Ten Days With My Devil/h.s./

46.Dio/I find good in goodbye/

Pjesme za ovaj nastavak: Bruno Mars-Locked Out Of Heaven

                                         Rihanna-Diamonds

Nisam spavala cijelu noć razmišljajući o tom 'bijegu'.Ali nisam ni mogla,on se inače uvijek probudi prije mene i  tako nebi imala šanse.Podižem se sa kutne i pažljivo na prstima hodam do spavaće.Drvena vrata škripe pod pritiskom.Nisam ih otvorila do kraja već se provukla kroz ono malo otvora.Nered koji sam jučer napravila još uvijek je tu.Pa naravno Lola neće se samo pospremiti.

Otvaram ormar i tražim ruksak u kojemu su mi rezervni ključevi,da u njega mogu staviti i ono malo odjeće što imam kod sebe.Zadnji put gledam ovu sobu koja će mi nedostajati kao i cijelo ovo mjesto,ali to sada nije važno.Važno je to da odem i da zbog mene Harry ne završi u zatvoru!Oblačim na sebe prvu majicu i hlače koje sam našla i dolazim do izlaznih vrata stana.

Hajde Lola!Vičem u sebi,ali nešto me povlači nazad…Moram po zadnji put vidjeti to njegovo savršeno lice!

I dalje spava u dnevnoj.Prilazim mu i saginjem se do njegovog lica.

''Oprosti…''-moj glas se gubi dok mu ostavljam dugi poljubac u obraz.

Moj pogled bježi svugdje po njemu i napokon se zaključava na izlazu.Vadim ključ iz torbe i oprezno otključavam vrata.

Ne znam kako ću doći do NY i u kojem smjeru uopće moram ići.Znam da sam Harry-u rekla da me vodi daleko i neda mi da odem,ali ovo je jače od mene.Uzela sam nešto novaca što sam našla čisto da imam za kartu.

''Niall?''-kucam dečku od jučer na vrata.Živio je par katova niže nas i možda mi je bio jedini način da odem odavde.Uhg…Lola pa čovjek sigurno spava jedino si ti dovoljno luda da budeš u ovo doba budna.Moje misli je prekinulo okretanje brave i otvaranje vrata.Oh hvala Bogu!

Otvara vrata bez majice samo u donjem dijelu pidžame.Trlja oči koje su već postale crvene od njegovih ruku.

''Umm…Lola,zar ne!?''-govori i zijeva..Sigurno mu je želja vidjeti curu u 5 sati ujutro.Hah,Harry bi sigurno rekao da.Ne!Ne!Lola prestani o njemu razmišljati!

''Da…Oprostiti što smetam ovako rano,ali imaš li možda auto?''-nisam znala kako da izgovorim ovu rečenicu.Vjerojatno nitko ne zna u ovo doba.Bilo mi je dosta čudno jer ga poznajem jedva jedan dan a već ga pitam ovako nešto.Samo trebam doći do stanice busa i onda ću nestati,doslovno nestati.Obećajem da ću faks posjećivati redovito,učiti i posvetiti se tomu da ga završim samo da odem odavde!

''Da…''-rekao je malo nesigurno.Kvragu gdje je onaj dječji osmijeh od jučer?On bi mi malo smanjio nervozu.Ali očito ga neću dobiti…Ma samo prijeđi na temu i završi sa ovim!

''Pitala sam se bili me mogao odvesti do prve stanice busa?Znam da je ovo prerano i vjerojatno se pitaš što ova ludača radi u ovo doba pred mojim vratima,ali zbilja mi treba tvoja pomoć!''-glas mi je na ivici očaja.Izgleda kao da klečim pred njim i molim ga za pomoć.Pa zapravo ako do toga moram ići,učiniti ću to!

''Čekaj,Čekaj…!Prvo mi reci što je bilo.''-raširio je ruke prema meni i dao neki znak da uđem s njim u stan i ispričam što se dogodilo.Ali nemam vremena za to.

''Molim te Niall,nemam puno vremena i to ti mogu ispričati u autu!''-svake sekunde stisnem svoje hlače i u meni je neki strah da će me Harry prestići u ovom 'bijegu'.

''Dobro,samo pričekaj da se obučem.''-ulazi u stan i zadnji me put pita da li hoću  ući,ali odbila sam tu ponudu i odlučila čekati ispred zgrade.

Hladni vjetar prošao je kroz mene i natjerao moju kožu da se naježi.Zar ovdje nema nikada sunca?Stavila sam ruke u džepove i stisnila svoje tijelo.Snažno otvaranje i zatvaranje vrata iza mojih leđa natjeralo je moje tijelo da se pomakne s mjesta na kojemu je bilo zaleđeno.

Napokon Niall!

''Idemo?''-upitao je iako je znao odgovor.Svejedno sam  klimnula glavom i uputili smo se prema parkiralištu zgrade.Njegov korak je vodio prema crnom porsche-u.Nisam voljela te aute,nisu mi bili privlačni ni moj tip.Otključava ga i otvara mi vrata.Ja onako nespretno ulazim u njega i odmah sam mogla osjetiti miris novog auta.Niall ulazi sa druge strane i pali auto.Pogled mi  bježi po cijeloj zgradi da možda nebi vidjela kako Harry kroz prozor gleda kako bježim i poznavajući njega kako kreče po mene.Ništa,svjetla su prigušena na katu u kojemu je on.Spava…

Napokon smo izašli sa parkirališta i priključili se prvoj cesti.Nigdje auta,zapravo znaka života,samo pustoš.

Naslanjam glavu na prozor i promatram par kapljica kiše kako klize niz njega.

''I hoćeš mi sada ispričati zašto si me probudila u pet ujutro i tražila da te odvezem do busa?''-nasmiješio se dok je  izgovarao riječi na koje je tako teško odgovoriti.Uzdišem i lijeno okrećem glavu prema njemu.Otvaram usta,ali riječi jednostavno ne izlaze.

''K-k-omplicirano je...''-govorim uz mucanje.Bojim se da će promijeniti mišljenje o meni i Harry-a smatrati nekim kriminalcem.To najmanje želim.Trenutno želim malo tišine,ali izgleda da ju neću dobiti.

''Ma daj,nije valjda toliko da se ne može o tome pričati.''-da Niall je i molim te prestani pričati o tome!Samo čekam kad će mi živce puknuti.Moram se smiriti jer ipak on je čovjek koji mi pomaže.

''Vjeruj mi je…''-spuštam pogled na noge i izbjegavam njegove oči koje su i preumorne.

Grizem se za donju usnicu i polako osjećam okus metala.

''Samo molim te nebi o tome.''-kroz cijelo tijelo mi prolazi neki čudan osjećaj koji ne mogu opisati.

''Dobro.''-pogledao me i poklonio mi onaj predivni dječji smiješak.

''I gdje ćeš sad?''-znatiželjno me upitao.

''Kući u NY.''-najveća katastrofa je što se moram vratiti sestri i živjeti s njom.Mrzim ju iz dna duše i ne znam hoće li ikada više između nas biti nešto više od poznanstva.Malo po malo ću zarađivati naći stan i posao.

''Ti živiš u Velikoj Jabuci?''-koliko me taj naziv nervirao samo Bog je znao.NY nije bio 'Velika Jabuka' ni V od Velike.Ljudi tamo ne uspijevaju!Samo budu iskorišteni.

''Da.''-uzvraćam i bacam pogled na cestu.Nisam ni primijetila da kiša već dobrano pada.

Tišina je zavladala u autu,ali ne ona dobra tišina već ona neugodna.

*

*

''To je to valjda.''-govorim Niall-u dok držim autobusnu kartu za NY.

''Da..''-stavio je pogled na patike dok je šutao par kamenčića.Približila sam mu se i dala mu jedan snažan zagrljaj.

''Hvala na svemu.''-prošaptala sam i još jednom ga snažno stisnila uz mene.

''Ma ništa,ne moraš se zahvaljivati.''-odmakla sam se od njega i čula poziv za moj prijevoz.Mahnula sam mu zadnji put i krenula prema autobusu.

Plavo crni stil prevladavao je na sjedalima.Umorno sjedam na jedno od sjedala i ruke stavljam na trbuh.Boli me otkad sam se probudila i imam osjećaj mučnine,ali vjerojatno je zato jer nisam ništa pojela…