Ten Days With My Devil/h.s./

21.Dio

Još uvijek u glavi pokušavam shvatiti što se dogodilo.Sve je bilo tako brzo,u jednom trenutku bila sam u policiji,pa su me zamijenili!?Kako,pa ja sam to učinila?!Moram se smiriti,jer trenutno drhtim.

Taxi me dovezao do hotela.Nisam ni shvatila da je već dva sata ujutro.Imam još samo pet sati sna i zbogom mojem odmoru.Na recepciji je samo čovjek koji se igra sa par ključeva i usput njima zvecka.Svijetlo u hodniku je prigušeno i samo čekam da legnem na krevet.Polako otvaram vrata jer Harry sigurno spava.Barem sam se nadala da spava jer kad sam otvorila vrata nije bilo nikoga.Provjeravam kupaonicu,ništa,balkon,nista.....Gdje je on jebote?Palim svijetlo i na krevetu vidim papir.Prilazim mu otvaram ga.

*Lol,nadam se da ovu 'avanturu' nisi shvatila ozbiljno,jer bila je sve osim toga.Ti dobro znaš kakav sam ja,ako ne saznati ćeš.Ja se ne mogu zaljubiti...a mislio sam da ni ti ne možeš kada sam te upoznao,očito sam bio u krivu.Nikada nisam bio u 'vezi' i ne namjeravam.Ne očekujem nikakvu drugu reakciju nego to da ćeš sada plakati,ali tako je.Ja ti tu ne mogu pomoći!Povrijedio sam mnogo njih,ali tebe ne želim.Zato sam i napisao ovo pismo,želim ti reći da me zaboraviš.Nađeš si nekoga tko će te usrećiti jer ja to ne mogu!Nikad to neću moći...Harry.*

Normalno da bi u ovom trenutku sada plakala.Ali nisam,jer....nešto je u tom trenutku u meni puklo,odjeknulo cijelim tijelom...i negdje u dubini umuklo.Izvio mi se mali smiješak na licu.Jedan dio mene na početku svega ovoga znao je da će se to dogoditi,ali ipak sam imala tračak nade.To je to,zar ne!?Više ga neću vidjeti,ćuti za njega.Bilo je to zapravo na neki čudan način dobro.Mislim imala sam milijun problema,a bez njega imam jedan manje. Samo sam zgužvala pismo i bacila ga.

*

*

*

"Gospođice Jackson kako ste se proveli?"-onaj gospodin sa samog početka mi se obraćao sa ogromnim smiješkom.

"Odlično,hvala vam na ovome!"-uzvraćam osmijeh.

"Gospodin Styles je morao ranije otići,žao mi je zbog toga!"-gleda u pod i šuta kamenčiće.

"Nema veze,sve mi je objasnio!"-preokrećem očima i ulazim u avion.

Samo želim kao normalan čovjek odspavati i onda misliti o svemu ovome..Tako je i bilo,zaspala sam na pola puta.

*

U mojim očima sad je poznati NY.Nedostajao mi je jako.Napokon moj jezik,na aedromu,ljudi koje nije briga jesi li kriminalac,ubojica,ili netko tko je upravo nešto napravio što je pomoglo ovom jebenom svijetu.Iz ove daljine vidim moju sestru kojoj pogled bježi svugdje.Mašem i na njenom licu se pojavio smiješak,kao i na mojem.Duboki i stisnuti zagrljaj koji mi je trebao dobivam od osobe koja je uvijek bila uz mene.

"Nedostajala si mi sestrice!"-govori dok ja na svom licu i dalje držim ogroman osmijeh.

"I ti meni!"-još jače me stisnila rukama i pustila.

''I kako je bilo ispričaj mi sve do zadnjeg detalja!"-koliko god sam željela izbjeći ovu temu nisam mogla.I tako sam joj počela pričati sve,samo sam izostavila dio sa Harry-em.Ona je posljednja osoba koja želi čuti za njega....Kuća,njen miris,namještaj....sve mi je tako nedostajalo.Trčim stubama do moje sobe,otvaram vrata i bacam se na krevet.Udobnost koju mi je ovaj krevet pružao nešto je što mi je sad trebalo.Slike na zidovima,prisjećaju me na one dane bez problema.Dane na kojima je cijela moja obitelj bila na okupu.Nešto što ne mogu izbrisati iz glave je obo glupo pismo,ali hej idemo dalje.Neću dopustiti jednom muškarcu da me uništi.