Ten Days With My Devil/h.s./

53.Dio/You are Killing Me!/

Pjesme za ovaj nastavak:Beyonce-Countdown

/Bella P.O.V.(Flaschback)/

''Šta??''-izderao se na slušalicu.

''Uu moram ići,samo stvori se ispred bolnice ja te čekam!''-i prebrzo sam prekinula.Lola je hodala do mene,iako je ne moguće da me čula srce mi kuca kao ludo.

Sjela je na stolicu i prekrižila ruke snažno udahnući.

''Umm..Lol idem ja samo po..aa čokoladicu!Hoćeš ti nešto?''-huh,lažem.Nemam ni novaca uz sebe.

''Ne!''-rekla je nekako iznervirano.Svejedno,misija 'Spasi Lolino i Harry-evo dijete' započela je.Ustajem se i putem moje štikle odzvanjaju hodnikom.Ako ovako nastavim za par sekundi stvoriti ću se cijelom dužinom na podu.

Uzdihano dolazim do izlaza i otvaram vrata.Nema ga!

Pa ma daj Bell,ne može se čovjek stvoriti za sekundu tu!Iako bilo bi odlično da može.

U zraku se loše osjećao miris cigareta.Nakašljala sam se nekoliko puta i rukom počela mahati ispred nosa.

Pogledom prolazim po cijelom prostoru,ali jedino što vidim su doktori i par ljudi u invalidskim kolicima.

Sranje!Sranje!Sranje!Gdje je on?

Jako grebanje guma od beton malo dalje od mene.

Okrećem glavu u smjeru zvuka i vidim crni Range Rover kako nenormalno dolazi na prilaz.

Staje malo dalje mene.Zamračen prozor se spušta dok ne vidim Harry-evo lice kako se okreče prema meni.Rukom mi pokazuje da uđem u auto.Kvragu,nemam vremena za ovo.

Zalupila sam vratila i sjela na suvozačko sjedalo.Zatvorio je prozor i zaključao nas.

''Šta radiš,nemam vremena za ovo!''-povisujem glas na njega.Što sad izvodi,Lol je tamo i samo čeka da ju onaj zgodni doktor pozove unutra.

''Sada ćeš mi sve lijepo objasniti.''-govori i pogledom me smiruje.U ovom trenutku nema šanse da se smirim dok znam što će Lola napraviti.

''Što se tu ima objašnjavati?Lola je trudna sa tobom i čeka svoj red za pobačaj!''-možda bi ovo bilo i lakše da nije toliko glup!Dođe mi da ga uhvatim za tu kosu,razbijem prozor i izvučem iz ovog auta.

''Pa kako može biti trudna sa mnom?''-podiže obrve i izgleda tako zbunjeno.Evo,ovo je jedan od dokaza zašto su cure pametnije od dečkiju.

''Kretenu,pa očito niste koristili zaštitu!''-ovo je ne moguća misija.Objasniti muškarcu kako cura može biti trudna s njim.Trebao bi se vratiti u osnovnu na sate na kojima to objašnjavaju.

''Uvijek smo koristili zaštitu!''-nastavlja.

''Očito niste kad je trudna.''- kad se dijelila pamet njega su promašili…

''Pa možda nije sa mnom!''-ubiti ću ga,kunem se!Kako si ne može zabiti u tu glavu da je Lola trudna s njim??Zar je toliko teško?

''Zbilja?Zar ti misliš da Lola šeta po gradu i samo gleda s kim će se sljedeće pojebati?''-izderala sam se na njega i nekoliko je ljudi pogledalo u smjeru prozora,ali dobro je što su zamračeni.

Očito su ga moje riječi malo opametile.Kako može biti toliko glup da kaže da je Lol trudna sa nekime drugim?

''Imaš pravo…''-tiho je rekao i nasmiješio se.''Lol je nosi moje dijete.''još veći smiješak mu je došao na lice.

''I upravo zato trebaš otključati jebena vrata,otići tamo i spriječiti je u tome što će napraviti!''-govorim i on otključava vrata i naglo izlazi.

/Lola P.O.V.(Sadašnjost)/

''Jeste li sigurni da to želite?''-muškarac ispred mene me zadnji put pitao.

''Najsigurnija!''-govorim i ulazim u bijelu prostorijicu.Rukom mi pokazuje gdje da sjednem.

Gura malu stolicu ispred mene i on se nespretno namješta na njoj.U rukama ima one papire koje sam popunila.Ovo mi je definitivno najgora i najbolja odluka u životu!

''Kažete da je otac pristao na ovo?!''-lagala sam da je.Mislim znam da on ne želi ovo dijete,stoga drugi izbor nemam.

Osim možda odgajati ga sama!?Huh,nema šanse!

''….Da!''-odgovaram.Iako mu je pogled bio usmjeren na papire mogla sam vidjeti kako mu se jedna obrva podigla.

Kako smo rekli Lola,uzdah,izdah!

Da strah me,i više od toga.Ne znam hoće li boljeti..Ustvari sigurno hoće!Sve boli pa će i ovo.

''Oke,onda možemo započeti!''-rekao je i prekinulo ga je kucanje na vratima.Jedan dio mene je bio sretan što nas je netko prekinuo,ali onaj razumni nije.Govorio je 'što prije to bolje'.

Ali kada je otvorio vrata,došlo mi je da pobjegnem,iskočim kroz prozor i da trčim koliko mogu.

Harry.

''Oprostite,imam posla.Dođite malo poslije.''-huh,da ga barem to može otjerati.Taman da zatvori vrata Harry-eva noga se našla između njih.Progurao se i približavao mi se.

''Što ti radiš tu?''-glas mi je pun ljutnje.Nije valjda?Da on zna?

''Vi poznajete ovog čovjeka?''-doktor me upitao.Poznajem ga i više nego što bi željela.

''Naravno ja sam otac ovog djeteta.''-ne,zašto je to rekao!?

''I jer postoji onda problem?Gospođica Jackson je rekla da se pristali na pobačaj.''-to i je problem nije.Jedino u mojoj glavi..

Harry se počeo glasno smijati i prolaziti kroz kosu.

''Ja to nikada nisam rekao!''-da sada je i službeno ništa od ovoga.

''Ali ćeš sada reći!''-ubacila sam se u razgovor.

''Nema šanse Lol,to je i  moje dijete,nećeš ga ubiti!''-zašto svi govore da ću ga ubiti?

''Žao mi je gospođice Jackson,ali ako otac ne pristane na to,ne možete pobaciti!''-pogledala sam cijelu Harry-eu figuru i zastala na licu.

''Mrzim te!''