Ten Days With My Devil/h.s./

94.Dio/A little ride../

Neprestano lupanje u pozadini me probudilo. Bilo smo u New York-u, samo par ulica udaljeni od našeg stana. 

Rukama sam protrljala lice i pokušala se razbuditi. Nema šanse da opet zaspem, ne uz ovu buku. 

''Harry, što je to?''- pogledala sam prema njemu i dalje malo žmireći, pokušavajući se priviknuti na svjetlost.

Na trenutak me je pogledao, ali je brzo je vratio pogled na cestu

''Ha?''- pitao je. Uzdahnula prije nego što sam išta rekla. ''Pitala sam te što to cijelo vrijeme lupa iza?''-napravio je zbunjen izraz lica. ''Ja ne čujem ništa.''- kako ne čuješ?! Pa zvući kao da netko razvaljuje vrata sa nekom lopatom, ma ne znam ni ja.. Glasno je i nije moguće da ne čuje!

''Ne zajebavaj me! Preglasno je da ne čuješ!''- povikala sam. Stavio je jednu svoju ruku sa volana na moje koljeno. ''Lol, možda je to nuspojava trudnoće? Možda ti se priviđa?''- on to stvarno? Nuspojava? Mali smiješak mu se pojavio na licu. Udarila sam ga u rame i pravio se da sam ga 'jako' povrijedila. 

''Ti si glup.''- privila sam ruke prsima i zagledala se u daljinu. ''Hej, hej,''- svoje prste je stavio na moju bradu, polako podižući mi glavu. ''Zajebavam te.''- nasmijao se.

''Možda je u nekom trenutku bilo smiješno, ali trenutno se ljutim.''- hormoni me pucaju. Trenutak sam sretna, drugi tužna, a treći ljuta.

''Razumijem.''- rekao je. Pogledala sam u njega. Njegove zelene oći su bile svjetle dok su zrake sunca prolazile njegovim licem. ''Ne, ne razumiješ,''- zatvorila sam oči. ''Ne razumijem ni ja sama sebe, tako da ne očekujem od tebe da ćeš me razumjeti.''

Samo se nasmijao na moje rijeći.

Harry P.O.V.

Nisam ju razumio, ali bilo mi je bitno da joj kažem suprotno. Bila je različitih raspoloženja, što mi je išlo na k***. Ni sama nije znala koliko naporna može biti. Ali, ima i dobrih raspoloženja. I zahvalan sam na njima, jer bi ovako poludio i već bio na pola puta do Engleske.

Pogledao sam ju i vidio njeno umorno lice kako pokušava ostati budno. Promatrala je ulicu i ljude. Ponekad je čak i izmišljala priće za svakog od njih.

''Vidiš li onog čovjeka u plavom odjelu? Sa buketom ruža u desnoj ruci?''- bilo ga je poprilično teško ne primjetiti. Bio je upečatljiv među gomilom.

Potvrdio sam klimanjem glavom. Bacio sam još jedan pogled na njega, a zatim na Lol.

''On sada ide svojoj djevojci i trenutno smišlja što će joj reći prije nego što bude kleknuo na pod i pokazao joj njegov najdragocjeniji kupljeni predmet, osim auta..''- ovo zadnje je promrmljala.''I onda će ona reći da, jer hh mislim 'ko njemu može odoljeti.''- smijuljila se. Zapravo nisam ni pratio što je govorila, samo sam gledao u njene usne kako se pomiću dok govori.

Bili smo ispred stana i ušao sam u podzemno parkiralište. Moram se pobrinuti za nešto.

Lola P.O.V.

Nije mi bilo jasno zašto je otišao na ovo parkiralište. Obično bude mjesta na ulaznome parkiralištu i tamo se parkira... Pogledala sam ga, ali on je izgledao kao da je sve u redu. Protresla sam glavom i pogledala auto pored kojeg smo se parkirali.

Harry P.O.V.

''Lol, idi ti gore, js ću doći sam tvojim koferom,''- rekao sam. ''Tamo ti je lift.''- pokazao sam joj prstom. Pogledala me čudno prije nego što je učinula kako sam joj rekao.Kada je ušla u lift i mahnula mi, otišao sam do prtljažnika.

Neprestano lupanje se sada snažnije čula. Otvorio sam ga i na prizor sklupčanog Louis-a sam se lagano nasmiješio. Izvadio sam Lolin kofer i stavio ga na pod.

''Večeras, ti i ja idemo na malu vožnjicu.''- pokušao je nešto reći kroz tkaninu zavezanu na ustima, ali sam ga preduhitrio zatvaranjem prtljažnika.

Oprostite što nastavka nije bilo dugo :(

I know, I know kratko je:/

Ly<3

Vote/comment<3

xx