Ten Days With My Devil/h.s./

22.Dio/Forgetting/

Godinu dana kasnije....

Da prošlo je godinu dana i da brojim dane.Brojim ih zato jer me prije par mjeseci počeo

boliti njegov odlazak.Ne znam zašto se nisam tako osjećala kada je otišao,ali samo znam da prokleto boli.Zašto?Ne znam,pokušala sam ga nazvati ali....ne javlja se.Poslala mu bilijune poruka....ne odgovara.Vjerojatno sada ispadam kao neka opsjednuta cura,koja svojeg 'bivšeg' lovi ili tako nešto.Ničim se ne bavim,većinu mojeg vremena provodim zatvorena u sobi i buljim u zid.Prestala sam ići na faks,mislim odem tu i tamo,ali vrlo rijetko.Prijatelje jedva da i viđam.Blago rečeno u depresiji sam.Sestra me pokušava raspoložiti,ali ne ide joj baš.Razmišljam kako da tu bol maknem barem na minutu.Već mi je nekoliko puta došla ideja 'tetovaža'.I ovaj put odlučila sam ju napokon napraviti.

*

Autom idem do mjesta gdje ih rade,malo me strah,ali barem će boljeti.Još se nisam odlučila što,ali bit će nešto što će me uvijek podsjetiti da ne vjerujem u ljubav!

Dok prolazim raznoraznim ulicama NY,vidim parove kako se ljube,drže za ruke...a ja,ja bi najradije povraćala.Stiskam kožni volan i pokušavam zaboraviti,zaboraviti njega....Već po izlogu vidim da je sve mračno.Normalno.

Ulazim i vidim curu,vjerojatno mojih godina cijelu istetoviranu.Na licu ima par pirsinga,a na ušima ogromne naušnice.

"Dan!"-govori i smiješi se.Zašto se meni svi smiješe?

"Bok."-odgovaram i gledam slike tetovaža,i zidove iscrtane zmajevima.

"Vidim da ti je ovo jako zanimljivo!"-smije se,a ja vračam pogled na nju.

"Da....."produljujem.

"I jesi se došla tetovirati,ili nešto drugo?"-ljubazno je pitala,a ja klimam glavom.

"Želiš da ti dam knjigu da malo prolistaš,ili već znaš što želiš?"-

"Već znam!"-u glavi se još predomišljam.

"Kako bi bilo da mi na zapešću piše 'Broken By You-?"pitam i zadnji put gledam svoju ruku koja će za par trenutaka biti istetovirana.

''Hej,ja sam tu samo da tetoviram na tebi je mašta!"-smijemo se u isti trenutak,dok mi pokazuje gdje da sjednem.

Vadi neke stvari iz police,dok ja duboko uzdišem.

"Jesi se ikada tetovirala?"-upravo prekida moje misli i alkoholom mi prelazi preko zapešća.

"Ne."-

"Onda te moram upozoriti da će ovo jako boljeti!"-stavlja bijele rukavice na ruke.

"To i želim!"-uzvraćam,a ona me samo pogledala onim pogledom 'WTF jeli ova normalna?'.I zbilja je,boljelo je,ali mi se na neki način sviđalo peckanje na ruci.Ja sam bila jedan veliki 'bolesnik'....

Očekivala sam reakciju moje sestre kad dođem kući kao 'kako si to mogla napraviti?' 'ti znaš da se to ne može ukloniti?!' Bla,bla,bla...Odlučila sam se za verziju 'prvo piće,a onda sestra'.I bilo je tako.Izlazim iz auta i ulazim u neki klub.Miris alkohola i dim od cigareta miješali su se dok su se uvlačili u moje nosnice.Sjela sam za bar.

"Najjače piće koje imate!"-naređujem dok konobar samo klima glavom.Popila sam sve od jednom i okrenula se prema plesnom podiju.I opet onaj prizor parova,ali ovaj put plešu i šapuću si nešto.

"Samo nastavi točiti"-okrećem se i promatram konobara.Par pića,oke možda deset,jedanaest...I već sam se osjećala bolje.Neka se jebu oni koji kažu da alkohol ne pomaže,i te kako pomaže.U tom trenutcima nije me bilo briga za Harry-a,ha pa možda da si tu ulovim nekog dečka.Ustajem se sa stolice i osjećam vrtoglavicu i mučninu.Možda za uloviti nekog momka u ovom stanju nije pametno,samo mi fali da se ispovračam na njega.Iako sam bila pijana znala sam da nije dobra ideja voziti,pa sam pozvala taxi....Upadam u kuću kao neki manijak i vićem.

"Spencer(Lolina sestra)!Naš šta?Preboljela sam onog kretena i krećem dalje.Ti imaš sexi prijatelje posudi mi jednog!"-nisam ni shvatila da su me četiri oka ćudno promatrala.

"Lola jesi se ti to napila?"-zabrinuti glas moje sestre mi se obračao.

"Noup!"-govorim i smijem se.Još nisam primijetila tko je kod nas,ali kao da me bilo briga.Počela sam hodati do kuhinje i čula kako me četiri koraka prate.

"Onaj maloumni kreten od Styles-a napokon je odlepršao iz moje glave."-govorim i sipam si vode.

"O ćemu ti to?"-o da zaboravila sam da sestri nisam ništa od toga rekla,e pa vrijeme je za ispovijest.

"Da prije godinu dana ostavio me preko pisma."-ispijam gutljaj vode iz čaše.

"L,jeli ti to imaš tetovažu!"-

"O da sviđa li ti se?"-guram ju točno ispred Spencerinog nosa.

"Ne!Zašto si to učinila?"-hah,puno razloga.

"Da se uvijek prisjetim da NE VOLIM!"-ovo ne volim izderala sam se i mislim da je moguće da su me susjedi čuli.

"Lola stišaj se!"-naređuje.

"Zašto bi ionako me nitko bitan nije tu?!"-unosim joj se u facu.

"Zar sam ja nitko bitan?"-hrapavi glas koji nisam čula više od godinu dana probudio je u meni milijun osjećaja....Zar se Harry vratio?

Ja sam malo luda xd.Evo danas sam postavila tri nastavka jer sam se udubila u pisanje.Pa evo uživajte u 22;**

P.xx