Ten Days With My Devil/h.s./

95. Dio /I have to do it/

Lola P.O.V

Već sam odavno ušla u stan i opustila se sjedajući na kauč. Bila sam izgladnjela, izgleda da u posljednje vrijeme ne jedem 'za dvoje', ne jedem ni za jednoga...
Polako se ustajem sa malom boli u leđima koju pokušavam zanemariti barem na kratko.

Otvaram frižider i tražim barem jednu jestivu stvar. Izgleda da Harry nije ni pokušao otići u trgovini. Želim se sagnutu i vidjeti ima li barem nešto od hrane, ali zbog ovog stomaka uskoro neću moći ni vidjeti prste ma nogama. Odustajem od potrage u frižideru i odlučujem nazvati obližnju prodavaonicu 'fast-food-a' i naručiti nešto.

U potpunosti zaboravljam činjenicu da moram nazvati Skyline i javiti joj o mome 'iznenadnom' odlasku i reći joj da je sada sve u redu. Ali, još je rano i vjerojatno svi spavaju pa ostavljam tu obavezu za kasnije.

Izgleda da će i moja glad morati malo pričekati jer nijedna trgovina ne radi do nekih 7-8, ostavljajući me gladnu još najmanje sat vremena.
Preokrenem očima na tu misao i vratim se sjedenju na kauču.

Nije puno prošlo, a da nisam morala ustati se i otići na WC.

Harry P.O.V

Zatvorio sam Louis-a u prtljažnik i pobrinuo se da više ne napravi nikakav zvuk.
Moram držati Lolu podalje od ovoga i pobrinuti se da ništa ne sazna.
Prevrćem ključeve oko prsta dok ulazim u već otključani stan.
Zatvaram vrata za sobom i očima tražim Lolu.
"Hej,"- njen glas me dozvao, "misliš li da izgledam pomalo.. debelo?"- probao sam mali osmijeh ne pretvoriti u glasno smijanje. Debela? Onda to ne bih mogla postati ni da zapravo želi. Prilazim joj i ruke stavljam oko njenog struka.

"Želiš iskreni odgovor?"- pitam i gledam u njene tamno smeđe oči kako promatraju moje.
"Naravno zato sam te i pitala."- osmjehnula se na kratko.

"Pa i jesi se malo udebljala,"- lažem joj dok njen izraz lica poprima užasnuti pogled, "Ruke su ti se zajedno sa nogama udebljale."- smijem se u sebi.

"Kako mi to možeš reći??"- povisila je malo glas i udarila me šakom po ramenu.
"Bezobrazan si!!"- okrenula mi je leđa s namjerom da ode, ali sam ju sustigao u tome pokušaju i povukao natrag tako da se leđima naslonila na moja prsa.

"Malena, pa htjela si iskren odgovor."- smijem se kako govorim.
"Da.. Ali,"
"Bez ali, htjela si iskren odgovor i dao sam ti ga."- i dalje sve ovo govorim kroz smjeh, ne razumijem kako to još nije shvatila.

"Ali ti si mi trebao reći da sam lijepa ovakva kakva jesam, i takve stvari.. A ne reći mi da sam debela,"- rekla je pomalo tužno, "ako sam ja debela onda si ti.."- smišljala je nešto. Meni je ovo i više nego smiješno.
"Što sam ja?"- grlim ju i ne puštam."ništa.."- pogledala je gore. "Reci mi!"- naređuje pokušavajući zvučati što više ozbiljno.
"Htjela sam reči da si gadan, ali obadvoje znamo da to nije istina.. I eto lijep si, a ja sam debela... Baš lijepo!"- nadurila se djetinjasto.

"Pa dobro onda, želio sam ti reći da sam se šalio, ali pošto se i ti slažeš da si debela, neću ići protiv tebe.."- rekao sam joj i poljubio ju nježno na usne.

...

"Gdje ideš?"- upitala me Lol. Bio sam metar od vrata spreman izaći. "Idem do trgovine, treba li ti nešto?"- pokušavao sam izbjeći njen sumnjivi pogled.
"Ne,"- rekla je i odgrizla komad pizze, "volim te"- nadodala je punih ustiju, "I ja tebe."- izašao sam što sam prije mogao.

...

"Jebote koliko kila imaš?!"- promrmljao sam sebi u bradu dok sam vukao Louis-a duboko u neku šumetinu.
Bio je ošamućen od moga udarca maloprije pa nije imao šanse ni vikati ni odupirati se.

Spustio sam ga na tlo i izvadio mobitel. Upalio sam kameru uključivši snimanje.

"Učinimo to."- rekao sam sam sebi nečujno.
Izvadio sam pištolj iz kaputa i prislonio ga Louis-u na glavu.
Počeo je dolaziti k sebi i suze su mu počele curiti niz lice dok je klimao glavom da to ne učinim, ali nisam imao drugog izbora.

Provjerio sam snima li kamera i jeli usmjeren prema njemu..

Zatvorio sam oči i povukao okidač.

_________

Oprostite na pogreškama, glupi mobitel me stalno ispravlja i ide mi ma živce -.-

Vote i komentirajte što mislite, znači mi puno, punoo

Love yaa<33