/Harry P.O.V/(Nastavak)
''Ne mogu više…''-rekla je tiho kroz suze.Tako je bespomoćno ležala u krevetu zamotana dekom.
''Što to?''-približavam joj se i sjedam na krevet.
''Ovo….Sve je ovo previše.''-briše suze sa lica i gleda negdje posve drugdje.Zašto me ne može pogledati u oči.
''Lol,ne razumijem te…''-govorim joj,ali izgleda da me nije čula.Ili jednostavno…..
''Misliš li na nas dvoje?''-nakon par sekundi šutnje izgovaram riječi od kojih se bojim ćuti odgovor.Ali ako je to razlog ovog njenog 'stanja',pustiti ću ju.Ne želim da pati zbog mene.
''Ne…..''-sasvim nečujno je rekla i pao mi je kamen sa srca.Hvala Isusu nismo u pitanju nas dvoje.Svejedno,nešto ju muči i ne želi mi reći što.
''Reci mi L.Zato sam ovdje.''-mičem kosu sa njenog lica.Jastuk ispod nje je sasvim mokar od suza,koje ne mogu spriječiti.
''Samo….''-zastaje pa nastavlja.
''Zamisli da nisi došao…Napravio bi ono i ja..''
''Ne mogu to ni izgovoriti.''-sklanjam pogled i par sekundi kasnije povlačim ju u snažan zagrljaj.Ne znam kako da ju izbavim iz ovoga,ali moram pokušati.Ona mora zaboraviti.
*
*
*
/Lola P.O.V/
Prošlo je par dana,a ja se i dalje ne mogu naviknuti na ovo.Trenutno ne znam na kojoj sam lokaciji.Harry je rekao da ću saznati,ali s vremenom.Nemam mobitel samo TV…Ko zna što Bell sad ima na umu i šta misli gdje sam.Odjeća koju je strpao u onaj ruksak…pola nije moje i imam samo jedne hlače.Rekao je da bi bilo najbolje da ne izlazim van,ali svejedno hoću.Čim se ovo prokleto vrijeme proljepša.
Ponekad čujem buku i razbijanje iz stana iznad nas,ali Harry kaže da tamo živi stari par koji se voli svađati.Voli?Ne vjerujem baš u to…
Ništa ne radim po cijeli dan,tu i tamo nešto pospremam,ali rijetko.Padne mi i na pamet Spencer i nekada bi stvarno voljela da je mrtva.I dalje ne znam što se dogodilo onu noć i za koji k*urac je Spencer to napravila.Uobičajeno Harry izbjegava moja pitanja i govori 'Saznati ćeš' svaki jebeni put.
Spavamo na odvojenim stranama kreveta zbog neke 'neugodnosti' u zraku.Nemam namjeru otići od njega,to nikako.Ali i uostalom gdje bi otišla?I tako sam mu rekla da mi neda da se vračam,a on to jako dobro zna ispuniti.
Što je najbolje od svega imam samo jedan grudnjak i gaćice,tako da moram nositi njegove bokserice.
Zanima me kako je Bell reagirala kad je vidjela Liam-a na podu okruženog krvi…
Jedemo najviše brzu hranu koju Harry donese,i već mi lagano ide na živce.
Modrice mi lagano počinju nestajati,što je odlično.Jer svaki put kada se pogledam u ogledalo vidim onu bespomoćnu curu koja se nije mogla obraniti.
Ta noć?Hah,zauvijek mi je urezana u pamćenje.
''Došao sam!''-hrapavi glas prekida moje razmišljanje o ovom 'novom' životu kojeg sam vodila.
''Jesi mi donio ono što sam tražila.''-pitam i prilazim mu.Spušta bijelu vrećicu na kuhinjski stol.
''Jesam.''
''Čak sam morao pitati neku ženu da mi pokaže gdje su.''-nasmijala sam se,ali ne primjetno.Morala sam ga poslati da mi kupi tampone i uloške,a on je tako ne spretan kad se spomene ta tema.
''I kakve veze ima koje su boje,zar nisu svi isti?''-ima zbunjenu facu na licu što me natjeralo da se još više nasmijem.
''Ne,i ja bi to kupila,ali mi ne daš ni da stupim nogom van.''-kopam po vrećici i pronalazim dvije kutijice.
''To je za tvoje dobro.''-govori i sjeda na stolicu.Preokrećem očima.
''Svejedno,hvala.''-poljubila sam ga u obraz.
''I večeras imam jedno iznenađenje za tebe.''-nasmijala sam se i dala mu neki ne definirani pogled.
''Kakvo iznenađenje?''-probudila sam znatiželju u njemu.
''Saznati ćeš!''-okrenula sam mu leđa i otišla u kupatilo.
YOU ARE READING
Ten Days With My Devil/h.s./
FanfictionTo nije bila stvar odluke.. nisam mogla promijeniti svoj sadasnji zivot, ali mozda u jednom trenutku da sam dobila tu priliku bih.. Mozda bih zazeljela da ga nikad nisam upoznala... Ili da jesam, ali na drugi nacin. Da sam upoznala onu bolju njegovu...