Ten Days With My Devil/h.s./

91.Dio

Sjedimo za ogromnim stolom i večeramo.
To jest svi drugi osim mene jedu. Izgubila sam apetit od razgovora sa Zayn-om. Jedino što radim je da vilicom preokrećem hranu po tanjuru.
Svi su si stvorili male grupice za razgovor i jedino sam ja ostala sa strane. Bolje rečeno višak.
Probam pojesti barem malo hrane što mi je Skyline stavila, ali ne ide.
Toliko me sada proganja ona rečenica: "Ako on ne napravi ono što je obećao, ti ćeš... samo na drugačiji način."
Što je uopće mislio kada je rekao to?

Polako se ustanem od stola i vratim stolicu na mjestu.
"Gdje ideš Lola?"-upitamo me Brent.
Okrenula sam se prema njemu i uz mali smiješak rekla.
"Gore, ne osjećam se baš dobro."- govorim prvu laž koja mi pada na pamet.
"Aha, treba li ti nešto?"- brižljivim glasom me pitala Skyline, ali sam klimnula glavom da ne treba.
"Laku noć!"- Brent mi je uzviknuo dok sam izlazila iz blagovaone.
Napokon.

Zapravo, razlog zašto sam izašla nije taj što mi je dosadno i nemam apetita, već taj što sam se sjetila nečega što bi mi moglo pomoći u slaganju Zayn-ove rečenice.

Polako se stepenicama penjem gore. Škripi mi drvo pod nogama, a ja iz nekog razloga pokušavam biti što tiša.
Prva soba je ona od Skyline i Brenta, druga od Tori i Leo, pa onda moja i na samom kraju je Zayn-ova.

To mi je meta i nadam se da ću pronaći neke korisne informacije.
Kako otvaram vrata, tako ona za čudo ne škripe i lagano se otvaraju.
Ljubičasta soba, sa ženskim stvarima. Vjerojatno je to Torina soba, ali pošto sam ja višak, ona mora spavati sa bratom, a Zayn tu.
Miris muškog parfema većinom prevladava i mala noćna lampa je jedina stvar koja daje svijetlost sobi.
Zatvaram vrata za sobom i započinjem "potragu". Potragu za nečime što bi mi pomoglo da shvatim neke stvari.

Prvo provjeravam ispod kreveta. I tamo me dočeka crni kofer.
Izvlačim ga i u isto vrijeme skidam prašinu sa njega.

Sjedam na pod i kofer stavljam ispred sebe.
Uzdišem i otvaram ga.
Na početku su slike, gomila i gomila razbacanih slika djevojaka.
Među njima je i Bell. Koji k*urac je ovo.
Djevojke među kojima je i moja najbolja prijateljica slikane su kako izlaze iz zgrada, sjede u kafićima, skraćeno svaki njihov pokret.
Protresujem glavom i nastavim dalje.

Nailazim na malu tamno plavu kutijicu na kojoj piše "Tifanny&Co". Otvaram ju i pronalazim prsten.
Isti prsten s kojim je Zayn zaprosio Bell.
Prisjećam se ogromne pogreške koju je Bell te noći napravila. Što je najbolje oni su i dalje u braku, nisu se rastali.

Na samom dnu kofera su dva pištolja i metci.
Ne želim ih dirati, niti pomicati pa sam zatvorila kofer i vratila ga na mjesto.

Do sada sam našla puno toga, ali ništa što meni može koristiti.

Otvaram ladicu pored kreveta i pronalazim samo beskorisne stvari. Ali unatoč tome i dalje prekopavam.
Zgurana u kut ladice nalazila se koverta sa inicijalima "L.J", ogromna znatiželja me izjedala iznutra. To su inicijali moga imena.

Trenutak kada sam htjela otvoriti kovertu, koraci koji su išli prema ovoj sobi su se sve jače začuli.
Sranje! Sranje! Sranje!
Što da radim? Ne mogu izaći van, ne mogu se nigdje sakriti.

Pogledala sam u ormar nasuprot mene i odlučila sakriti se tamo.
Brzinom kojom sam mogla, otrčala sam do njega i ubrzo se našla unutra.

Imao je nešto poput "rešetaka" i mogla sam vidjeti kroz njih.
Srce mi je lupalo nenormalnom brzinom i pokušala sam ga smiriti ujednačenim disanjem.

Koraci su postajali sve glasniji dok se vrata sobe nisu otvorila.

Zayn je ušao unutra i zatvorio vrata za sobom.

"Molim te ne otvaraj ormar! Molim te ne otvaraj ormar!", molila sam se u sebi.

Sranje, pogledao je je otvorenu ladicu i razbacane stvari u njoj.
Ljutito je izdahnuo i zatvorio ju toliko jako da je lampa umalo pala s nje.

Pokušala sam zadržati dah, samo da se me ne bi otkrio.

Uvalila sam se u ogromnu nevolju!

I know, I know it's short:3
Sorry:$

Vote/komentar