DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 88

Erik: Kao što svi znamo predstava se sve više bliži zato trebamo zasukati rukave i potruditi se da sve to ispadne najbolje moguće. Ne tražim od vas savršenstvo jer ste ipak amateri ali ćemo pokušati da bude barem približno tome, zar ne?
Erikove riječi su mi samo djelimično prolazile kroz glavu i samim tim odmah nakon nekoliko sekundi bi i isparile. Jedina osoba koja me je u tom trenutku od svih njih zanimala bio je taj savršeni kovrdžavi dečko koji još nijednom nije pogledao u mom pravcu. Šta se zaboga dešava? Nekoliko sam se puta namjerno zakašljala što je s obzirom na neprirodnost bilo potpuno očito i usput sam uspjela da pridobijem pažnju nekoliko više pristunih ali ne i njegovu. To me je itekako iritiralo s obzirom da se nismo jako dugo vidjeli, a on sad nešto izvodi. Pomislila bih da je možda iz nekog razloga ljut na mene, da mu je nešto rekao Leo ili Nicky...Ali opet zar bi došao onda na sekciju? Uzdahnula sam prolazeći po 1oo. put od maloprije prstima kroz pomalo vlažnu kosu. Oduvijek sam mrzila kišu i snijeg kao i moja kosa s obzirom da se odmah i previše razbaruši i izgleda neuredno. Ipak, to je bilo najmanje bitno u tom trenutku.
Erik: Prije nego što počnemo prvo ćete se svi vi predstaviti Harryu i time ćemo napokon završiti sa upounavanjem.
Harry se nasmiješio i klimnuo glavom gledajući prema Eriku. Svi su počeli redom da se predstavljaju i ja sam na red trebala doći među zadnjim. Da mi je znati da li ću onda pridobiti njegovu pažnju pa barem i na sekundu. Prilikom Leovog i Nickyinog predstavljanja, promjena na Harryevom licu je bila i više nego očita, a tu neku neobičnu energiju je ispoljavao i neprirodnim pomijeranjem tijela. Kroz glavu mi je svaki malo prolijetala činjenica da ćemo Leo i ja morati glumiti pred Harryem i oslovljavati se sa 'Romeo' i 'Julija'. Kako? Iz misli me je trgnulo lagano gurkanje laktom od strane kratko ošišane crnokose djevojke pored mene. Ella.
Ariel: Ha?
Pogledala sam zbunjeno prema njoj i primijetila da su svi okrenuti prema meni. Zašto danas toliko privlačim pažnju?
Ella: Tvoj je red da se predstaviš.
To je izgovorila jako tiho usput prelazeći prstima iznad usta, kao da briše nos, vjerovatno u pokušaju da bude diskretna. Ipak, nije bilo velike koristi od toga kad su već svi shvatili da sam psihički u potpunosti odsutna. Nakašljala sam se i pogledala prema Harryu čije su se usne borile protiv nekog vragolastog smiješka koji ih je uporno pokušavao izviti. Po prvi put je pogledao prema meni ali je odmah zatim njegov tamni zeleni pogled odlutao negdje na stranu i imala sam čudan osjećaj da se igra prstima ruku koje su se nalazile iza njegovih leđa.
Ariel: Uhm...Ariel. A-Ariel Jones.
Čim sam to izgovorila spustila sam glavu lagano se mrtšeći i igrajući sa prstima. Kao da ne zna kako se zovem...Još dvoje-troje njih je počelo da se predstavlja ali to nije natjeralo pojedince da skrenu poglede sa mene. Nikada nisam voljela preveliku pažnju na sebi pa tako ni sad...Ponovo sam podigla glavu i ponovo osjetila razočaranje vidjevši Harrya kako se vrzma i prelazi pogledom preko grupe...Čak ni da mu se omakne pa da se na trenutak zaustavi na meni.
Erik: Eh, sad vremenom će da 'pohvata' i ko ima koju ulogu od vas ali ću da predstavim dvoje glavnih...Mislim, glumaca.
U stomaku sam počela osjećati neobično kurlanje ali najzanimljivije od svega bila je činjenica da nisam gladna. To je bila nervoza.
Erik: Ovo je naš Romeo.
Pokazao je rukom prema Leu i dao mu znak da ustane što je ovaj i učinio,a po pokretima njegovih ruka koje su stalno prelazile preko njegovih širokih crnih pantalona vidjelo se da je nervozan. Iskreno i ne čudim mu se. Harry se nakašljao i pogledao negdje na stranu vjerovatno svjestan šta dolazi sljedeće.
Erik: A ovo je njegova Julija.
Woah, nije dovoljno 'Julija' nego još i 'njegova'. Hvala ti Erik...Uzdahnula sam i polako se ustala prelazeći prstima preko čela koje mi je bilo znojno, a do tada to nisam ni primijetila. Pogledala sam nesigurno prema Harryu koji je imao smrtno ozbiljan izraz lica, a pogled mu je bio ubitačan. Mogla sam da primijetim kako stiska šaku desne ruke i nadala sam se da će samo na tome i ostati...I da to niiko ne primijećuje osim mene. Gledao me je ravno u oči i posmije onolikog ignorisanja to je bilo na neki način previše za mene. Leo je polako počeo da okreće glavu prema meni ali mislim da je shvatio da to i nije tako dobra ideja pa se zaustavio i pogledao u pod. Ako je u novinama izašla tuča između Lea i Harrya...Onda vjerovatno većina prisutnih zna za to što se dogodilo. E pa tek sada shvatam koliko ovaj prizor izgleda retardirano.
Erik: Ariel?
Trgnula sam se i pogledala prema njemu nakon čega sam željela ponovo izgovoriti jedno 'ha?' ali sam u tom trenutku izgubila glas pa je sve ostalo samo na otvaranju i zatvaranju usta.
Erik: Možeš sjesti.
Tek tada sam primijetila da Leo već sjedi pa sam pretpostavila je Erik dao znak da to učinimo samo što sam ja bila i previše zadubljena u misli da bih takvo nešto primijetila. Spustila sam se nazad na svoje mjesto spuštajući glavu na koljena koja sam prethodno pribila uz svoj trup.
Erik: Um, da li si dobro Ariel?
Podigla sam glavu prema njemu susrećući se sa barem 25 pari očiju. Kad bi barem ušao u prostoriju neko sa rogovima ili odijelom klovna možda bih napokon otjerala svu pažnju sa sebe. Mogla sam primijetiti da i Harry gleda zabrinuto prema meni...
Ariel: J-jesam, jesam. Zašto?
Erik: Pa ne znam nekako si odsutna i sad si spustila glavu pa sam pomislio da ti se možda manta ili nešto...
Nasmiješila sam se onako preko volje te odmahnula glavom.
Ariel: Ma sve je okej...Ovaj, mogu li samo otići do toaleta da operem ruke?
Operem ruke? Zašto bih dovraga prala ruke? Nikada nisam bila dobra s tim fix idejama koje je potrebno smisliti u sekundi ali mi je bio potreban način da izađem s nadom da će Harry doći za mnom. Erik mi je klimnuo glavom, a ja sam ustala i izašla napolje usput bacajući pogled na Harrya koji je prolazio rukom kroz dgu kovrdžavu kosu razbarušenu preko njegovog čela i dijela obraza. Čini mi se da mu je čak i duža nego prije. Kako god, bila sam lišena njegove pažnje i to me je iznerviralo. Izašla sam u hodnjik te se naslonila uz hladni zid koji je bio veoma tvrd ali mi je prijao jer je pružao potporu mom pomalo slabašnom tijelu. Bila sam preko rapusta bolesna i taj virus ili šta je već bilo me je u potpunosti iscrpio kao i uvijek. Nesvjesno sam prelazila noktom po tvrdom kamenu razmišljajući o svemu pomalo...Nešto što mi je posebno zapelo za oko bio je Leov izgled...Kosa mu je ponovo kao prije...Ne sasvim ošišana ali ipak kratka i bez uvojaka. Tu je ponovo i njegov stil oblačenja...Nije onako napadan kad sam ja u pitanju. Šta mu se dogodilo? Pomislila bih da je možda Harry u potpunosti utjerao strah u njega prilikom tuče ali Leo se promijenio i prije toga...Barem sam to mogla koliko-toliko primijetiti onaj dan kad sam ga zatekla pored mog kreveta. Njegovo lice takođe krasi jedan crveni strag sasvim pri dnu njegovog desnog obraza i ogrebotina preko široke svijetle obrve. To su vjerovatno tragovi od tuče koji još uvijek nisu uspjeli da u potpunosti nestanu. Sama pomisao da mu je Harry to učinio me nekako unervozi iako znam da je taj plavokosi dečko itekako to zalužio. Uzdahnula sam i tek tada shvatila da je već prošlo nekoliko minuta, a Harry se još ne pojavljuje. Približila sam se vratima i sagela pokušavajući da provirim kroz ključaonicu. Nisam mogla da vidim mnogo toga ali najvažnije od svega ke to da nism mogla vidjeti Harrya. Odjednom se ispreed stvorilo nešto crno i u sljedećem trenutku me je šteka udarila u glavu, a vrata su počela da se prislanjaju u moje lice. Brzo sam se pomjerila unazad, a Cathetine koja je otvorila vrata me je zbunjeno pogledala. Stavila sam ruku preko hladnog i bolnog nosa lagano uzidišući.
Catherine: Um, jesi li dobro?
Mislim da se itekako borila protiv smijeha i iskreno ne čudim joj se jer bih se vjerovatno i ja nasmijala kada bih nekoga udarila vratima shvativši da je ta osoba sve do tada virila unutra...Unatoč činjenici da bezbrižno može ući unutra i vidjeti sve što želi.
Ariel: Ahm, jesam, jesam.
Catherine: Da li sam te udarila?
Samo sam odmahnula glavom ulazećii u salu i po hiljaditi put danas pridobijajući pažnju svih tih očito jako zainteresovanih tinejdžera koji su sjedili na toplim strunjačama. Harry je na trenutak pogledao prema meni, a odmah zatim se vratio razgovoru sa nekom djevojkom koja je iz meni nepoznatog razloga stajala pored njega i Erika. Ma je li? Ima vremena da priča s njom ali ne i da izađe kako bi vidjeo svoju djevojku nakon toliko vremena. Željela sam da vrisnem, odem do njega, zapravo prvo počupam tu umišljenu plavušu, onda njega ošamarim i kažem mu kako ga volim i hoću da pričam sa njim dok se on udvara tamo nekoj. Dobro, vjerovatno bih pretjerala ali svejedno...Ipak, umjesto toga sam samo otišla do svog mjesta dopuštajući ljubomori da me izjeda iznutra. Zašto sam ljubomorna uošte? Možda zato što sam navikla da Harry uvijek posvećuje svu svoju pažnju meni? Kako god, ovo je sve bilo i više nego čudno. Prekrstila sam noge igrajući se s narukvicma i sprječavajući samu sebe da pogledam prema Harryu. Bila sam ljuta, iskreno jesam.
Erik: Ariel?
Ponovo sam osjetila ogromnu potrebu da vrisnem ali sam se još jednom suzdržala i samo pogledala prema njemu. Kad bih mogla promijeniti ime, učinila bih to istog trenutka.
Erik: Hajde izađi ovamo sa Leom, ja ću vam započeti jedan dio teksta, a vi nastavite. To će biti nešto poput testa koji je potrebno učiniti kako biste ušli u formu poslije raspusta.
Nervozno sam pogledala prema Leu koji je već ustao ali je bilo očito da mu nije svejedno. I ja sam učinila isto usput prolazeći pored Harrya kojeg nisam željela pogledati. Kad je on bezobrazan, biću i ja. Tek kada sam se zaustavila nedaleko od nejga zapitala sam se zašto to radimo. Zbog čega pobogu kada bismo trebali jedno drugome pasti u zagrljaj i poljubiti se nakon toliko vremena...Reći koliko se volimo i koliko smo nedostajali jedno drugome. Ali, kad je već sve u mom životu naopako moramo i mi biti zar ne? Pokušavala sam održati distancu između Lea i mene iako sam znala da ćemo nakon par trenutaka glumiti zajedno zaljubljeni par. (haha sad mi je kroz glavu prošla pjesma 'Savršeni par'. Jer mi smo savršeni par, ko Romeo i Julija...Hhahaha xd). Krenula sam da pogledam prema Harryu ali su me u tome spriječile Erikove ruke koje su se našle na mojim ramenima, a odmah zatim me je okrenuo prema Leu.
Erik: Jesi li sigurna da si dobro?
To je rekao vrlo tiho i nadam se da sam ga samo ja mogla i čuti. Klimnula sam glavom nakon čega me je on napokon pustio, a ja sam se našla oči u oči sa Leom osjećajući neku vrstu mučnine u sebi. Kako ću ja sad? Kao prvo, ispred mene je Leo kojeg mrzim iz dna duše i koji mi je skoro upropastio vezu, a iz nekog veoma čudnog razloga se naglo promijenio i trenutno me posmatra nekako...Pitomo? Kao drugo iza mene je moj dečko koji je nedavno izašao u novinama kako se tuče sa Leom koji je ispred mene. I pored toga još ne želi da obrati pažnju na mene iako se nismo vidjeli 15 prokletih dana. Kao treće iz 'publike' me gleda Nicky koja je sudjelovala sa Leom u onom 'zločinu' i koja je pokušala da mi preotme dečka i zaprijetila mi da će ponovo to učiniti...I po vrh svega toga sam danas nekako svima vrlo zanimljiva pa ne propuštaju prilike da gledaju onako ispod oka i da bude još gore što se tiče glume, nisam ponovila ništa od scenaria preko raspusta. Da li je sve to što sam upravo nabrojala dovoljno za moju ogromnu želju da se pojave mali zeleni i odvuku me sa sobom negdje u svemir? Uh, mislim da jeste.
Erik: Hm...Ovako.
Erikov glas se čuo negdje iza mene ali se nisam željela okrenuti iz više razloga. Jedan od njih je Harry, a takođe tu spada i činjenica da bi me Erik možda ponovo mogao okrenuti. Zaista ne želim da izgledam kao neki mulac.
Erik: "Dvije ponajljepše zvijezde na nebu....
Leo: '... U nekom poslu sad odilaze...'
Nakon što se odmah nadovezao na Erika, Leo je napravio jedan korak unaprijed, tačnije prema meni što me je pomalo uplašilo. Znam da je to normalno i da smo prinuđeni da to radimo ali ovo je prvi put da Harry gleda...Kako će on reagovati?
Leo: 'I mole oci njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate...'
Te bistro-plave oči su cijelo vrijeme bile zaključane na mojima i jednostavno nisam imalapojma kako da se ponašam. Ruke su mi bile čvrsto pričvršćene uz tijelo i u trenutku kada sam kraičkom oka pogledala prema Eriku koji je stao pored nas, on mi je dao znak da se počnem pomijerati. Iskreno, nisam imala pojma kako da se ponašam. Kao da sam prvi put došla na sekciju...Ili kao da me neko prosto bacio tu sa druge planete i sada ne znam ni šta da kažem ni radim. Cijeli tekst mi je bio jako poznat ali nisam iala pojma šta dolazi poslije. U tom trenutku me je iz misli trgnula Leova ruka koja je uhvatila moju i odjednom su mi kroz cijelo tijelo prošli trnci. Naravno ne oni čiji je uzrok uzbuđenje...Sada je to više bio neki strah, neka zgađenost...Ne znam ni ja ali nisam imala mnogo vremena za razmišljanje. Isto tako nisam bila sigurna zašto to radi. Zato što mora zbog glume? Zašto što želi? Ili jednostavno zato što svjesno priziva vraga...
Leo: 'Ej, da su njene oci tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj...'
U tom trenutku je njegova druga ruka došla do mog lica i ja sam se samo zaledila osjećajući njegovu hladnu kožu preko svoje.
Harry: Hej!
Grubi i promukli glas je ispunio prostoriju i Leove riječi su se zaledile kao i svi prisutni. Nisam imala hrabrosti da se okrenem ali sam mogla da osjetim dobro poznati i svježi miris negdje iza sebe.
Harry: Makni ruke od nje!
Tek u tom trenutku sam shvatila da se nalazi odmah uz moja leđa koja su dodirivala njegovo snažno tijelo. Leov pogled nije oktrivao uplašenost, a hrabrost je nešto što mi nikada nije išlo uz njega. Barem kada je u Harryevoj blizini...Erik je zbunjeno gledao čas u Lea, čas u mene, a čas u Harrya. Vjerovatno bi mi se inače zamantalo do svega toga ali u tom trenutku sam samo mogla da osjetim snažno lupanje srca i uzrok tome je zasigurno bila Harryeva blizina. Leova ruka je stajala na momm licu sve dok je Harryev grubi i brzi pokret nije spustio, tačnije bacio dole. Zavladala je potpuna tišina i ja sam se polako i nesigurno počela okretati prema njemu osjaćajući sve veće uzbuđenje u sebi. Kada sam se napokon zaustavila podigla sam pogled usput prelazeći preko njegovog vitkog i mišićavog tijela sve dok nisam došla do savršenog lica i ubitačno ljutitog pogleda koji se u tom trenutku spustio na mene. Zagrizao je dojnju usnu posmatrjući me jednako namršteno, a ja nisam imala pojma šta da kažem ili učnim. Zapravo znala sam ali sve to je trebalo da bude na nekom malo privatnijem mjestu bez toliko posmatrača. S obzirom da njegov pogled nije postajao nimalo mekši pretpostavila sam da je zaista ljut na mene iako sam do sada uvjeravala samu sebe da to nije moguće. Šta sam sad zaboga učinila? U tom trenutku je Erik stao gotovo između nas i povukao Harrya na stranu dok taj kovrdžavi ljepotan nije skidao pogled sa Lea i mene.
Erik: Um, vas dvoje se možete vratiti na svoja mjesta.
Pokazao je rukom prema Leu i meni, a nakon toga je pri zaustavljanju u samom uglu prostorije počeo da nešto govori Harryu. Ja sam par trenutaka stajala i gledala prema njima što je Harry primijetio nakon čega mi je glavom dao znak da idem na svoje mjesto. Poslušala sam ga iako to uopšte nisam željela, a njih dvojica su nastavila da razgovraju i unatoč potpunoj tišini, niko nije bio u mogućnosti da ih čuje. Ella se polako nagela prema meni i približila usne mom uhu.
Ella: Vas dvoje ste zajedno, zar ne?
Iskreno, s obzirom na Harryevo ponašanje samo se mogu nadati da jesmo...Ipak, bilo bi glupo da bilo šta izvodim pa sam samo klimnula glavom i pogledala na stranu susrećući se s neobičnim pogledom jednog bucmastijeg dečka koji sjedi pored mene. Prevrnula sam očima i u tom trenutku primijetila da Leo i Erik idu prema nama. Harry je očito bio nervozan i samo je gledao u pod držeći ruke u džepovima.
Erik: Pošto Harry ima nekih obaveza i mora da ide, a ni ja ne bih da vas više zadržavam pošto je tek prvi dan...Možete ići.
Baš fino...Očito se nikome nije išlo jer par trenutaka nakon što je Erik to rekao niko se nije pomjerio sa mjesta. Pretpostavljam da im je sve ovo bilo jako zanimljivo i jednostavno nisu željeli nešto propustiti. Jedna djevojka je nakon što je prva ustala, nesigurno prišla Harryu i pitala ga da se slikaju. On se nasmijao onako slatko i pristao, a odmah nakon toga nikome nije bilo lijeno da se ustane i dotrči do njega. Barem što se tiče ženske populacije. Ja sam samo uzdahnula i zajedno sa muškim i Nicky koja me je 'slučajno' usput zakačila krenula prema vratima. Bilo mi je drago što barem ona neće ostati unutra iako je već minimalno 15 djevojaka oko Harrya. Sama pomisao na to me je uništavala i nisam se usuđivala okrenuti. Bila sam na korak udaljena od vrata koja su vodila prema hodnjiku kada me je prekinuo isti onaj promukli i zavodljivi glas koji je na moju zaprepaštenost izgovorio jedno 'Julija'. Sve one djevojke koje su mu do tada nešto govorile su samo zaćutale i nastala je potpuna tišina. Okenula sam se i ponovo susrela sa velikim brojem pogleda ali me u tom trenutku nije zanimao nijedan osim onog prodornog zelenog koji je pripadao dečku znatno višem od djevojaka oko njega tako da ga nije bilo problem primijetiti.
Harry: Čekaj me ispred.
To je izgovorio dosta tiše ali dovoljno glasno da ga svi čuju. Pa super, Harold, samo se nadam kad izađem da nećeš samo proći pored mene kao da se nikada nismo u životu sreli. Ipak, ne mogu reći da me taj njegov gest nije iznenadio i na neki način ugrijao moje srce. Što je najljepše od svega rekao je 'Julija'. Umjesto da kažem nešto samo sam klimnula glavom i izašla u dugi i hladni hodnjik koji je već bio prazan. Usput sam izvadila bijelu kapu iz džepa od jakne i stavila je na glavu sklanjajući na stranu ili ispod nje suvišne pramenove. Kada sam izašla na svježi zrak naslonila sam se uz jedan stub držaći čvrsto ranac okačen za jedno rame. Cijelo vrijeme sam lupkala nogom od beton i imala sam osjećaj kao da gubim svaki živac. Toliko želim da ga zagrlim i poljubim, a ujedno me i jako zbunjuje i ne znam kog vraga danas izvodi. Nakon nekoliko minuta sam začula kako neko doziva moje ime i nakon što sam shvatila ko je to osim da promijenim ime kao što sam maloprije rekla, poželjela sam i da napravim neku brzinsku plastičnu operaciju koja bi mi u potpunosti promijenila izgled. Gdje je skrivena kamera?! Nakon što sam se uvjerila da sam u stvarnosti bez ikakve skrivene kamere okrenula sam se prema simpatičnom smeđokosom dečku koji je prelazio ulicu. Pa ne...Nakon što sam ispustila nekoliko tihih i neobičnih zvukova i izgovorila par psovki kako bih istjerala ljutnju iz sebe izgovorila sam jedno poprilično smireno 'hej' iako je u meni sve gorilo.
Edward: Um, čekao sam te cijelo vrijeme preko puta u parku. Nadam se da se ne ljutš?
Ovo posljednje je više izgovorio kao pitanje nego izjavu, a ja sam poželjela da me je prije pitao jer bih mu zasigurno rekla da se ljutim i da ide kući. Pa šta sad da radim? Počešao se po kosi pomalo kvareći frizuru oblikovanu sa poprilično dosta gela.
Edward: Kako je bilo na sekciji?
Nervozno sam pogledala prema Sali ispred koje je još uvijek stajalo nekoliko osoba ali na svu sreću među njima nije bio Harry.
Ariel: P-pa nije loše...
Osim što mi je tamo došao dečko koji će me gledati cijelo vrijeme dok budem glumila sa Leom koji je inače zaljubljen u mene i uradio je još mnogo toga zbog čega ga mrzim. Hm, da ttaj moj dečko iz meni nepoznatog razlog još i ne razgovara sa mnom i neće da me pogleda. Trenutno je u Sali i priča sa 2o drugih djevojaka dok se ja smrzavam napolju čekajući njega i usput pričam sa svojim bivšim, tačnije tobom. E da, da li sam spomenula da je moj dečko odnosno Harry skoro otkinuo ruku Leu dok smo glumili? Eto sada ukratko znaš moju trenutnu situaciju što se tiče sekcije. Sva sreća pa sam se zaustavila samo na onome 'Pa nije loše'. Na šta bi to ličilo da sam mu zaista rekla sve ono što sam upravo nabrojala? Hm, definitivno bi shvatio da mi život više nije dosadan kao što je bio dok smo bili u vezi. Nasmiješio se i klimnuo glavom, a ja sam ponovo pogledala prema Sali.
Edward: Ako si gladna, mogli bismo da odemo negdje na ručak čisto onako drugarski? Ili samo na piće u slučaju da si već jela. Šta kažeš?
Pogledala sam prema njemu i shvatila da gleda u moje usne umjesto oči...Pa da po običaju. Oduvijek sam imala ogromnu želju d ga gledam pravo u oči i uživam u njima ali ne više. Sada postoje samo dva prelijepa zelena dijamanta u cijelom svijetu koja bih mogla gledati 24h. Sada ti dijamanti posmatraju druge djevojke i to me izluđuje. Da li se meni čini ili ja postajem histerično-ljubomorna djevojka? Samo mi još to treba.
Edward: I?
Skoro sam ga pitala 'Šta i?' ali sam se onda sjetila da sam mu zapravo dužna dati odgovor.
Ariel: Uhm...
Počešala sam se po kosi i ponovo pogledala prema Sali. Mislim da je moja zabrinutost pomiješana sa nervozom bila i više nego očita ali koga briga?
Ariel: Pa baš i ne bih...Trebala bih kući, a i...
Edward: Ali to je samo jedan ručak. Ne tražim ti da mi oprostiš ni ništa slično. Samo želim da na miru malo porazgovaramo o našim životima, čisto prijateljski.
Bilo mi ga je na neki način žao i pitala sam se da li bih pristala kada bih znala da Harry ne dolazi? U tom trenutku sam željela da samu sebe ošamarim. Kako bih to učinila nakon što me je povrijedio kao bezdušno biće? Nije zaslužio ni da razgovaram sa njim.
Ariel: Edw...
Edward: Nećeš me valjda iznevjeriti nakon što sam te skoro sat vremena čekao ispred na ovakvoj hladnoći?
Prevrnula sam očima i krenula da ga napadnem s obzirom da na patetičan način pokušava da me odvuče sa sobom ali sam u tom trenutku ugledala Harrya kako izlazi i razgovara sa nekom brinetom. Waaah! S obzirom na ogroman val ljubomore koji me je 'zapljusnuo' željela sam da u inat njemu pristanem na ručak sa Edwardom ali sam onda shvatila koliko bi to zapravo bilo nisko i glupo. Nije isto razgovarati kao poznata zvijezda sa hajmo reći fanom i kao djevojka sa svojim bivšim i da još usput ode na ručak sa njim. Ne kažem da nisam ljubomorna ali ipak ne želim ni preći granice normale i ljudskosti. Pogledala sam prema Edwardu i gotovo neprimijetno pokazala rukom u Harryevom pravcu.
Ariel: Harry me čeka...
Njegov pogled je odlutao u pravcu moje ruke i razočaranost u njegovim očima je bila zaista očita. Sve što je izgovorio bilo je jedno tiho 'oh', a ja sam se osjećala pomalo neprijatno iako ni sama ne znam zašto. Nije valjda da mi je žao Edwarda koji me je toliko povrijedio? Ma kako da ne. Neka pati kao što sam i ja...Okej to je pomalo okrutno ali pta da radim? Imam osjećaj da se danas ne mogu boriti protiv tih ružnih unutrašnjih misli...Ponovo sam se okrenula prema Harryu čiji je pogld baš u tom trenutku odlutao do nas i bilo je čak i na toj udaljenosti očito da mu nije svejedno. Nešto je rekao onoj djevojci te krenuo prema nama ostavljajući je sa porpilično neobičnim izrazom lica. Šta sad?! Imala sam osjećaj kao da mikro-verzija mene trči po mom mozgu držeći se za glavu i vrišteći iz sveg glasa. Pogledala sam prema Edwardu nervjesno vlačeći narukvice i sam primijetila tek kada sam jednu skoro pokidala.
Ariel: M-mislim da bi trebao ići. Uhm, j-ja...Ja bih ustvari trebala ići, ovaj...
Edward: Zašto si ako nervozna? Nemaš razloga, ja bih se zapravo volio upoznati sa njim.
Oči su mi se raširile u čudu i malo je hvalilo da se unesvijestim. Na svu sreću, to se nije dogodilo, a da jeste...Mislim da bi se gore završilo nego što će sad. Prije nego što sam mogla još nešto reći Edwardu ili ga prosto udariti šakom što će uskoro vjerovatno Harry raditi mene, upravo pomenuti gospodin nam se pridružio istog trenutka stavljajući ruku na moja leđa. Aham, dakle sjetio se da sam mu djevojka. Kukovi su nam bili pribijeni jedan uz drugi, a on me je sve više privlčaio prema sebi. Iz njegovog stava se moglo protumačiti nešto poput 'Ovo je moja djevojka, šta ti hoćeš?'.
Harry: Ako ste završili sa razgovorom ljubavi trebali bismo krenuti.
Pogledala sam zbunjeno prema njemu, a Edward se neugodno nakašljao.
Edward: Pa zar se nećemo prvo upoznati?
Harry je pogledao prema njemu prolazeći slobodnom rukom kroz kosu. Edwarde nemoj mu se predstaviti molim te.
Ariel: Um, to je moj prijatelj...Razgovarali smo o školi... Vrijeme je da idemo.
Uputila sam Edwardu značajan pogled te pokušala odvući Harrya na stranu ali se Edward nasmijao i napravio korak naprijed približavajući nam se i pružajući jednu ruku dok je druga ostala zavučena u džep sive trenerke. Oduvijek je bio taj sportski tip i nakon što sam prošli put zaklljučila da je promijenio imidž, njegova odjeća me je natjerala da posumnjam u taj zaključak. Kako god, sada nije ni vrijeme ni mjesto za to.
Edward: Mislio sam da se zaista upoznamo Ari.
Čim je izgovrio ono 'Ari' osjetila sam kako se Harryeva ruka čvršće obamotava oko mojih leđa.. Kakva li će mu tek biti reakcija i kad čuje njegovo ime i shvati da sam mu pokušala zamazati oči...
Edward je pružio ruku i slatko se nasmijao, a Harry je uzdahnuo i uhvatio ga za ruku lagano se rukujući.
Edward: Edward Brooks.
Odjedanput se Harryeva ruka prestala pomijerati i mogla bih se zakleti da mu je stisak postao čvrsšći. O Bože...Uvijek sam mislila da se njih dvojica neće susresti nikada u životu...Zapravo, mislila sam da se Edward i ja nećemo sresti više nikada ali sudbina je nepredvidljiva. Edward je polako spustio pogled prema njihovim rukama koje su bile čvrsto spojene, a ja sam počela da osjećam neku drhtavicu koja je bila više od straha nego hladnoće. Mogla sma osjetiti kako je Harry prstima obuhvatio moju jaknu i da smo u nekom crtanom vjerovatno bi i mene i Edward zafitljao negdje u svemir. Krenula sam da nešto kažem jer mi je ta situacija na neki način stvarala prtisak u mozgu ali me je prekinuo Edward.
Edward: Ti nemaš ime?
Ironija u njegovom glasu je bila i više nego očita, a po meni i bespotrebna u toj situaciji. Harryev tamni zeleni pogled je još uvijek bio zaključan na njemu i prosto nije pokazivao nikakve emocije. Mislim da je to mnogo gore nego da ga sada udari iz sve snage. Edward je krenuo da izvuče ruku iz njegove ali nije uspio. Harryeva slobodna ruka je samo skliznula sa mojih leđa i počeo je da se još više približava Edwardu.
Ariel: H-Harry...
Stavila sam ruke preko lica i samo sam čekala trenutak kada će ga udariti iz sve snage. Polako sam provirila kroz prostor između prstiju i ugledalaprizor koji uopšte nisam očekivala. Harry je nešto govorio Edwardu na uho polako izvrćići njegovu ruku, a po Edwardovom izrazu lica je bilo očito da mu uopšte nije svejedno. Zašto dovraga uvijek neko nekome nešto šapuće ispred mene i ja ne mogu da to čujem, a znam da je vezano za mene!? Kada je rekao to što je imao, Harry je odgurnuo Edwarda iz sve snage tako da je ovaj uz dodatak leda skoro pao. Vidjelo se da su obojica i više nego bijesni ali su se suzdržavali...Možda zbog mene? Ili uopšteno ne žele da prave scene na sred ulice. Šta ako je Harry rekao Edwardu da se nađu negdje kako bi imali obraču? Ta misao je odjednom preuzela svu zabrinutost u meni, a što je najgore od svega znala sam da mi ni jedan ni drugi ne bi otkrili istinu ni rekli gdje trebaju da se nađu ako je moja sumnja istinita. Harry je polako počeo da se kreće prema meni držeći usnice čvrsto stisnutima i gledajući iza sbee prema Edwardu koji je ostao pored stuba s pogledom na nas. Krenula sam da nešto kažem Harryu ali je on samo zgrabio moju ruku i povukao me nekuda. Imam osjećaj da će mi se virus ponovo vratiti i da ću povratiti na sred ulice. Željela sam da ga pitam mnogo toga...Na primjer šta je radio ovih 15 dana...Da li sam mu nedostajala...Kako je...Zašto me je danas ignorisao...Da li ima razlog za to...Da li je ljut na mene...Šta je upravo rekao Edwardu...Da li će se naći negdje...Gdje zapravo idemo. Nisam se usuđivala postaviti ijedno od tih pitanja. Možda ipak da prvo sačekam da istrese nervozu na meni? Otišli smo iza sale gdje se nalazilo mnogo veće parkiralište nego ispred nje. Zaustavili smo se pored jednog sivog auta čiju marku ne znam jer se ne razumijem u to...Zapravo nikad se nisam prviše raspitivala o autima da bih znala...Pribio me je uz auto kao i svoje tijelo uz moje te pogledao ravno u oči.
Harry: Šta si radila sa njim?
Glas mu je bio iznenađujuće tih i možda bih čak rekla i da je smirem da nisam imala prilike vidjeti brzo podizanje i spuštanje njegovih prsa. Otvorila sam usta ali ubrzo zatim ih i zatvorila jer nisam znala šta da mu kažem...Ne mogu mu reći da me je Edward sačekao ispred i pitao me da idemo na ručak. Ne želim da pomisli da smo Edward i ja u nekim odnosima kad nismo. Ipak, ni ovako nije išlo ništa bolje.
Harry: Odgovori mi!
Udario je rukom od auto još uvijek se ne odmičući od mene, a njegov tihi glas je odjednom nestao...Kao što sam i pretpostavila. Ipak, unatoč ljutnji i strahu koje sam osjećala tu je bila prisnutna isva ona ljubav koju osjećam prema njemu kao i uzbuđeje koje je prisutno svaki put kada je u mojoj blizini.
Ariel: Um...
Kao i uvijek nisam mogla da se skoncentrišem zbog njega i načina an koji me posmatra. Zatvorila sam oči i duboko uzdahnula osjećajuči kako neka vrsta ljutnje raste u meni.
Ariel: Izvini Harry ali mislim da si ti ovoga puta taj koji bi trebao da meni da objašnjenje!
Ponovo sam otvorila oči te se susrela sa njegovim šokiranim pogledom. Prevrnula sam očima, a on je stavio ruku na moju bradu te na taj način okrenuo moju glavu prema njemu s obzirom da sam je prethodno okrenula na stranu. Svo to zelenilo koje zuri u tebe ti prosto ne daje šansu da se zauzmeš za svoj stav i to je nešto što me uvijek slomije prilikom sukoba s njim.
Harry: Ariel odgovori mi na prokleto pitanje i ne izvlači se!
Ariel: Ne izvlačim se nego govorim istinu! Šta si se umislio?! Nakon 15 se pojaviš na sekciji i ja taman kada mislim kako si to smislio radi mene i kako ćeš da mi poletiš u zagrljaj ti počneš da flertuješ sa drugim djevojakama i mene ignorišeš! Ja izađem napolje, a ti ne dolaziš za mnom iako znaš da sam to učinila iz toga razloga! Kasnije napadaš Lea zato što glumi sa mnom i kada bismo napokon trebali da razgovaramo, ti ostaješ sa hrpom djevojaka oko sebe i meni kažeš da te čekam ispred! Zar zaista misliš još uvijek da sam ja ta koja treba da se pravda?!
Prevrnuo je očima te se odmaknuo od mene, a ja sam osjetila olakšanje koliko i razočarenje jer mi je ipak bilo lijepo u njegovoj blizini.
Harry: Ali isto tako nisam ja taj koji razgovara sa svojom bivšom!
Ovoga puta sam ja prevrnula očima i prešla rukom preko lica ostajući čvrsto prislonjena uz auto. Harry je cijelo vrijeme hodao gore-dole držeći ruke na kukovima i skoro mi se zamantalo.
Harry: Još si rekla da ti je prijatelj! Nisi željela da mi kažeš da je to ustvari on! Željela si da se potajno viđaš sa njim, a mene praviš budalom?!
Otvorila sam usta u čudu i šokirano ga pogledala.
Ariel: Molim?!
Udario je u gumu od auta i prešao na drugu stranu. Mislila sam da će ući unutra ali je ustvari napravio samo jedan polukrug i vratio se do mene. Da li mi ustvari stojimo pored njegovog auta?
Napokon se zaustavio ispred mene i zatvorio oči uzimajući duboki uzdah.
Harry: Nisam mislio tako...Mislim, to zadnje.
Poprilična smirenost u njegovom glasu je i mene malo opustila sma pa sam odahnula i prošla rukom kroz kosu.
Ariel: Samo je bio u prolazu...Nemam ništa s njim.
Odjednom je otvorio oči i pogledao ravno u moje.
Harry: Ali on očito ima s tobom! O čemu ste razgovarali?!
Ponovo se vratio na staro i imala sam osjećaj kako mi bubnjići u ušima pulsiraju.
Ariel: Ni o čemu Harry...Uopšte te ne razumijem. Nismo se vidjeli toliko vremena, o načinu na koji smo se rastavili i da ne pričam...Zašto si ovakav? Zašto si se onako ponašao cijelo podne? Misliš da je meni bilo lako gledati kako se onuda mangupišeš i praviš kao da ja ne postojim ili barem ne značim ništa za tebe?
Zagizao je dojnju usnu i namrštio se gledajući na stranu dok su mu ruke i dalje odmarale na kukovima.
Harry: Zar misliš da bih došao na sekciju u slučaju da se nešto dogodilo?
Odmakla sam se od auta te prišla Harryu pokušavajući da ga pogledam u oči. Svejedno njegov pogled je bio negdje u daljini...
Ariel: Pa iskreno ne znam šta da mislim Harry...Razočarao si me...
Napokon je pogledao prema meni oblizujući svoje punačke svijetlo-roze usnice. Iako sam užasno željela vidjeti njegove oč, dekoncentrisale su me kao i uvijek.
Harry: Zašto?
Prevrnula sam očima i prošla pored njega stavljajući ruke u džepove od jakne s obzirom da mi je bilo porpilično hladno.
Ariel: zato što se čudno ponašaš i...Upošte nisi onaj stari Harry koji bi me zagrlio iz sve snage i rekao mi da sam mu nedostajala...Ili šta bi već uradio. I ne sjećam se...Imam osjećaj kao da se nismo vidjeli 15o godina, a ne 15 dana i prosto ne znam šta bi mi rekao ili šta bi napravio ali znam da ovakvo nešto definitivno nisam očekivala. Prvo me ignorišeš pa napadneš. Trebao bi se prijaviti na takmičenje za dečka godine...Ako uopšte i postoji to takmičenje, samo da znaš da ne bi dobio glas od mene.
O Bože, o čemu ja to pričam? Uzdahnula sam i krenula niz parking. Mogla sam čuti korake iza sebe i s obzirom da smo bili sami tu znala sam da ne može biti niko drugi osim njega.
Harry: Pa...S-stani, gdje ideš?
Ariel: Ne znam...Kući valjda. Neću da razgovaram s tobom dok si u takvom stanju i nadam se da će se sutra vratiti moj stari Harry koji će znati kako da se ponaša i kako da m pokaže da me vo...Ako me voli...
Ispustila sam izdah osjećajući bol zbog toga što sam upravo rekla.
Ariel: Ako hoćeš da se sutra vidimo, čekaj me na velikom odmoru negdje...I nemoj dolaziti ako ćeš se po...
U tom trenutku me je njegova snažna ruka uhvatila za podlakticu i prekinula u hodanju nakon čega sam bila čvrsto pribijena uz njegovo dugo i razvijeno tijelo. Prije nego što sam bilo šta mogla da kažem ili učinim pritisnuo je usne na moje i u nekoj drugoj situaciji bih možd a pokušala to prekinuti ali u tom trenutku...Nije mi padalo na pamet. Mrzila sam se sebe što kao i uvijek dopuštam da svađa završi poljupcem ali ne mogu si pomoći kad mi toliko nedostaje. On...Njegov dodir, glas miris...Jednostavno sve...Harry...Jezici i usne su nam se savršeno uklapali i imala sam osjećaj kao da se godinama nismo poljubili. Počeo je da ide unazad i vuče me za sobom pri čemu nismo prekidali poljubac sve dok se on nije naslonio na auto. Oboje smo otvorili oči i pogledali se...Mislila sam da će nešto reći ali je umjesto toga stavio ruku iza moje glave i ponovo me privukao sebi kako bi nastavio poljubac. Ujedno sam i padala preko njega s obzirom da je on svoje tijelo skoro polegao na auto. Nekoliko puta je izgovorio moje ime kao i ja njegovo dok je vrućina u meni sve više rasla. Prebacio je usne na moj vrat ostavljajući vlažne poljupce i pomijerajući mojju jaknu kako bi mogao dodirnuti što više kože.
Harry: Želio sam da se malo igram s tobom.
Izgovorio je to pomalo drhtavim glasom i to je bilo pretpostavljam zbog manjka vazduha. Ta izjava me je zbunila, a zbog njegovih usana nisam mogla ni da se skoncentrišem i razmislim o tome.
Ariel: H-ha?
Nastavio je da me ljubi oko područja uha dok mu se jedna ruka mrsila sa mojom kosom, a drugom je prelazio preko mojih leđa.
Harry: Želio sam da budeš ljubomorna...
Raširila sam oči u čudu i ispustila neki nerazumljiv zvuk...Ne znam da li je to bilo zbog poljupca ili toga što je upravo rekao ali u svakom slučaju bila sam iznenađena.
Ariel: M-molim?
Počeo je da lagano sisa moju kožu, a ja sam na trenutak i zaboravila o čemu razgovaramo.
Harry: Samo sam želio da znaš kako se ja osjećam...Kako sam se osjećao maloprije...I moraćeš mi objasniti šta je...Šta je onaj idiot radio s tobom...
Promjena u njegovom glasu je bila i više nego očita ali ga to nije sputavalo u tome da nastavi vladati mojim tijelom i mojom kožom.
Poljupci su mu se polako peli uz moj obraz sve do mojih usana i kada je napokon trebalo da se spoje on se zaustavio i otvorio oči. S obzirom na otežano disanje, dah mu je stalno ulazio u moja usta i to mi uopšte nije smetalo iako sam imala osjećaj kao da postajem sve više malaksala.
Harry: I volim te Ariel....Više od svog života...Nemoj više nikada reći ništa slično onome. Prokleto si mi nedostajala...
I tebi bi bilo bolje Harry da ne kažeš više ništa slično tome jer bih sljedeći put mogla umrijeti. Nisam mu to rekla ali sam mislila jer mi je srce počelo kucati sve brže. Nisam imala pojma šta da mu kažem, a na neki način nisam ništa ni željela reći. Jednostavno je možda ljepše ovako samo ćutati razmišljati o svemu...Tačnije o Harryu jer je on za mene sve. Opet, nije mi bilo svejedno što je sve ono radio da mi čupa živce, tačnije pravi me ljubomornom ali to je u neku ruku isto...Ponovo je pritisnuo usne na moje i ja sam istog trenutka ispustila dah stavljajući ruke u njegove kovrdže. Poljubac je ponovo počeo da postaje sve strastveniji ali sam se ja naglo zaustavila i stavila ruke na njegova prsa polako se pomjerajući unazad. Zbunjeno me je pogledao pokušavajući da dođe do daha, a ja sam uzdahnula prelazeći prstima prkeo usana.
Ariel: Bolje je da uđemo u auto...Tata će doći po mene, mislim trebao bi doći tek za 15-ak minuta ali za svaki slučaj. Moramod a razgovaramo o svemu ovome...Mislim imamo o dosta toga razgovarati, a i...Mislim nisam se još uvijek nikome povjerila ali mislim da se nešto čudno dešava.
Namrštio se i zbunjeno me pogledao oslanjajući se leđima i laktovima na auto. Pogledala sam oko nas i ugledala auto kako ulazi na parkiralište. Na svu sreću nije bilo tatino ali svejedno ne želim da nas još uhvate neki novinari ili fanovi.
Ariel: Hajdemo unutra, ne mogu ovdje pričati.
Klimnuo je glavom te se uspravo otključavajući auto i otvarajući mi suvozačevog mjesta. Odmahnula sam glavom i pogledala prema njemu.
Ariel: Radije bih da sjednemo oboje pozadi...Želim da mi budeš bliže.
Zbunjenost na njegovom licu je zamijenio smiješak i vragolasti pogled. Prevrnula sam očima, a on mi je otvorio vrata od zadnjeg sjedišta. Polako sam ušla unutra osjećajući se u potpunosti zbunjeno. U svakom slučaju, nadam se d ćemo sve razriješiti i drago mi je što ću napokon s nekim podijeliti ono što me muči posljednjih dana...