudno, a i primijetila sam da Niall gleda zabrinuto za nama.
Krenule smo prema toaletu.
Ariel: Dobro hoćeš li mi reći šta se dešava?
Ušle smo unutra, a Vicky je zatvorila vrata i prislonila se na njih. Mogla sam primijetiti da joj se oči sjaje i da je na ivici plača. Zabrinuto sam joj prišla i uhvatila je za ramena.
Ariel: vicky šta ti je?
Vicky: Napravila sam grešku Ariel.
Ariel: K-kakvu?
Zatvorila je oči i jedna suza joj je skliznula niz lice.
Vicky: Po-poljubio me...
Ja sam ostala u šoku, a ona se izvukla iz mojih ruka i prišla lavabotu.
Vicky: N-ne mogu vjerovati. Samo smo pričali i onda...Po-poljubio me ali...
Otvorila je vodu i počela da se umiva. Ja nisam mogla da vjerujem da to čujem. Bilo mi je neopisivo drago iako to nisam mogla reći Vicky.
Vicky: Robert...Š-šta...Kako sam mogla to dopustiti?
Prišla sam joj i nasmiješila se.
Ariel: Vicky to nije toliko strašno.
Pogledala je ljutito prema meni.
Vicky:Molim?!Jesi li ti normalna?! K-kako da pogledam Roberta u oči kada kasnije dođe?! Kako?!
Tada sam ostala u maloj nedoumici oko njenih riječi.
Ariel: Kada kasnije šta?
Naslonila se rukama na lavabo i dubko uzdahnula.
Vicky: Dođe. Robert će doći po mene.
Naslonila sam se na zid i gledala bez riječi u nju. Robert će doći vamo? Po nju? U stan? To je bilo nešto što je uništilo svaku radost u meni. To je definitivno nešto što remeti cijeli plan.