DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 66

  Iako nisam bila baš spremna za neku avanturu jer sam za danas potrošila i previše adrenalina, ta ideja mi se svidjela jer ni ja nisam željela da se vratim kući. Mislim da će ovako da bude mnogo bolje iako mogu samo da maštam o povratku kući...Naravno ako nas moji ne stignu. Zavezala sam pojas i Harry se u tom trenutku zaustavio pred izlazak na cestu. Morao je da sačeka pogodan trenutak da izađe sa parkirališta i to ne bi bilo toliko strašno da nije dalo mami i tati mogućnost da nas stignu. Tata je zaustavio svoje auto odmah pored našeg i uskoro se prozor počeo otvarati. S te strane je sjedio tata koji je bio itekako nervozan i mogla sam čak i na tolikom rastojanju primijetiti oznojeno čelo kao i majicu pod pazuhom. Za to vrijeme je mama izašla iz auta i krenula prema nama. Ja sam ispustila neki neobičan zvuk jer me je uhvatila panika ali sam se u svemu tome čak i smijala što je bilo zaista zastrašujuće. U trenutcima kada bi većina djevojaka plakalo ja se smijem i ne znam zašto...Može biti da sam se pomirila sa sudbinom i sve to mi na neki način postaje smiješno iako vrlo dobro znam da nije. Brzo sam zaključala vrata i pogledala prema Harryu koji se smijao i kao da namjerno nije htjeo da krene iako je imao nekoliko prilika da izađe na autoput.
Ariel: Šta čekaš?
U tom trenutku me je uplašilo udaranje s moje desne strane. Pogledala sam prema prozoru te vidjela ženske ruke koje su klizile niz staklo, a odmah iza njih se nalazilo ljutito lice rasčupane i vidljivo nervozne žene koju ne baš često u zadnje vrijeme zovem mamom.
Mama: Otvaraj! Ariel, čuješ šta ti kažem?!
Imala sam osjećaj kao da sam drogirana jer me je ponovo uhvatio neki smijeh koji sam toliko pokušavala prikriti pred mamom. Mogla sam čuti da se i Harryev prigušeni smijeh pored sebe i nisam se usuđivala pogledati u njega jer znam da onda ni ja ne bih izdržala. Mama je ponovo udarila u vrata i počela ljutito povlačiti kvaaku iako je i sama shvatila da su vrata zaključana.
Mama: Otvaraaj!
Tata: Jade smiri se i uđi u auto!
Ona se iznenađeno okrenula prema njemu i počela širiti ruke.
Mama: šta?! Ti bi da ona ode s njim?!
Tata je prevrnuo očima te počeo brisati oznojeno čelo.
Tata: Naravno da ne ali kako ne shvataš da ti svake sekunde mogu pobjeći?!
Pogledala sam prema Harryu koji je grickao dojnju usnu i igrao se sa jednim prstenom.
Ariel: Zašto dovraga ne krećeš?
Pogledao je u mene i na taj način mi sasvim otkrio svoje savršeno bijele zube. Izgledao je zaista prelijepo ali sam priželjkivala da vidim njegove zelene bisere koji su se krili iza tamnog stakla.
Harry: Malo se igram.
Otvorila sam usta te se napravila kao da sam iznenađena, a u pozadini sam mogla čuti zvuk štikli nakon čega sam pretpostavila da mama ide u auto što mi je i potvrdio jako glasan zvuk pri zatvaranju vrata.
Ariel: harry ovo nije smiješno!
Nageo se te vrhovima prstiju malo spustio naočare poput onih zlih nastavnica koje te 'probadaju' pogledom. Međutim, on je to uradio nekako frajerski i definitivno je izgledao bolje od tih nastavnica. A ono najbolje u svemu tome jeste što sam mogla da vidim njegove vragolaste pjenušavo-zelene oči.
Harry: A zašto se onda smijete mlada damo?
Zatvorila sam usta shvativši da su se ona sasvim izobličila u osmijeh, a nakon toga sam se pokušala uozbiljiti. Ipak, sada je već bilo kasno tako da sam samo okrenula glavu na drugu stranu te je naslonila na prozor dobivši 'prelijep' pogled na mamu i tatu koji su se raspravljali u autu. U tom trenutku je Harry počeo voziti i polako je izašao na autocestu. Tata je iznenađeno pogledao prema nama te i je zatim i on upalio auto i izašao na cestu dok je mama uspaničeno mahala rukama i nešto pričala. Ne mogu vjerovati da bježim od vlastitih roditelja...Zaista mislim da ovdje odgovara ona uzrečica 'ne zna čovjek bi li se smijao ili plakao'. I zaista...Mislim, sada se više smijem ali kada se jednog dana budem prisjećala ovoga mislim da ću da plačem jer ću pitati samu sebe zašto ja ne mogu zajedno sa svojim dečkom i roditeljima biti srećna i družiti se kao i svi? Uzdahnula sam te pogledala prema Harryu koji je baš u tom trenutku skrenuo pogled na mene. Nije se smijao već je ovoga puta bio mnogo ozbiljniji.
Harry: Jesi li dobro Julija?
Uspravila sam se iz poprilično izvijenog položaja te klimnula glavom nabacujući 'fake smile'.
Ariel: Jesam ne brini.
Njegove ruka je skliznula do moje i njegovi nježni i dugi prsti su me pomazili lagano stiskajući moju ruku. Polako sam uzela njegovu ruku te je nježno poljubila, a on se nasmijao i istom tom rukom me pomazio po licu. Uskoro je morao da je vrati na mjenjač, a ja sam se okrenula te vidjela da su mama i tata odmah iza nas.
Ariel: Um...Imaš neki plan ili...?
Mogla sam da čujem njegov smijeh koji je ispunio unutrašnjost auta i to je odmah nasmijalo i mene. Pogledala sam prema njemu, a on je oblizao usne i odmahnuo glavom.
Harry: Iskreno ne ali mislim da nam i ne treba.
Pogledala sam zbunjeno u njega i baš u tom trenutku je naglo zaokrenuo volan, a samim tim i auto čime smo skrenuli u neku sasvim drugu ulicu. Ponadala sam se da je to bilo prebrzo za mamu i tatu da bi učinili isto ali sam shvatila da sam se prevarila ugledavši ih kako ulaze u drugu traku nedaleko od nas. S obzirom da je tata gledao na trenutke prema nama, bilo je logično da znaju gdje smo. Pogledala sam značajno prema Harryu i nakrivila glavu.
Ariel: Još uvijek misliš da nam ne treba plan?
On se samo nasmijao, ubrzao te prestigao nekoliko automobila. Ja sam refleksivno zabola nokte u sjedište jer sam se pomalo plašila. On je to radio vrlo spretno ali sam oduvijek mrzila veliku brzinu i plašila sam se tih nesreća. Ne želim da nam se nešto desi...Ne želim izgubiti Harrya i ako se nešto desi pa makar i sve bilo uredu, mama i tata bi zauvijek zamrzili Harrya i ne bi bilo šanse da se više ikada vidimo jer bi selidba bila neizbiježna.
Ariel: H-Harry...
On je pogledao prema meni i nasmijao se.
Harry: Ne brini Julija, sve je pod kontrolom.
Odmahnula sam glavom i više nisam mogla ni pogledati na stranu jer kao da mi se mantalo, a uz sve to se mogao čuti veliki broj sirena uključenih od strane nervoznih vozača kojeje Harry prestizao.
Ariel: H-Harry molim te uspori...
Ponovo je mnogo ozbiljnije pogledao prema meni i krenuo je da nešto kaže ali sam ja samo stisnula oči.
Ariel: Molim te!
On je prestigao još jedno auto, a zatim naglo smanjio brzinu te na trenutke skretao pomalo zabrinute poglede na mene.
Harry: Š-šta je bilo?
Ispustila sam jedan teški izdah te prošla rukom kroz pomalo oznojenu kosu.
Ariel: N-ne volim v-veliku brzinu...
Pogledala sam kraičkom oka prema njemu, a on se malo namrštio te nastavio gledati prema cesti. Ja sam pogledala u retrovizor te shvatila da nas dosta automobila kao i prelaz između dvije ceste dijeli od mame i tate. Harry je skrenuo na veliku autoput koji se sastojao od više traka koje su vodile u istom smijeru i uskoro nas je sa zadnje strane prikrilo još dosta automobila tako da smo najvjerovatnije sasvim umakli mami i tati. Kolona je bila zaustavljena zbog semafora i Harry je iskoristio tu priliku te pogledao prema meni. Uhvatio me je za podbradak te okrenuo moju glavu prema njegovoj dok je palcem nježno prelazio preko mog obraza. Mogla sam samo da vidim blago ocrtan oblik očiju iza tih crnih naočara ali ne i njihovu boju. Ipak, po položaju njegovih obrva sam uvijek mogla da prepoznam i njegovo raspoloženje. Sada sam vidjela da je ozbiljan i onako pitom kakav samo on zna biti.
Harry: Izvini, nisam te želio uplašiti.
Nasmiješila sam se te stavila ruku na njegovu.
Ariel: Uredu je.
Nageo se te prislonio usne na moje. Unatoč poljupcu, usne sumi ostale još uvijek pomalo iskrivljene u smiješak i uhvatila sam jednu njegovu loknicu koja se izdvajala od ostalih. On je morao jednu ruku da spusti na moje koljeno kako bi se lakše podupro što meni naravno nije smetalo. U trenutku kada je poljubac postao strastveniji začule su se brojne sirene na šta se mi niismo baš obazirali. Harry me je sve više rukom koja mu se sada nalazila na mom bedru privlačio sebi i uskoro mi je mjenjač pritiskao nogu ali mi to nijesmetalo. Uživala sam u njegovom mirisu koji je totalno očaravao.
Xxx: Hej vas dvoje! Mislite li vi krenuti ili da ostala auta prelaze preko vašeg?!
Par trenutaka se nisam obazirala ali su mi se odjedanput te riječi premotale u glavi i shvatila sam da su zapravo namijenje nama dvojema. Otvorila sam oči i primijetila da se Harry smije...Tačnije odavale su ga njegove duboko ucrtane rupice na obrazima. Polako sam odvojila usne od njegovih i napravila neku postiđenu i nesigurnu facu.
Ariel: Ono je bilo...Mislim mi?
Harry se nasmijao i pogledao ispred nas kao i ja. Tada sam shvatila da semafor pokazuje zeleno i baš u tom trenutku je počeo da treperi što znači da smo već odavno trebali krenuti.
Ariel: Ups...
Pogledala sam nastranu i shvatila da auta samo prolaze pored nas što znači da je maloprije neko morao da izađe iz auta da bi nam ono rekao. Osjetila sam vrućinu u obrazima i u trenutku kada sam se pogledala na retrovizor shvatila sam da sam se poprilično zacrvenila. Harry je napokon krenuo i tu u zadnji čas prije nego što se ponovo pojavilo crveno. Vidjela sam da se i on smije ali sam znala da njemu nije neugodno kao meni.
Ariel: Znaš, sljedeći put bismo trebali biti oprezniji.
Pogledao je prema meni sa još uvijek jednako vragolastim osmijehom.
Harry: Otkad je to postalo ilegalno ljubiti se sa djevojkom u vlastitom autu.
Nasmijala sam se te podigla obrvu i nakrivila glavu.
Ariel: Na sred autoceste?
Krenuo je da nešto kaže ali mu se izraz lica zaledio u trenutku kada je pogledao negdje iza mene. Okrenula sam se prema prozoru te ugledala dobro poznato tatino auto odmah na traci pored nas. U prvom trenutku sam mogla vidjeti samo tatu koji je pogledivao prema nama ali se uskoro pored njega pojavila i poprilično isfrustrirana mama. Počela je pokazivati prtom prema nama i mogla sam čuti njen prigušeni glas ali ne dovoljno da bih razumjela štta govori. Ipak, bili smo u različitim autima, još su se mogli čuti i drugi zvuci prouzrokovani vožnjom što dokazuje koliko se mama zapravo derala da bi se njen glas mogao čuti pa makar i nejasno. To je još dokazivala i tatina grimasa kao i krivljenje glave u pokušaju da je odmakne od mame. Nažalost, to je njoj samo bila prilika da se još više nagne prema prozoru. Uzdahnula sam te pogledala prema Harryu koji je odmahivao glavom i vozio umjerenom brzinom.
Harry: Zaista ti je majka neponovljiva.
Nasmijala sam se ali više onako tužno te pogledala ispred sebe pokušavajući da izbjefnem prizor pored.
Ariel: Voljela bih kada bi to mogao reći u pozitivnom smislu.
Pogledao je prema meni i prešao rukom preko mog obraza.
Harry: Nisam mislio da te...
Prekinula sam ga te se nasmijala, naravno ne zato što mi je to bilo smiješno već mi je cijela ta situacija sa mamom i tatom bila toliko jadna.
Ariel: Ma nisi ti kriv..Mislim, znam s kim živim i ko su moji roditelji.
Podigla sam glavu te pogledala prema njemu.
Ariel: Ali nećemo o tome. Valjda si me oteo da me spasiš od njih.
Nasmijao se i klimnuo glavom, a zatim malo povećao brzinu.Pogledao je prema meni dok mu je onaj osmijeh polako počeo blijediti.
Harry: Ovako je uredu?
Klimnula sam glavom te podigla palac, a on je povratio svoj osmijeh te nastavio voziti.
S obzirom da (barem pretpostavljam) smo se kretali prema Harryevom stanu, imali smo predonost jer je on mnogo bolje znao put i samim tim je znao i ulice za koje mama i tata nisu nikad ni čuli. Stalno je skretao na neke druge puteve, a ja sam pogledom pratila mamu i tatu koji su sve više zaostajali za nama. Mama je cijelo vrijeme mogu slobodno reći zapomagala dok je tata očajnički pokušavao da nešto poduzme. Bio je i sam svjestan da će mu mama do kraja života prigovarati ako im umaknemo. Ponekad mi ga je zaista žao ali šta je tu je...Ni meni nije ništa bolje,a on je dijelom zaslužan za to i sve zajedno je zaista otužno ali opet kažem...Šta je tu je.
Uzdahnula sam i pogled mi je odlutao na semafor od koga nas je dijelilo par auta i koji je treperio zelenim svijetlom što je mogla biti i dobra i loša prilika. Pogledala sam prema Harryu koji je nervozno skupljao obrve i igrao se sa usnama. Znala sam da ako na vrijeme stignemo proći, mami i tati će ostati crveno svijetlo i neće biti šanse da nas više stignu, a opet postoji i mogućnost da zajedno sa njima zaglavimo na semaforu što ne bi bilo dobro.
Ariel: A-ako...
Prije nego što sam dovršila rečenicu, klimnuo je glavom i prekinuo me.
Harry: Znam.
Krenuo je da zaobiđe jedno auto ali se tada zaustavio i pogledao značajno prem meni. Znala sam da su mu bili važniji moji osjećaji i strah od cijele te jurnjave sa mamom i tatom. Ja sam samo klimnula glavom, a on se nasmiješio te prestigao dva auta i na taj način prošao semafor u istom trenutku kada se zeleno svijetlo ugasilo, a crveno upalilo. Ja sam odahnula i pogledala u retrovizor gdje sam mogla samo još da vidim auta od kojih smo se udaljavali, a iza kojih se negdje isto tako nalazilo i mamino i tatino auto. Pogledala sam prema Harryu čiji je pogled bio na retrovizoru.
Ariel: Moram ti priznati da si dobar otmičar.
Pogledao je prema cesti i samozadovoljno se nasmijao.
Harry: Pa da li mi bolje odgovara uloga Romea ili otmičara?
Nasmijala sam se i stavila prst preko usana praveći se da razmišljam.
Ariel: Pa...Šta misliš o oboje?
Klimnuo je glavom i napravio neki neobičan izraz lica kojim je pretpostavljam pokušavao ispasti frajer. Meni je to ipak bilo simpatično.
Harry: Nemam ništa protiv!
....... ........ ........
Auto se polako se polako zaustavilo ispred Harryeve zgrade, a ja sam otkopčala pojas te otključala vrata i izašla što je pretstavljalo poprilično odstupanje od uobičajenog jer mi Harry obično otvara vrata. On je takođe izašao i zbunjeno me pogledao, jer mu nije bilo jasno zašto sam to učinila. Iskreno, ni meni nije bilo tako da mu ništa nisam mogla odgovoriti. Krenula sam prema ulazu od zgrade i nakon nekog vremena sam se zaustavila jer nisam mogla čuti Harryeve korake. Okrenula sam se shvatila da ga nema. Pogledala sam i par puta oko sebe kako bih se uvjerila da me niko ne posmatra, a onda sam polako krenula nazad prema autu.
Ariel: Harry?
S obzirom da sam uvijek bila obožavatelj horor filmova, pogledala sam ih i previše ali je problem bio taj što sam se zapravo plašila. Ovo me je podsjetilo na mnogobrojne scene gdje neko tek tako nestane i onda žrtva ostane sama po običaju u podzemnoj garaži ili parkiralištu i onda se zatvori u auto i odjednom u retrovizoru ugleda nekoga iza sebe. Nasmijala sam se svojoj glupoj mašti ali me je i u isto vrijeme obuzela i neka jeza. Iskreno, plašila sam se za Harrya.
Ariel: Harry!
Nije se odazivao, a jedini zvuk koji se čuo, bio je zvuk hladnjukastog vjetra. Uzdahnula sam te pogledala oko sebe.
Ariel: A daj Harry nije smiješno!
Pogledala sam u auto i shvatila da ni unutra nema nikoga.
Ariel: Harold Edward Styles sada se već plašim i ovo mi nije smiješno! Pojavi se gdje si da si ako si uopšte tu, a ako nisi onda ću zvati policiiju ili ću jednostavno da se ubijem!
Ponovo se ništa nije dešavalo i ponovo sam krenula prema zgradi u nadi da se možda tu negdje sakrio. Napetost u meni je sve više rasla i pokušavala sam duboko disati kako bih se opustila. Odjedanput sam osjetila jednu ruku oko svog struka i krenula sam da vrisnem ali mi je u tom trenutku druga ruka prekrila usta i nisam bila u mogućnosti da to uradim. Odmah mi je kroz glavu prošlo hiljadu ružnih misli i čak sam se toliko zaledila da nisam mogla ni da se oduprem. Kroz glavu mi je prošao i Harry...Ko zna šta mu se desilo i gdje je sad. Svim silama sam pokušavala da se trgnem iz tog transa i na kraju sam uspjela da pomjerim usta i ujedem napadača za ruku. Mogla sam da čujem mali zvuk s njegove strane i sklonio je ruku, a ja sam to iskoristila te ga uštinula i za drugu ruku koja se nalazila oko mog struka te se okrenula i počela svom snagom da ga udaram i rukama i nogama.
Ariel: ostavi me na miru!! Gdje je...
U tom trenutku sam ugledala nestašnu kovrdžavu kosu kao i bezazleni osmijeh koji je ukrašavao prelijepo lice unatoč mom napadu. Raširila sam iči i prekrila usta rukom.
Ariel: O moj Bože...H-Harry....Izvini...
On se cijelo vrijeme smijao držeći se za stomak i nisam bila sigurna da li je uzrok tome smijeh ili moji udarci. Koljena su mi još uvijek klecala i bila sam ljuta na samu sebe. Pa kako mi zaboga nije prvo palo na pamet da je to on, a ne neki otmičar...Pa strašno. Polako sam mu prišla i s obzirom da je još uvijek bio savijen bili smo na istoj visini.
Ariel: Jao meni...
Pogledao me je svojim prelijepim vragolastim očima koje sam mogla veoma jasno vidjeti s obzirom da nije nosio naočare. Rupice su mu bile sasvim ucrtane i bilo je očito da je njemu sve ovo jako smiješno. Meni baš i nije bilo jer sam s jedne strane bila još uvijek uplašena, s jedne ljuta, a s jedne i previše srećna jer je on živ i zdrav.
Harry: Znaš, valja ponekad pogledati i iza auta.
Prostrijelila sam ga pogledom gurnula ga rukom u rame.
Ariel: pa budalo1 Uplašio si me!
On se samo još više nasmijao te me čvrsto zagrlio i pribio uz sebe. Bila sam presrećna što mogu da osjetim njegov miris i dodir. Nasmijala sam se tek ja još čvršće se pribila uz njega.
Harry: Pa moraš dopustiti otmičaru da radi svoj posao.
Nasmijala sam se te ispustila jednu suzu koja je tek sada uspjela da izađe. Mislim da je to bilo i zbog straha i zbog sreće..Ma svega.
Ariel: ipak se ti drži uloge Romea.
Nasmijao se te me poljubio u kosu. Tada me je uhvatio za noge i podigao, a ja sam ispustila mali vrisak jer je to bilo iznenada.
Harry: Žao mi je Julija ali trenutno sam na otmičarskom zadatku i moram ga ispuniti.
Čvrsto sam se uhvatila za njegov vrat i poljubila ga u obraz te se nasmijala.
Ariel: Budalo.
Ušli smo u zgradu i on me počeo nositi uz stepenice. Da je to radio bilo ko drugi vjerovatnoo bih umirala od straha jer se plašim visine ali s obziromd a je to radio Harry...Osjećala sam se u potpunosti sigurno.
Harry: Znaš, ti si opasnija nego što sam mislio.
Nasmijala sam se i prevrnula očima.
Ariel: Ha-ha-ha pa i ti...
U tom trenutku sam primijetila jednu ogrebotinu na njegovom vratu. Bila je sasvim svježa, a koža oko nje pomalo nadignuta. Osmijeh mi je odmah nestao i lagano sam prešla prstom preko toga. Pogledala sam prema Harry koji je takođe skrenuo pogled prema meni i zaustavio se ispred vrata još uvijek me ne spuštajući.
Ariel: Ovo...Ovo sam ti ja učinila?
Nasmijao se i poljubio me ugao oka.
Harry: Kažem ti ja da si opasna.
Ja sam još uvijek bila ozbiljna i nije mi nimalo bilo smiješno to što sam ga povrijedila.
Ariel: A daj Harry pa...
On me je polako spustio još uvijek se smiješeći. Ja sam idalje posmatrala onu ogrebotinu koja mi je izgledala još gore iz te perspektive.
Ariel: Pa jao meni...
Pomazio me je po obrazu i pogledao me onako prodorno svojim tamnom smaragdnim očima.
Harry: A Julija nije toliko strašno..
Uzdahnula sam te prošla rukom kroz kosu.
Ariel: Izvini...
Nasmijao se i nježno me poljubio u obraz.
Harry: Nema veze vjeruj mi.
Ariel: Boli li te?
Harry: Pa malo...
U tom trenutku sam primijetila malu promjenu u njegovom ponašanju kao i vragolastiji osmijeh. Sageo se te prislonio usne uz moje uho.
Harry: Ali mi možeš pomoći...Ako me poljubiš?
Pogledala sam u njega,a on je napravio neki čudan izraz lica koji je pomalo podsjećao na 'puppy face' ali je izgledao još simpatičnije. Ja sam se nasmijala i prevrnula očima, a zatim stavila ruke na njegova prsa te ga prislonila uza zid. Polako sam se propela na prste te nježno spustila usne na onu ogrebotinu i nježno poljubila taj dio kože. On je stavio ruke u moju kosu i sasvim se naslonio uza zid. Znala sam da postoji mogućnost da neko naiđe ali me nije mnogo zanimalo. Lagano sam prelazila usnama i jezikom preko crvenila, a on je tiho pjevušio i izazivao čudne osjećaje u meni. Na kraju sam nježno počela sisati taj dio kože, a on je ispustio neobičan zvuk te lagano stisnuo par pramenova moje kose. Imao je jako nježanu kožu i jednostavno je bio prelijep osjećaj dodirivati je. Odjedanput je jednu ruku premjestio sa moje kose na svoj džep i uskoro se mogao čuti zvuk zveckanja ključeva. Tada me je obuhvatio rukama oko struka te me podigao i okrenuo tako da sam se našla pribijena uz vrata. Spustio je glavu i prislonio usne na moje, a poljubac je već od samog početka bio veoma strastven. Čula sam okretanje ključa u bravi i vrata su uskoro bila otvorena. Ušli smo unutra ne prekidajući poljubac. Stavila sam ruke oko Harryevog vrata, a on je zatvorio vrata za nama, a zatim me pribio uza zid. Oboje smo ispuštali izdisaje i različite zvukove koji su ispunjavali prostoriju. Polako je počeo da se izuva nogom od nogu i to je bilo moguće s obzirom da je nosio cipele, a ja to u patikama nikako nisam mogla uraditi. Nakon što se izuo, uhvato me je za bedra i podigao tako da sam stavila noge oko njegovog struka i nastavila se igrati sa njegovom kosom. Polako je nastavio da me nosi ali smo se oboje zaledili u trenutku kada smo začuli nečije kašljanje.
Xxx: Um...Izvinjavam se što smetam...
Dah i srce su mi se zaustavili, a i moje i Harryeve usne su ostale spojene iako ih više nismo pomijerali. Otvorila sam širom oči i susrela se sa njegovim pomalo uplašenim zelenim pogledom. Ta osoba...Tačnije ta žena jer je glas bio ženski se nalazila iza mene i jednostavno nisam imala hrabrosti da se okrenem. Opet na neki način nisam ni mogla jer sam bila u nezgodnom položaju. Nisam znala šta da mislim. Otkud ženska osoba u Haryevom stanu? Uplašeno sam zurila u njega, a on me je polako spustio gledajući u tu osobu iza mene. Zatim se nakašljao, namrštio te se počešao iza glave.
Harry: Um...Mama?
Ja sam ostala još šokiranija i s jedne strane mi je bilo lakše, a opet s druge...Od tolike sramote sam sva pocrvenila, a cijelim tijelom me je oblio neki neobičan znoj. Pa ne mgu vjerovati da nas je njegova mama vidjela u onakvom izdanju...O Bože...Nesigurno sam se okrenula i susrela se sa prelijepom ženom koja kao da je predstavljala žensku i stariju verziju Harrya. Nesigurno sam prešla rukom preko jednog ramena pokušavajući da prikrijem neugodnost koju sam upravo time i pokazivala. Odjednom mi je ta žena prišla i čvrsto me zagrlila.
Xxx: Heej dušooo!
Nisam uspjela ni da se snađem tako da su mi ruke ostale ukočene, a počela sam samu sebe da pitam da li smo se nas dvije nekad prije već upoznale ili sam ja jednostavno poludjela i zaboravila.
Harry: Um...Mama, to je inače Ariel...
Ona se odvojila od mene i nasmijala se mazeći me po kosi.
Xxx: Pa znam zaboga Harry, nisam poludjela. Ta stalno pričaš o njoj.
Ja sam se sramežljivo nasmiješila, a ja sam se zagledala u njene prelijepe oči koje su bile identične boje kao Harryeve.
Xxx: Ja sam inače Anne. Harryeva mama.
Pružila sam joj ruku te sklonila jedan pramen kose koji mi je pao preko lica.
Ariel: Ariel, drago mi je.
Anne: Meni još više dušo. Nemaš pojma koliko sam željela da te upoznam.
U tom trenutku sam osjetila Harryeve ruke oko mog struka. Podigla sam glavu i ugledala njegov prelijepi osmijeh.
Harry: Izvini što je ovako pomalo napasna.
Anne: Harry!
Harry je prevrnuo očima te prišao mami i poljubio je u obraz.
Harry: Hej mama.
Ona se odmah nasmijala te ga pomazila po licu.
Harry: Otkud ti?
Ona je cijelo vrijeme pravila različite izraze lica i izgledala je zaista simpatično.
Anne: Pa zar ne smijem posjetiti vlastitog sina kad je on već zaboravio na mene?
Harry je uzdahnuo te mi uputio neobičan pogled. Ja sam se nasmijala te prošla rukom kroz kosu.
Harry: Hajde idemo u dnevni...
Ja sam krenula za njim, a Anne me je sačekala i u trenutku kada sam prolazila pored nje, krenula za mnom i zagrlila me preko ramena. Nikada nisam ni pomislila da bi mogla postojati takva osoba koja se prema tebi od samog početka ponaša kao da te zna cijeli život.
Harry: Zar se stvarno moraš ponašati kao provalnik?
Harry je sjeo na kauč, a Anne mu je uputila iznenađen pogled.
Anne: Kako misliš?
Sjela sam pored Harrya, a Anne se smjestila na fotelju preko puta nas.
Harry: Pa kad već imaš moj ključ ne moraš to zloupotrebljavati i zaključavati za sobom.
Ona je prevrnula očima te počela namještati uredno svezanu punđu.
Anne: Pa neću da se uplašiš kad shvatiš da je otključano i da pomisli da ti je neko provalio.
Harry me je u tom trenutku zagrlio i privukao sebi, a ja sam se osjećala pomalo neugodno dok se Anne cijelo vrijeme smiješila i gledala u mene.
Harry: I stvarno misliš da bi mi bilo lakše kad bih te našao kako se kriješ negdje iza zavjese?
Ona ga je prostrijelila pogledom i napravila ljutit izraz lica.
Anne: Harry kao prvo ne bih te čekala iza zavjese, a kao drugo nemoj se sad folirati pred djevojkom.
Ja sam pogledala prema Harryu i nasmijala se, a on mi je uzvratio osmijeh te prevrnuo očima na Annein komentar.
Anne: Nećemo više o tome. Nego, Ariel kako si mi ti?
Pogledala sam prema njoj te se nakašljala pomalo se nervozno uspravljajući.
Ariel: Aah pa...Super. H-hvala, vi?
Nasmijala se.
Anne: I ja se prelijepo osjećam i ne moraš me persirati. Zovi me samo Anne.
Klimnula sam glavom i nasmijala se.
Ariel: Okej...Anne.
Par trenutaka je gledala umene i smiješila se, a ja sam spustila pogled jer sam se osjećala pomalo neprijatno. Harry se igrao sa mojom kosom, a onda je naslonio noge na sto.
Harry: Dobro mama možeš li je prestati gledati?
Ona je napokon skrenula pogled sa mene te pogledala prema Harryu još uvijek održavajući svoj iskreni osmijeh.
Anne: Pa zar je svima osim tebi zabranjeno da je gledaju? Uostalom želim da je lijepo vidim i mogu ti reći da mi se jako sviđa tvoj izbor. Zaista je prelijepa.
Pogledala je prema meni, a ja sam se stidljivo nasmiješila.
Ariel: Hvala vam...Mislim ti.
Nasmijala se i zagrizla dojnju usnu pri čemu je podsjećala na neku djevojčicu.
Anne: Nema na čemu dušo.
Tada me je Harry poljubio u kosu, a zatim ustao i krenuo prema kuhinji.
Harry: Idem ja da vam donesem sokove.
Nas dvije smo se nasmiješile i pogledale prema njemu.
Anne: Važi.
Anne je nakon toga pogledala prema meni, a zatim ustala i sjela pored mene. Pogledala sam prema njoj, a ona se nasmiješila i podvila noge pod sebe.
Anne: Harry mi je mnogo pričao o tebi.
Klimnula sam glavom i nasmijala se, a ona se naslonila laktom na kauč. Tada se nakašljala i onaj njen veseli smiješak odmaloprije je polako počeo da nestaje. Nije mi bilo jasno o čemu se radi ali sam pretpostavila da će započeti malo ozbiljniji razgovor.
Anne: Pričao mi je i o vašoj vezi...I tvom životu.
U tom trenutku sam se i ja uozbiljila te spustila pogled. Veeć sam mogla pretpostaviti o čemu je riječ i automatski me je nešto počelo probadati u prsima. Osjetila sam njenu ruku u mojoj kosi kojom mi je sklanjala nekoliko pramenova unazad. Tada je došao Harry noseći dvije čaše ispunjene narandžastom tečnošću. Usput je cijelo vrijeme prelazio preko one ogrebotine na vratu kako je Anne ne bi primijetila iako sam imala neki osjećaj da je ona to već odavno 'snimila' pogledom. Zbog toga mi je bilo još neprijatnije jer može svašta pomisliti i sigurno joj nikad ne bi palo na pametda se to dogodilo kada sam ga napala jer sam mislila da je otmičar. Spustio je čaše na stakleni sto ispred nas te nam uputio sumnjičav pogled. Anne se nije previše obazirala na to nego je ponovo pogledala prema meni.
Anne: Želim da ti kažem da te ja u potpunosti razumijem i da se možeš meni obratiti za bilo kakvu pomoć.
Ja sam klimnula glavom i postala sam nekako razniježena jer je to ipak osoba koji vidim prvi put u životu, a...A već mi pruža pomoć.
Harry: Mama?
Anne ga je značajno pogledala te se počela igrati crnom visećom menđuhom koju je nosila.
Anne: Harry vidiš da razgovarmo.
Harry je sjeo pored mene i s obzirom da sam bila okrenuta na stranu nisam mogla da ga vidim u potpunosti. Ipak, mogla sam da osjetim njegovo tijelo koje je bilo pribijeno uz mene. Anne me je pogledala ravno u oči i ja sam u sebi sve više osjećala neku nervozu.
Anne: Ako želiš mogu i razgovarati sa tvojim roditeljima.
Ja sam bila poprilično iznenađena njenom izjavom dok me je ona posmatrala nekako pitomo i iskreno. Zaista nisam mogla vjerovati da je to rekla niti da bi to zaista mogla učiniti i tada sam u pozadini začula Harryev izdah.
Harry: Mama zar moraš odmah pričati o tome?
Ponovo je pogledala prema njemu i uzdahnula.
Anne: Ne planiram se mnogo zadržavati da vam ne bih smetala i zato želim odmah ozbiljno popričati sa Ari i saopšititi joj ono o čemu razmišljam posljednjih dana. Uostalom i tebi sam to spomenula.
Pogledala sam prema Harryu iznenađena činjenicom da je i on to znao, a on je samo oblizao usne i spustio pogled prikrivajući svoje oči poprilično neobične boje zbog osvjetljenja.Uzdahnula sam te ponovo pogledala prema Anne koja me je i dalje posmatrala jednako kao i maloprije.
Ponovo sam mogla osjetiti vrućinu u obrazima i bilo mi je zaista neprijatno. Osjetila sam Harryeve usne u mojoj kosi kao i njegove ruke oko mog struka.
Anne: Kako ste sad došli?
Spustila sam pogled te se počela igrati vrhovima prstiju.
Ariel: Pa...Pobjegla sam.
Ona je prešla rukom preko čela i po izrazu njenog lica sam mogla vidjeti da joj me je žao. Bilo mi je neprijatno pričati o tome sa potpunim neznancem ali opet ona je Harryeva majka i sva sreća pa nas barem ona podržava...
Anne: Žao mi je...
Tada se Harry malo uskomešao, a ja sam se naslonila rukom na naslonjač.
Harry: Pa tačnije, ja sam je odveo.
Pogledala sam prema njemu i susrela se sa njegovim sivkastim prlijepim očima koje su gledale u moje. Nasmiješio se te me nježno poljubio u obraz, a ja sam zatvorila oči i spustila glavu. Anne je uzdahnula te stavila ruku na moju i značajno me pogledala.
Anne: Vidi...Moj sin nikad nije bio srećniji, znam to. I mislim da nikad nijedna djevojka nije bila toliko dobra za njega kao ti i zato želim da vaša veza potraje.
Harry: Mama...
Anne je uzdahnula i značajno ga pogledala.
Anne: Harry pusti me da dovršim.
Mogla sam čuti kako je i Harry uzdahnuo, a zatim se počeo igrati sa mojom kosom. a sam imala neki neobičan osjćeaj u grudima prouzrokovan onim Anneinim riječima. Jednostavno ne mogu da vjerujem da sam ja...Drugačija od drugih?
Anne: Ako želiš mogu razgovarati s tvojim roditeljima i sve im objasniti. Zaista bih to učinila za tebe...I za Harrya.
Ja sam se nasmiješila i jedna suza mi je skliznula niz obraz jer je neobično kada razgovaraš sa nekim ko se ponaša...Ko se ponaša prema tebi onako kako bi i majka trebala to raditi. Prava majka kakvu ja nemam. Anne mi je nježno obrisala suzu i spustila glavu kako bi me mogla pogledati u oči.
Anne: Nemoj plakati dušo. Šta kažeš?
Ja sam i dalje pogled držala prikovan za moju ruku. Nisam znala šta da joj odgovorim. Da li je zaista moguće da neko može razgovarati s mamom i tatom i na taj način promijeni način njihovog razmišljanja? Ustvari, da li je uopšte moguće da je jedna osoba toliko bliska nama, tj. Harryeva mama ujedno i osoba koja bi mogla učiniti da naša veza napokon postane prava veza? Bez skrivanja i stalnih avantura i gluposti koje su potpuno bespotrebne? Da li je uopšte moguće da neko natjera mamu da prestane misliti da je Leo idealan dečko za mene? Bojim se da ne. Nesigurno sam odmahnula glavom i podigla pogled pun suza prema Anne.
Ariel: Oni su nepopravljivi...Mislim da moja i Harryeva veza ne može biti normalna sve dok zavisim od njih i..Sve dok sam maloljetna...
Harry me je zagrlio još čvršće nego maloprije i poljubio me u kosu dok su meni nekolike suze skliznule niz obraz. Anne je tužno uzdahnula i ponovo me pomazila po ruci dok sam ja osjećala sve veću tugu nakon što sam ono izgovorila.
Ariel: Žao mi je...