Ten Days With My Devil/h.s./

89.Dio/Is That Really Him?/

Lagana glazba ispunjava auto i Skyline-in glas koji svake minute govori kako smo sve bliže.

Iskreno i nadam se da jesmo jer mi je dosadilo voziti se i samo šutjeti.

Mislila sam da su njih dvoje puni tema za razgovore.

Vožnja je bila preduga i suviše dosadna. Nisam znala da mi netko može toliko nedostajati sa svojim glupim temama za razgovor, 'šalama' i skretanjem sa ceste samo da bi imao peto-minutni seks.

Nasmijala sam se, jer mi on jedini do sada može izmamiti osmijeh.

Bila sam tada i dosta glupa što se tiče toga..U jednom trenutku naivna, u drugom spremna da mu se osvetim, i u trećem sam ga željela imati samo za sebe.

Svi naši mali trenutci su vodili do ovoga. Spuštam pogled prema mom trbuhu i zaštitnički obavijam ruke oko njega.

Iskreno mislim da ću biti užasna mama, a on užasan otac. Ali bitno je da ćemo ga u jednom trenutku kada dođe na ovaj svijet.. voljeti.

Vjerojatno ćemo ga razmaziti.. I to jako.

Zapravo to nije ni bitno..

Iz misli me je odvukao pogled na kuću, udaljenu samo par kilometara od nas. Odavde je izgledala dosta moderno.

"Još samo malo!"- zapljeskala je rukama kao dijete koje je dobilo novu igračku.

Nasmijala sam joj se.

Lijepo je malo udaljiti se od 'gradskog života' na neki način.. i od.. njega.

Tori je spremila svoje slušalice u crni ruksak ispisan nekakvim slovima, nagnula se malo prema prozorima sa velikim smiješkom.

"Nadam se da je on došao!"- rekla je tiho, ali dovoljno glasno da smo ju svi uspjeli ćuti.

Njena mama nije imala toliko uzbuđen pogled zbog toga. Više je to bilo gađenje.

"Ja se nadam da nije.. "- prošaptala si je u bradu.

"Zašto uvijek moraš biti takva?!"- Tori-in glas je pun bijesa, sranje..

"Zato jer ne želim da mi kćer bude u vezi sa nekim manijakom koji prodaje droge i ne znam što još!"-

"Ugh, mrzim te!"- preokreće očima i nastavlja; "Kako možeš pričati o nekome na takav način kada ga ni ne poznaješ?!"- izderala se.

"Zato jer znam kakva mi je kćer i znam na kakve tipove pada!"- Skyline se okrenula prema njoj dok smo njen sin, Brent i ja slušali ovu jebenu prepirku.

"Samo mi još treba da pobjegneš s njim!"-

"E pa malo mi fali da to zapravo ne napravim!"-

"Da se nisi usudila!"- Skyline joj je zaprijetila.

"Gledaj me!"

Brent je u pravo vrijeme zaustavio auto i prekinio ovu neugodnost između Tori i Skyline.

Nisam željela više ostati unutra pa sam bez riječi izašla van, stala ispred ulaza i čekala da Brent iznese prtljagu van. Zazvonio mi je mobitel. Uzdahnula sam dok nisam zavukla ruku u uski džep traperica i izvadila crni mobitel.

Poruka od Harry-a:

*Nazovi me kada dođeš tamo.*

Ignoriram poruku, i spremam mobitel natrag.

Nazvati ću ga, samo ne sada.

"Hej Lola, možeš li mi doći pomoći sa ovime?"- Skyline me doziva i rukom pokazuje na ljubičasti kofer.

Prelazim pogledom preko njega i klimam glavom. "Naravno,"- odgovaram.

Tori je taman izlazila iz auta držeći mobitel u ruci i osmijeh preko lica.

"Ovdje je!"- rekla je kroz osmijeh. Oh..

Skyline mi je dala neki pogled koji nisam mogla razumjeti.

Vjerojatno je htjela da ovo bude Obiteljski vikend.. I da ga napokon provede s djecom.. Ali onda je tu i taj 'misteriozni' dečko kojeg je Tori dovela.

Ni ja ne bila baš presretna.

Potrčala je prema ulazi i dalje držeći mobitel u ruci kao i osmijeh preko lica.

"Napokon!"- muški tihi glas je rekao Tori. Muški glas koji mi je istog trenutka utjerao strah u kosti.

Jeli moguće d-da je to o-on? Kolike su šanse?

Vrijeme je usporilo i svaki moj uzdah je bio sve teži.

Okrećem se ne bi li vidjela da li je to stvarno ono tko ja mislim da je..

Trenutak kada se moje tijelo okrenulo prema njemu, tada su se i naši pogledi susreli.

Onaj odvratni pogled, pun mržnje, i moj pun gađenja.

Nisam mogla disati, toliko je straha bilo u meni.

Z-zayn??