Pjesme za ovaj nastavak:Cher Lloyd-Human
Vozimo se već otprilike dva sata.Ne mogu se ni na ništa usredotočiti,pogled mi je negdje daleko…
Tišina prevladava u autu i jedino što se čuje je naše disanje.Vozač svake sekunde pogleda u nas sa sumljivim pogledom.Naslonjena sam na Harry-evo rame i buljim u neku točku.
Kosom prčkam po licu i pokušavam prikriti modrice.Možda nije bila najbolja ideja da ga ostavimo onako na podu,ali nismo imali izbora.Ionako će ujutro doći Bell i skloniti ga,nekako.
''Stigli smo!''-čovjek je prekinuo tišinu.Harry je izašao i lagano zatvorio vrata.Taman da i ja napravim isto,zaustavio me je tihi šapat.
''Jeli vam to on učinio?''-stavila sam pogled na njega.
''Nije,ne brinite.''-poklonila sam mu mali smiješak .Klimnuo je glavom i ja sam izašla van.
Harry me čekao vani i iza njega sam mogla vidjeti neku zgradu.Svijetla su na više katova bila upaljena.
''Gdje smo?''-približila sam mu se i promatrala visoku zgradu.
''Ovo će nam biti smještaj na neko vrijeme.''-primio me za ruku i vodio do ulaza.
Stojimo pred staklenim vratima.Harry vadi ključeve iz džepa i otvara ih.
Ulazimo u hladan hodnik obojen žutom bojom.Red stepenica je pred nama.
Koračam njima polako i od mojih koraka se čuje zveckanje.
Nemam više snage ovo je bilo i previše stepenica.Otvaram usta sa željom da kažem da se malo odmorimo.On otvara smeđa vrata i pokazuje mi rukom da uđem.
Lijepo uređen stančić,veličine taman za nas dvoje.
Pogledom ga razgledavam,mala kuhinjica,dnevna,kupatilo i spavaća.
''Idem se….um otuširati.''-govorim mu i krećem do kupatila.
Ulazim unutra i zaključavam se.Ne zato jer mu ne vjerujem,zapravo to je razlog.Jer me on svakim danom sve više i više iznenađuje.
Skidam odjeću sa sebe i puštam vodu.
Voda je samo bila buka da se ne čuje moje plakanje.Legla sam na hladne pločice i sklupčala se.Suze su same od sebe izlazile i nisam ih mogla,a ni htjela zaustaviti.
Toliko toga mi se nakupilo i jednostavno nisam to mogla više držati u sebi.
Iako Liam nije napravio oni što je namjeravao svejedno imam osjećaj da je.Osjećam se iskorišteno na neki način.
Samo zamišljam scenarij u kojemu Harry nije uletio unutra i maknuo ga sa mene.
Što bi u tom trenutku napravila…Pa vjerojatno ništa jer se nisam mogla boriti.Jedan dio mene je rekao da jednostavno odustanem jer više nije vrijedno borbe i da ću dobiti još udarca.
Dok je trunčica mene htjela naći izlaz odavde.
/Harry P.O.V/
Sjedim u dnevno,i prčkam nešto na mobitel.Lol već pola sata ne uzlazi iz kupatila.
''Lol?''-voda i dalje snažno udara,ali ništa od nje.
Hvatam kvaku i pokušavam otvoriti vrata.Jebiga zaključala ih je…
''Lol,otvori!''-naređujem i snažno kucam….Opet ništa.
Nekoliko sam ju puta pokušao dozvati,ali svaki put nema odgovora.
Nema šanse da samo stojim tu i ne radim ništa.
Par udarca i vrata su bila razvaljena.
Lol leži na podu u doljnjem rublju i plaće.Brzo sam došao do nje.
''L što to radiš,prehladiti ćeš se?!''-klečim pored nje i gledam kako su joj oči crvene.
''Briga me!''-tiho govori kroz suze.Hvatam ju za ramena i podižem.Noge joj drhte.Isuse Kriste…..što da radim sada?Znam koji je razlog ovome i boli me što sam uopće izabrao opciju da odem.
''Smiri se!''-vičem i tresem ju.Moram ju nekako izvući iz ovog stanja.
Hladna je na dodir i blijeda.
Uzeo sam ju u naručje i odnio do spavaće.Nježno polegao na krevet i prekrio dekom.
Približio sam se njenom licu i promatrao uplakane oči.
''L,što se dogodilo?''-šapćem i napokon njen pogled završava na meni.
''Ne mogu više…''
YOU ARE READING
Ten Days With My Devil/h.s./
FanfictionTo nije bila stvar odluke.. nisam mogla promijeniti svoj sadasnji zivot, ali mozda u jednom trenutku da sam dobila tu priliku bih.. Mozda bih zazeljela da ga nikad nisam upoznala... Ili da jesam, ali na drugi nacin. Da sam upoznala onu bolju njegovu...