Ten Days With My Devil/h.s./

96.Dio/My home/

Bila sam spremna umrijeti ako je to potrebno.. Toliko stvari se događalo u mome životu. Jedina stvar koju nisam htjela je umrijeti sama. Nisam željela da zadnja slika koju ću vidjeti lica mojih ubojica. Mogu se oprostiti od života, toliko puta već i jesam. Bila sam zamrznuta krećući na podu. Misli su mi bile posvuda.

Nepoznati likovi su razgledavali po stanu uzimajući pokoju stvar spremajući ju u džep. Glasno otvaranje prednjih vrata, duboki koraci, miris cigarete.

''Riješite je se!''- duboki muški glas čije lice još nisam vidjela naredio je dvojici ispred mene. Gubila sam tlo pod nogama dok su me 4 ruke podizale. Nisam znala kako ću umrijeti samo sam željela da se dogodi brzo. Bacili su me u spavaću sobu koja je bila mračna zbog zastora na prozorima. Vrata su ostavili otvorena tako da je još malo svjetlosti upiralo unutra.

''Jesi li ikada razmišljala kako želiš umrijeti?''- upitala me tamna figura iznad mene. Nisam odgovarala jer sam već toliko puta pobjegla od smrti. Ali sustigla me. To se ionako trebalo dogoditi, na brži ili duži način.

Iz mrtve tišine čuo se Harry-ev glas koji doziva moje ime. Ubrzo sam vidjela i njegovo lice pa se nekako na čudan način na mome pojavio osmijeh.

Pištolji sa mene sada su bili usmjereni na njega. Čovjek koji je prije nekoliko trenutaka naredio da me ubio počeo je sarkastično pljeskati. Harry mi je prstima davao neke signale pozivajući na krevet. Pogledi muškaraca su bili na njemu tako da sam mogla neprimjetno otići bliže krevetu. Podigla sam plahte koje su dosezale pod i na sredini sam vidjela srebrni kovčeg. Nekako sa mukom sam ga dohvatila, bio je već polu otvoren, a unutra je bio pištolj.

Nisam previše razmišljala te sam se digla na noge i usmjerila pištolj prema jednome od likova. Lica im u sobi nisam vidjela te mi je bilo pomalo i lakše.

Samo se smjeh čuo.

''Čekaj ti se znaš time koristiti?''- nisam znala čiji je.

''Znat ću jednom kada ga isprobam na tvojoj faci.''- odgovorila sam iako ne znam kome.

Harry nije ništa govorio samo je stajao podalje od vrata i gledao moje akcije.

Glasni zvuk i bol u prsima. Noge koje su samo popustile te pale na pod. Mutan vid. Sto stvari na umu.

P-pogođena sam? Pogledam u područje grudi i jedino što sam mogla vidjeti je krv. Ogromna količina krvi. Počela sam plakati dok sam osjetila Harry-eve ruke kako me drže. Mogla sam vidjeti kako mu se usne mići, ali nisam ga mogla ćuti što govori.

Čula sam jedino moje preglasne misli.

__________________________-

Stojim pred zgradom i još razmišljam da li da odustanem.Ne neću moja sestra ima pravo nikad si neću priuštiti ovaj put.Ulazim i odmah na ulazu prilazi mi starija gospođa i pita me: ''Jeste li vi Lola Jackson?''

_____________________

"Ah napokon ste tu"-sa osmijehom mi je rekao stariji čovjek rekla bi voditelj svega ovoga.Nisam mogla da ne primjetim dečka koji je stajao kraj prozora i gledao u prazninu.Bio je cijeli u crnome, kroz majicu su mu se isticali mišići i vidjelo se da dečko radi na sebi.Na rukama su se isticale par tetovaža. Ima je gustu kovrčavu kosu iz koje bi koja loknica pobjegla.

_______________________

Pogladila sam ga mu lice dlanom gledajući ga sa smiješkom. Par njegovih suza završilo je mojemu obrazu. Držao me toliko čvrsto u svojemu naručju da sam i zaboravila na bol. Oči su mi se bile crvene i mogla sam samo razmišljati o Harry-u i ovome djetetu.

''Oprošteno ti je Harry..''- pomalo tiho sam rekla.

''This is for all of the sins you've done, I'm your savior and I forgive you..''- Izdigla sam se i prislonila svoje usne njegovim.. Više nisam osjećala bol, osjećala sam se sigurno. I sada shvaćam što je on cijelo vrijeme pokušavao. Zaštiti mene. On je bio moj dom.