Ten Days With My Devil/h.s./

16.Dio

Otišao je,otišao je po stoti put.Ostavljajući me samu.Nisam ga htijela nikako uvrijediti,ništa takvo.Samo sam mu htijela pomoći!Radim li to na krivi naćin,neznam.Ako radim neka mi kaže,ne mogu sve sama...

I sama spavam,po stoti put.Zapravo ne spavam,buljim u  jednu točku.Čekam ga,želim da se vrati,želim ga zagrliti,poljubiti.Znam što je sve radio,da sam htijela osvetu,ali više ne.Sada jedino što želim je njega!Njegovu kovrčavu kosu,bajno zelene oči,miris sve njegovo.Pokušavam zaspati,ali to je nemoguče,samo jedna stvar mi je u glavi.Nešto što sada nemam pored sebe,nešto što mi je postalo poput droge.I ako je imam najbolju drogu na svijetu.Naši su odnosi jako komplicirani,malo po malo dolazimo do vrha,a onda padnemo.I tako iznova i iznova.Ponekad želim reči da smo pokušali,ali nismo.To nam ne ide.Okrečem se na njegovu stranu kreveta.Sve,baš sve me podsječa na njega.Ali mi smo dva različita svijeta,mi ne bismo smijeli ništa osjećati jedno prema drugome.Ali na kraju ipak to radimo.

*

Jutro,puna nade se okrečem i nadam se da je moja droga pored mene.Da spava,i da se ništa od ovoga nije dogodilo.Ali naravno nije,nikad neće biti.Sve ovo što smo sada imali nestati će za dva dana.I ko zna možda se više nikada ne vidimo.Poznavajuči Harry-a vratiti će se svom starome životu,a ja ću nastaviti ići na fakultet kojeg iz dna duše mrzim.Ne želim za sada živjeti,barem ne dok se on ne vrati.Želim samo da skoči na krevet,poljubi me i da se kao i uvijek izgubim u njegovim očima.Zar nikada u ovome mom usranom životu neću dobiti što želim?

Ustajem se i gledam moje lice u ogledalo.Izgleda baš onako kako se i osjećam.Tužno i prazno!Nešto mu nedostaje,to nije šminka ili nešto takvo.Nedostaju mu dobro poznate kovrče koje bi bježale na sve strane.Odlazim na balkon na kojemu se sinoć odvijala svađa.To je bila svađa iz gluposti,i da krivim sebe.Krivim se zato jer mu ništa ne govorim.Onaj glupi dio sebe koji me na to tjera.Vadim mobitel iz torbice,iz nje ispada onaj papir.Mrzim i njega,ne želim sama saznati ništa o Harry-u.Ako on želi neka mi on to kaže

Klizim po ekranu i tražim dobro poznati broj.Onaj koji mi je donio toliko gluposti u život,broj koji prije nikada nisam željela.

Zvoni,samo to.Jedan dio mene znao je da se neće javiti,ali ipak sam imala mali tračak nade.Zar on ne shvaća,da sam ja svaki put kad bi on otišao umirala u sebi.Želi li on da se ja tako osjećam?Ali zašto bi?Odlazim natrag u sobu i uzimam svoj kupači,za sada ću ga probati barem i na minutu pokušati zaboraviti.

Bazen isto donosi puno uspomena,ali ovaj put želim otići na onu usamljenu plažu.Ona je bila isto kao i ja zaboravljena.Taxi me je odvezao do nje.Zatvaram vrata i osjećam sviježi zrak,koji mi je bio potreban.Voda je bila iznenađujuće topla.Samo sam sjela na pjesak i razmišljala.Što će biti nakon ovoga,hoće li on sve zaboraviti?Uspomene koje ja nikada neću moći izbrisati.Vrijeme ide brzo,sva ova ljepota ostat će uspomena.Ona noć,moj prvi poljubac,sve!

*

Bila sam dosta dugo na plaži,i već je bio sumrak kad sam krenula natrag u hotel.

Pozvala sam taxi.Unutra je bilo zagušljivo.Htijela sam takav zrak,koji bi mi pomogao da zaspem i vidim njegovo lice.Izlazim iz taxi-a i zbilja jako želim da je u sobi i da me čeka.Užurbano trčim stubama,i nespretno vrtim ključ u bravi.Upadam u sobu i vidim njegovo nasmješeno lice.I na mojem je izmamio smješak,ali kasnije shvaćam nije sam.Večera sa nekom crvenokosom.Smiješak na mojem licu je izblijedio.Zar stvarno nisam mogla biti sretna,ni na minutu.Suze su mi već padale niz lice,pokušavam dohvatiti kvaku od vrata.Ruka mi bježi svugdje.Dok nisam dobila pozornost zelenih očiju.Ustajao se od stola kad sam napokon našla kvaku.Otvaram vrata i čujem glas koji mi je nedostajao.

"Lol čekaj!"čujem mu korake dok trčim po hodniku.Na brzinu sam se okrenula prema njemu.

"Kako si mogao?"kroz suze sam pitala i nastavila trčati.