Ten Days With My Devil/h.s./

26.Dio/You can do it better/

Već pet minuta kucam Bell na vrata,ali nitko ne otvara.Znam da je kod kuće,jer čujem glazbu iz njezine sobe.Gledam prema podu i primjećujem par kamenčića oko kuće.Jedan mali će biti dovoljan.Uzimam najmanji i ciljam njen prozor.Promašaj,kvragu!Još jedan…Promašaj!Drugi,treći..Promašaj!Ostao je samo još jedan veliki,ali ako je to način da mi otvori prokleta vrata,zašto ne.Ovaj put sam pogodila točno sredinu njezinog prozora.

Sa zbunjenom facom otvara ga i pogled usmjerava na mene.

''Što?...Dobro L,jesi ti normalna?!...Pa mogla si mi razbiti prozor!''-na njene riječi sam se nasmijala i pogledala u pod.

''Ali nisam,sad mi otvori!''-pogled vračam na nju,a ona samo klima glavom.

Za par trenutaka stvorila se pred vratima.Bila je i dalje u piđami.

''Zbilja Bell, teletubbisi??''-smijem se njenoj piđami sa nasmiješenim stvorenjima.

''Pa što,baš su slatki!''-pogled usmjerava na gornji dio i divi joj se.Idiot!

''I što radiš ovdje?''-nastavlja razgovor,koji nije imao smisla.

''Hoćeš li me prvo pustiti unutra?''-

''Naravno.''-smije se i pomiče s vrata da mogu ući.''Sad mi reci što radiš ovdje!?''-nakon malog razgledavanja unutrašnjosti njene kuće,okrenula sam se prema njoj.

''Mala svađa sa Spencer.''-lažem.Nije to bila svađa,više njeno blebetanje o Harry-u jer je mene zavolio ne nju.Kad malo bolje razmislim možda je ljubomorna.Ma ne,bila je ukomirana zbog njega,zašto bi ga opet voljela!?Ali opet postoji šansa za to.

''O i ostati ću par dana kod tebe!''-

''Ok može.Samo ćeš morati trpiti malo moje starce!''-oh da.Zašto njeni nikada nisu išli nigdje.Uvijek su bili kod kuće i živcirali me čim sam stupila nogom u njihov dom.

'Želiš li nešto pojesti?Popiti?'pitanja koja su me živcirala kod drugih ljudi,ako ja imam želju nešto pojesti,popiti reći ću.Zapravo neću jer sam previše sramežljiva prije ću čekati da dođem kući i onda se prejesti i napiti kako treba.

''Malo?''-smijem se.I ona je dobro znala da su njeni roditelji nepodnošljivi.A što je najbolje onu su mislili da je ona savršena 'princezica'.Hah,a zapravo bježala je svako malo na neki party,događaj itd…

''Dobro,malo više.''-preokreće očima i smije se.Ovo će mi dobro doći par dana u 'Bell svijetu' punom super događanja,opijanja,dečkiju…nekad sam bila stvarno ljubomorna na njen život.

''Samo ćeš mi morati posuditi malo tvoje odjeće!''-ne znam hoće li to biti moguće jer je ona bila minijaturna,dok sam ja za nju bila 'div'.

''Samo ne znam gdje ćeš spavati!''-očima je tražila mjesto prikladno za mene.Kutna nije bila dobro rješenje jer je po mojem mišljenju bila pretvrda.Samo žalim što Bell nema isto mišljenje.

''Što kažeš na fotelju?''-znala sam.Ahh,par noći iskrivljenih leđa neće mi škoditi.Ništa nisam odgovorila samo sam se nasmiješila i dala potvrđujući znak glavom.

''Idem se istuširati,i možeš mi samo donijeti neku čistu odjeću?''-krenula sam na drugi kat u kupaonicu,dok je Bell pošla u svoju sobu…

Ogromno staklo prijeko tuša,davalo mi je loš dojam.I ovako znam da izgledam užasno ne mora mi se to još dokazivati.

''L,jesi još obučena!''-kucanje na vratima i Bellin blagi glas davali su mi do znanja da su njeni roditelji došli.Uvijek je bila fina pred njima.

''Da,uđi!''-polako otvara vrata i daje mi čisto rublje….Trebalo mi je ovo.Vruća voda putuje mojim tijelom i opušta me.Bez svih problema,sestre,činjenice da sam pobjegla od kuće.Ne zanima me jeli Spencer zabrinuta ili ne,jednostavno bila je da se tako izrazim kučka prema meni.Kučka jer ti je tijela pomoći?Javlja se moj razum koji mi je sad najmanje trebao.

/Spencer P.O.V/
''Mrzim te!''-bila je zadnja riječ koju sam čula od svoje 'voljene' sestre.Kako je mogla?Ja sam joj samo hitjela pomoći.Mislim i ona dobro zna da sam bila sa Harry-em i da me doslovno ubio njegovim odlaskom.I onda sam ja kriva.

''Jutro,gdje je Lol!?''-glas koji bi me prije oborio s nogu,sad je samo stvar koja mi ide jako na živce.Istina je da ga i dalje volim,ali preko onog ne mogu prijeći.

''Otišla je van!''-bezobrazno odgovaram.I gledam ga ljutim pogledom.I dalje ga želim!Njegove sitne poljupce na mojem vratu,svaki dodir,riječ.

''Čuo sa neku dernjavu,jeli se nešto dogodilo između vas dvije.''-nije mi do razgovora o prijašnjim događajima.Ona je bila glupa kao ja sada.

''Mala sestrinska svađa!''-što je bilo jako čudno.Nas dvije se gotovo nikada nismo svađale,a sad tema svađe je bio Muškarac!

''Aha…''-sjeo je na stolicu na kojoj je L sjedila prije par trenutaka.

''I,do kada ćeš ostati ovdje?''-pitam ga s prijezirom.Prezirem ga zbog onoga što mi je napravio,ali isto ga želim natrag.

''Ovisi o Lol.''-ovo pitanje je ne moguće.Stalno se s njim vrtim u krug.

''Ne Harry!Ovisi o tebi.''-podižem glas na njega.

''Želim da odmah odeš iz njenog života!Nikada ju više ne nazoveš,pošalješ poruku,razmišljaš o njoj!''-naređujem sa očajem u glasu.Ne želim da ju povrijedi.

''Vrati se svom starom životu iskorištavanju nevinih djevojka,a s Lolom završi!''-nastavljam.

''Ne mogu!''-govori a ja ga gledam upitnim pogledom.Naravno da može,svaki muškarac može!

''Spenc,misliš da nisam probao!Misliš da sam bez razloga otišao od nje na godinu dana?''-na njegove riječi sam se samo nasmijala.

''Da mislim.Otišao si od nje kao i od svake!''-prekrižujem  ruke i gledam ga svisoka.

''Ne uspoređuje Lol sa drugim curama!Ona je posebna!''-smiruje svoj glas i stiska šake.Ljut je.

''Posebna kao što sam i ja bila onu noć?''-vraćam sjećanje na onu prokletu i jebenu noć.

Ništa ne odgovara.

''Sjećaš se da si i meni šaptao da sam posebna!Drugačija,da sam te promijenila!Da me voliš?''-spuštam pogled dok mi se suze sakupljaju u očima.

''Spencer,hoćeš li više zaboraviti tu noć i suočiti se s time da među nama nikada ništa nije bilo i nikada neće biti!''-tim riječima pogodio me ravno u srce.Ma proklet bio i on i svaki muškarac na ovoj zemlji!

''Bilo je Harry,samo ti to nećeš priznati!''-podižem pogled prema njemu dok mi se suze slijevaju niz lice.

''Da ti malo vratim sjećanje.Sjećaš li se one kišovite noći u L.A.-u?Kad si kleknuo pred mene i izvadio dijamantni prsten?Kad si me pitao riječi koja svaka cura želi ćuti?A ja sam kao najveća glupača rekla da?!I na taj dan,kad sam te čekala u matičnom uredu.Dan kada sam te tražila i našla sa nekom plavušici.Jeli te uopće bilo briga kako sam se ja osjećala?Da sam te čekala u onoj bijeloj haljinici i poslije ju negdje bacila.Nisi se ni potrudio ispričati ili mi nešto reći,umjesto svega toga si me gledao kako sa suzama u očima odlazim!''-rukama brišem suze i hvatam malo zraka.Samo je spustio pogled na svoje ruke,koje su predpostavljam u ovom trenutku bile važnije od mene.

''Naravno nikada nećeš znati jer te nikada nije ni bilo briga!''-taman da izađem iz kuhinje osjetim ruku na svojem laktu.Harry me okrenuo prema sebi i približio njegovom licu.Bili smo samo par centimetara udaljeni od usana.I onda u tom trenutku,njegove usne bile su na mojima.