Ten Days With My Devil/h.s./

55.Dio/Scars/

Pjesme za ovaj nastavak:One Republic-Counting Stars

 

 

Svi mi imamo ožiljke.Neke smo dobili od rođenja,neke kroz djetinjstvo,a neke sada. Neke smo si nanijeli sami,jer se jednostavno činilo ispravno.

Bitno je da svi ti ožiljci nešto znače,sreću,tugu,bol,patnju.

…

Budim se okružena tragovima krvi i vode.Odjeća mi je još mokra,a tijelo promrzlo.

Na rukama imam ožiljke iz kojih još malo izvire krv.Pored mene je nož koji je također krvav i imam osjećaj kao da sam nekoga ubila.Pa zapravo i jesam,sebe.

Kašljem nekoliko puta i izlazim iz kreveta.Tragovi vode po cijelom podu vode do kupatila.

Skidam mokru odjeću sa sebe i ostavljam ju na stolici pored prozora.

Na ogledalu sam blijeda,i previše,a crte na rukama se primjećuju.Približavam se ormaru i otvaram ga.Majica dugih rukava i crne hlače.Dovoljno da prekrije ono od sinoć.

Prstima prelazim preko kose i poravnavam ju.Bosih nogu prolazim preko hladnog parketa i stepenica.Odlazim u kuhinju,uzimam čašu i u nju sipam vode.Ispijam gutljaj dok sjedam na stolicu.Opet se jako nakašljavam.Ono sinoć zapravo nije bila pogreška,bila je dobra stvar.Bol koju sam osjetila natjerala me da se izgubim.Izgubim od problema i mojih prokletih misli.

Ispijam do kraja čašu i polako se ustajem.Iz početka mi se zavrtilo,ali prošlo je.Sjedam na fotelju i palim TV.

Iste emisije,serije,filmovi,uvijek isto.

Mobitel mi vibrira u džepu.Vadim ga i prelazim preko ekrana.

*Dođi kod 8 avenije.-Hxx*taj dečko nikada neće shvatiti,zar ne?!

*Zašto?*istipkavam poruku.Ide mi i previše na živce.Zašto bi ja dolazila gdje se njemu hoće?

*Samo dođi!-H.xx*

''Ugh…''mrmljam si u bradu i ustajem sa fotelje.On neće samo tako odustati,to jako dobro znam.I baš zato nemam izbora.

Oblačim kožnu jaknu na sebe i povlačim rukave na mjestu gdje su mi ostali ožiljci.

Uzimam prve patike i obuvam ih na gole noge.To baš i nije pametno,ali neda mi se otići gore po čarape.

Izlazim na hladan zrak New York-a.Studeni,najgori mjesec za ovaj grad.Morati ću šetati do tamo jer taksija na pogled nema a i neće uskoro biti.

Ovo predgrađe je bilo i previše mirno za neki veći promet. Možda sam nekada i htjela živjeti u nekom stanu u centru.Ali i sama znam da se to neće dogoditi.Ti stanovi čak i jednosobni bili su preskupi.Morao si biti bogataš da živiš u centru.Na sve strane bi morala gledati pokvarenost,laži i glumu.Kao da to nisam imala dosta u životu.

U ovom gradu,ako nisi bio netko i nešto…jednostavno nisi postojao.Za njih nisi bio čak ni prolaznik.

Još četiri ulice i tamo sam.Gladna sam,nisam ništa jela još od jučer ujutro.Kvragu,zašto si nisam uzela nešto da mogu pojesti kod kuće?!

Stomak me opet ubija,i nekada se stvarno pitam hoću li moći ustati iz kreveta.Ne mogu ni zamisliti ići na faks kada mi trbuh bude veći.Još samo da misle da sam neka kurva!?

To je sve zbog onog kretena!Zašto je bilo tako teško pristati na pobačaj?

I tko će se sada brinuti za malo derište?Ja?Haha,jako dobra šala!Ja niti nemam sredstva da se brinem o njemu niti hoću!

A čisto sumnjam da će se Harry brinuti o njemu.Još bolja šala.On i dijete?!

Spavao je sa mnogima i mogu se kladiti da je više njih zatrudnjelo i pobacilo.Zašto bi sa mnom bilo drugačije?

Napokon vidim znak '8 avenue '.Harry stoji kod zgrade i gleda u svoje cipele.

Uzdišem i približavam mu se.

Podiže pogled kada prema meni i na licu mu je neki zadovoljni smiješak.A jedino što mogu na to je preokrenuti oči.

''Došla si.''-tiho je rekao,glasom koji je zvučao kao da se tek probudio.

''Da,i reci što trebaš!''-i opet nastupa moja hladnoća.Nekada ne želim da budem hladna,ali jednostavno me preuzme.

Izvadio je ruke iz džepova i jednu pružio meni.Nisam bila sigurna što želi.

Očima mi je davao neki znak da mu vjerujem.Shvatila sam da želi da mu dam ruku.

I to sam učinila.Tijelom su mi prošli trnci od samog njegovog dodira.I opet,previše utječe na mene.

Uveo me u zgradu ispred koje smo stajali i odveo prema liftu.Pritisnuo gumb i čekao da dođe.

I dalje me drži za ruku,čvrsto i nepopustivo.

Lift stiže i u njega ulazimo mi i još par ljudi.Sada Harry stišće gumb za šesti kat.

Pogledao me i približio glavu mojoj ostavljajući lagani poljubac na čelu.Zašto je odjednom ovakav,zar nije prije par dana rekao da me želi uništiti.Ili je možda ovo još jedna njegova igra u kojoj sam ja igračka?

Napokon lift staje na našem katu i jedini mi izlazimo.Dolazimo do vrata i Harry vadi ključeve iz džepa.Gura ih u bravu i okreće na desno.

Malim korakom ulazim u prostani stan.Ovo mora koštati bogatstvo.

''Skini jaknu.''-govori i pušta moju ruku.Moram dobro sakriti ožiljke da ih ne vidi.Znam da ću danas navečer opet imati terapiju sa nožem.

Ostavila sam ju na stolici.Šetala sam malo po stanu i razgledavala ga.Bio je velik i imao je puno svijetlosti.

''Sviđa li ti se?''-osjećam njegove ruke na mojem struku i disanje za vratom.Migoljim se između njega.Ne znam što mi je,ali imam osjećaj kao da me nikada  nije dotaknuo,ljubio..ništa.

''Okej je.''-sada je svoje ruke stavio na moje i još više mi se približio.Mogla sam osjetiti njegova prsa na mojim leđima,ubrzano srce i disanje.Utječem li ja na njega kao i on na mene?

Smije se i miče kosu sa mojeg vrata.Ne znam što se događa i zašto je tako brzo promijenio mišljenje i raspoloženje.

Nisam ni shvatila da mi se rukav na lijevoj ruci podigao i da se vrlo lako moglo vidjeti ožiljci.

''Lol što je to?''-povisio je glas mičući se i uzimajući moju ruku.Gledao je crte na mojim rukama nekim užasnutim pogledom.

''N-ništa,pusti me!''-pokušala sam otrgnuti moju ruku iz njegove,ali jebiga presnažan je.

Prstom polagano prelati preko svake od njih.

''Ti sebe režeš!?''-podigao je pogled na mene.U meni je došao jedan osjećaj,osjećaj bježanja.Htjela sam pobjeći od njega istog trena.

Nisam ga mogla pogledati u oči.Možda sam i bila posramljena zbog toga,ali kada je jebeno dobro.Kako da mu objasnim da se dobro osjećam kada nožem prelazim preko kože?Kako da mu objasnim da je to meni dobra bol?

Nisam vidjela što radi,ali sam osjetila jedan snažan zagrljaj.On mene grli?Nakon ovoga?