Ten Days With My Devil/h.s./

57.Dio/Black eyes.../

Pjesme za ovaj nastavak:Katy Perry-Wide Awake 

Stavili smo moje stvari u autu i krenuli u,ako ga mogu tako nazvati moj novi dom.

Više vremena je tišina prevladavala,samo se čulo lagano i ponekad duboko disanje.

Malo po malo je pogled sa ceste usmjerio na mene,ali pretvarala sam se da ne primjećujem.

Pokušao je ruku staviti na moje koljeno,samo ja nisam željela da to napravi.Prije i samog dodira   

pomaknula sam nogu.

I on je primijetio da ne želim nikakav dodir ili pogled između nas,barem ne sada.

*

*

*

Otključavao je vrata stana i za sekundu smo se našli unutra.Već je polako padao mrak,pa su stan   

rasvijetlila mnogobrojna svijetla.

''Dođi.''-njegov hrapavi glas prekinuo je moju duboku zamišljenost.Pokazivao mi je rukom da ga   

pratim.Parket je škripio od moje težine i patika.

Pratila sam ga dok me nije doveo do neke sobe.Ušla sam u prostoriju koju je prekrivala tamno  

plava boja.Krevet iznad kojeg je bio prozor i par ormara,polica i stvarčica na njima.

Ostavio je kofer pored vrata i pratio moj korak koji je bio po cijeloj sobi.Sve,ali baš sve miriše na

njega.

''Tu ćeš spavati…''-govori i spušta pogled na svoje patike.Iskreno jedan dio mene,onaj ne razumni  

bio je razočaran što neću spavati s njim.Osjetiti blizinu,toplinu i sigurnost.Ali razumni dio  

mene,kao možda i cijela ja,bila je sretna zbog toga.Ipak još nismo sve,pa riješili.

Želim,da želim da to riješimo,ali i sama dobro znam da ne ide tako lako…

Klimnula sam glavom i on je izašao iz sobice.

Imala sam vremena raspakirati stvari i malo razgledati.Bilo je par slika ljudi koje nikada nisam  

vidjela ni sa Harry-eve strane ni sa moje.U meni je nešto govorilo da su to možda njegovi

roditelji,ali kao i za sve,morati ću se raspitati.

Već je bilo dosta kasno,kada sam izašla iz kupaonice.

Otuširala sam se posve hladnom vodom,da me malo trgne.Bila sam samo u donjem rublju sa ručnikom u rukama.Brisala sam mokru i zapetljanju kosu.

Zavukla sam se pod pokrivač i nekoliko puta zagrizla usnicu.U sobi je bio otvoreni prozor kroz koji bi par puta ušao,lagani povjetarac i natjerao moju kožu da se naježi.

Stiskam pokrivač na sebi i sprječavam bolove u trbuhu.Počelo je opet,zar ne?Zar ću opet imati mučninu i nalete povraćanja?Samo to ne!

U minuti sam se savila u luk i tiho ispustila vrisak.Jebiga,boli!Što je najgore,nema nikakve tablete tu da to može spriječiti.

Ili ipak ima,samo to nije pilula ili nešto slično.

To je bol negdje drugdje.

Ustala sam se i rukama omotala trbuh.Klečim na podu dok iz malog pretinca iz kofera vadim nožić.

Kvragu!Nije oštar,barem ne više.Mora postojati nešto s čim ću ga naoštriti.Harry sigurno u kuhinji ima drugih noževa.

Polagano otvaram vrata sobe i na prstima odlazim do kuhinje.Iskreno ne znam gdje se nalazi,ali moram ju naći.!

Onaj nožić čvrsto držim u rukama dok me stomak i dalje ubija.Spotakla sam se o nešto i falio je samo centimetar da glavom ne udarim o pod.

Napokon vidim poveću svijetlo smeđu kuhinjicu.Ulazim i otvaram sve ladice.

Pa gdje su pobogu noževi?U zadnjoj ladici sam našla odgovor.Polagano sam izvukla veliki nož i prislonila ga uz moj.

Nekoliko puta sam protrljala oštrice dok nisam bila sigurna da je dovoljno oštro.

Prislonila ga o moju ruku,jednom uzdahnula,zatvorila oči i povukla crtu.

Imala sam pravo,trbuh više ni ne osjetim,sada jedino što mogu osjetiti je bol na ruci i krv koja se slijeva na pod.

Povukla sam tako nekoliko crta,sve dok nisam čula duboko disanje.Podigla sam glavu i u mraku tražila zvuk.

Iz prve nisam ništa vidjela,ali onda su se svijetla u kuhinji upalila.Na vratima je stajao Harry koji je umjesto svijetlo zelenih očiju sada imao doslovno crne…