Ten Days With My Devil/h.s./

19.Dio

Dok držim taj pištolj u ruci i ciljam ovog gada ispred sebe,imam neki nedefiniran osmijeh na licu.Nebi trebala,mislim ljudi bježe oko mene,vrište,a ja sam opuštena.Kao da sam ovo radila već sto puta.

Zaprepašten gleda moje oči.I ja ciljam njegove,prije par minuta je bio netko opasan od koga bi ljudi bježali.A sad,sad je nitko i ništa.Pogled mu se miješa sa strahom i ljutnjom.Ljut je jer mu cura prijeti.

"I,jesmo se dogovorili?"-pitam i držim prst na okidaču.

"Misliš li da ćeš nešto riješiti ako me ubiješ?"-smije se,a ja ga gledam zbunjeno.Kakvo je to uopće pitanje,naravno da ću nešto riješiti,riješiti ću puno toga.

"Srce,samo bi pogoršala stvar!"-prestani,prestani me zvati srce.Iako želim nešto reći,ne mogu.Usne mi se ne miču koliko god bi htjela.

"Još bi ga više lovili,i tebe s njim!"-o ovome nisam razmišljala.Na neki čudan način ima pravo...

"Lijepo smo mu poslali onu ženu,da smanji dug!"-govori,a ja se prisjećam.Prisjećam se one crvenokose glupače.One zbog koje me onaj kreten bajnih očiju napustio.Ni ne shvaćam da popuštam ruku u kojoj držim pištolj.Oči mi se pune suzama,ali ne dam se.Vračam ruku u prijašnji položaj.

"Lijepa bajka.Ali vidiš ja već godinama u njih ne vjerujem.!"

"Briga me hoću li završiti u zatvoru zbog ovoga ili ne."-sarkastično se smijem.

"O srce,nećeš ni stići do zatvora oni će te uhvatiti!"-tko oni?Sve više i više informacija doznajem i nisam baš sretna.Koliko god sam bila znatiželjna toliko sad nisam htjela biti.

"Što moram napraviti da nas puste na miru?"-

"Ti!Ti možeš otići od njega i tebe će zaboraviti.Ja ću zaboraviti ovo!"-pogled mu ide uzduž mene.Ne ne mogu,već sam previše upletena u ovo.Spuštam pogled na pod.Uzimam torbicu sa stola i spremam pištolj.Gledam zadnji put kretena nasuprot mene,i primjećujem da se se smije.Približavam se njegovom uhu i šapćem.

"Ovo još nije gotovo!"-

*

*

Ne znam kako sam uspjela izaći odavde,samo se sjećam da sam se odjednom stvorila u taxi-u.Znam da ću poslije ovoga imati velikih problema.Problema s policijom,Harry-em...Ulazim u sobu i vidim ga kako strpava svoje stvari u kofer.Samo me pogledao i vratio se svom poslu.Ni bok,ni kako si,gdje si bila....ništa.

"Bok i tebi!"-bacam torbicu na ormarić i sjedam na krevet.

"Lola,gdje su stvari iz ovog kofera?"-pita i pokazuje crni kofer.Onaj kofer u kojemu sam našla pištolj i metke.

"Otkud da ja znam!"-bezobrazluk koji izlazi iz mene je grozan.

"Zato jer si ti razbacala sve jebene stvari u ovoj sobi!"-psuje i očima traži nešto.

Uopće nemam namjeru reći mu za ono u kafiću,ili mu reći da sam uzela pištolj.

"Lol,ne zajebavaj!Reci gdje su stvari iz ovog kofera!"-naređuje dok mu bijes izlazi iz očiju.

"Možda hoću,možda neću!"-zadirkivam ga,obožavam to raditi.Ne volim ga ljutog,ni smirenog,ma ne volim ga nikakvog.

"Lol!"-izgovara moje ime i psuje sve po spisku.Rukama prelazi kroz svoju kovrčavu kosu i bijesno gleda u mene.

Zašto bi mu nešto rekla,pa ni on meni ništa ne govori.Ustaje se s poda i približava se.Sjeda na krevet i svoju ruku isprepliće s mojom.Na trenutak sam nam pogledala na ruke,a zatim u njegove oči.Bile su smirene.Približavao mi se dok nam se usne nisu spojile.Koliko god sam se željela oduprijeti ovome,nisam mogla.Moje tijelo to nije dopuštalo.Okrznio je moju donju usnicu i na trenutak sam se nasmiješila.Bili smo tako čudni,prije par trenutak smo se svađali,a sad,sad se ljubimo i držimo za ruke.Odjednom sam se našla ispod njega,leđima naslonjena na krevet.Svojom rukom je prolazio mojim obrazom,a drugom se pridržavao.Napokon sam mogla dobiti one usne o kojima danima razmišljam,želim.

"Nedostajala si mi Lol!"-šapće mi u uho,i smiješi.Nedostajao mi je i taj njegov vragolasti osmijeh u kutu usana.Ruke uvlačim u njegovu kosu.One loknice raspršile su se na sve strane.To je zapravo bilo slatko.

Njegov miris,blizina su mi neopisivo nedostajali.Sad kad ga imam na dodir ruke,zašto to jedna strana mene ne želi.Ne želi ga pored sebe,a druga,ona ne razumna ludi za njim i želi ga neopisivo.Želi da je samo MOJ!