Ten Days With My Devil/h.s./

84.Dio

Prolazim kroz sobu i promatram sva meni poznata lica. Promijenila su se, ne izgledaju kao u mom sjećanju. Kao da je i bitno, ionako ih više nikada neću vidjeti. Glazba je užasna, tko može slušati nešto ovakvo!? Očito otmjeni ljudi sa 'ukusom', ali ja nisam jedna od njih. Možda mi je čak i drago što nisam? Prstima prolazim kroz vrhove kose. Moram nekako preživjeti ovu noć.

Znam da ću se u većini samo lažno smješkati i pretvarati se da slušam razgovor. Vjerojatno će pričati o uspjesima svoje tvrtke, ili kako je njihov sin primljen na najbolji fakultet u New York-u. Tipično za njih.

Iako nikoga zapravo nije briga, u ovoj se sobi nitko ne voli. Samo se pretvaraju. Ali zašto? Da mi je Spencer rekla da će svi oni biti tu sigurno ne bi došla. Zato jer dobro znam da mrzim ove ljude i nikada mi neće biti dragi. Osim možda jedne osobe, ali ne vjerujem da je došla. Ni on kao ni ja ne voli ove gluposti od 'obiteljskih' večeri.

Nadala sam se razgovoru sa mojom sestrom koja mi možda negdje u skrivenom kutu moga tijela nedostaje. Ne znam o čemu bismo uopće pričale, ali uvijek se nađe neka tema, zar ne!?

Miris vina ispunio je sobu. Istog trenutka mi je pozlilo. Samo jedan podsjetnik na zadnji put kada sam bila u onome prokletom klubu i na kraju završila na bolničkom krevetu, ubija me. Iako su osjećaji za ovo dijete izašli na površinu, nisam sigurna da li sam ih uopće osjećala. Ne znam osjećam li ih sada.

Moj hod do kauča se odužio, ali uspjela sam doći do njega. Novi kožno crni kauč nikako ne ide uz uređenje ove sobe.

Napravila sam neki namršteni izraz lica i sjela. Moja sestra kao i njen ukus su se promijenili, i to jako. Prije dvije godine ne bu ni mogla zamisliti kožni kauč, a sada jedan ima u našo.. mislim njenoj dnevnoj sobi.

Naslanjam leđa od ogromne jastuke i čekam da večer završi. Nije kao da ubrzavam vrijeme, ali ovo je jedino što sada mogu napraviti. A to je ne raditi ništa.

Lagani trzaj me probudio iz misli, i za čas sam se našla u zagrljaju žene u plavoj haljini. Jaki parfem se može osjetiti na njoj, i to ne onaj dobri. Kratka smeđa kosa mi dotiče jedan dio lica, ali ja se i dalje ne mogu sjetiti tko je ovo.

Odmakla se za par sekundi  i dala mi mali osmijeh, ali bio je pun nekog veselja.

Sada tek mogu vidjeti tko me prije nekoliko trenutaka grlio. Teta Skyline.

Žena u četrdesetima koja se još uvijek dobro držala. Zapravo izgleda još mlađe nego od prošli put kada sam ju vidjela. Znam da ima dvoje djece, ali ne znam kako se zovu.

Izgleda da je ovo početak razgovora, koji nadam se neće trajati više od deset minuta.

Harry P.O.V.

Ne znam po koji put već zovem Lolu na mobitel. Prestao sam brojati poslije petog puta. Poslao sam joj i previše poruka, ali ona i dalje ne odgovara. Mrzim kada to radi! Znam da joj se nije ništa dogodilo, već je samo ljuta. Svejedno to nije jebeni razlog da mi ne odgovori na poruke i pozive.

"Hajde Styles! Uzmi!"- djevojka koja neprestano hoda oko mene već glupih sat vremena nudi mi nekakvo piće.

Ni ne pitam što je, samo sam joj ga otrgnio iz ruke i prislonio usnama.

Gorak i slatki okus koji je već po nekoliki put prošao kroz mene ponavlja se. Na ovom mjestu nema ništa što bi radio. Izgleda da se vraćam starim navikama. 'Zaboravljaš Lol', savjest me podsjeća, ali ignoriram ju. Briga me za Lol, ako se ne misli javiti na telefon ne mislim ni ja prestati piti. Vjerojatno sjedi u stanu i gleda neku glupost od filma.

Do prije par trenutaka, brinuo sam se. Ali sada kada sam shvatio nešto, prestao sam. Ne kanim se sada nervirati zbog nje, ionako toga imam dosta u New York-u. Nisam joj dadilja da moram paziti na nju 24 sata.

Alkohol je već preuzeo moje misli, ali ne smeta mi.

Iz džepa vadim kutiju cigara, i jednu prislanjam usnama. Briga me što Lol misli o mom pušenju. Radim to za sebe, nije kao da ona puši pa da se brine. Želim na samo večeras zaboraviti na sve probleme koje imam s njom.

Lola P.O.V.

"Udebljala si se!"- Skyline mi govori. Pa hvala ti! Kuda sam još trudna u ovim godinama, ne moraš mi govoriti da sam se udebljala! 

Samo sam se nasmiješila. Ne želim joj dati nikakav komentar na ovo.

"Gdje živiš sada?"- nastavlja razgovor. Ne mogu čak ni preokrenuti očima, jer bi to bilo 'ne pristojno'

"Umm.. našla sam stan izvan New York-a,"- lažem. Čak ni njoj ne mogu reći za Harry-a.

Sada ujedno lažem i cijeloj mojoj obitelji. Skyline će to prenijeti svojem mužu, pa zatim njenim kolegicama na poslu i sve u krug. Ne želim riskirati sa spominjanjem Harry-a, jer taj krug će naposljetku doći i do Spencer.

Vrti čašu vina z ruci, sve dok ju napokon ne odluči ispiti do dna. Zahvalna sam joj na tome, jer ne mogu više podnijeti taj miris.

"Drago mi je što si došla, zadnji put sam te vidjela za tvoj 18 rođendan!"- promatram kako joj se usne obojane crvenim ružem miču dok mi nešto govori.

Nisam ni shvatila koliko je puno prošlo od našeg zadnjeg viđenja. Toliko se toga promijenilo u mom životu od tada...

"I meni je drago."- očito da ona želi održati ovaj razgovor.

"Trebala bi poći sa nama u vikendicu! Brent i ja idemo sa djecom, da malo uživamo u prirodi."- uzbuđeno mu govori.

"Mislim da to nije dobra ideja!"- pokušavam ju uvjeriti. Iako bi to bila dobro, malo pobjeći od grada.

"Zašto ne?! Idemo samo na dva dana!"- maše rukama. Još uvijek razmišljam o tome.

"Priroda baš i nije za mene!"- lažem. Obožavam prirodu! Voljela bih  da živim negdje blizu šume, i da ujutro čujem cvrkut ptica, umjesto buku auta.

"Priroda je za sve!"- smije se.

"Ionako idemo samo za vikend, tada nemaš fakultet ili neki ispit, zar ne!?- fakultet. Kvragu nedostaje mi to mjesto! Iako sam ga prije mrzila, sada shvaćam koliko je to bolje od svega ovoga.

''Ne, nemam."- dajem kratak odgovor.

"Onda, ideš?"- pita me posljednji put. Ne znam! Ne znam! Možda je to dobra ideja? Ili možda nije? Istina je da mi treba malo odmora. Ali.. Ustvari, i Harry je otišao "izvan" grada bez mene.. I ja mogu otići negdje na odmor bez njega.

Podižem glavu prema smeđokosoj ženi.

Uzdišem.

"Dobro, idem.. Samo mi javite o detaljima."- nasmiješila sam joj se.

"Odlično! Spencer mi je već dala tvoj broj, pa ćemo te nazvati sutra ili prekosutra!"- uzbuđenje joj se ocrtava na licu.

(...) 

Cijela moja rodbina i ja sjedimo zajedno oko ogromnog stola. Jedem neko meso i salatu, čak nije ni fino. Moram se pretvarati, da 'uživam'.

Unatoč svemu sviđa mi se kako je Spencer ukrasila ovo mjesto.

Udaranje noža od staklenu čašu privuklo je pozornost svih u ovoj prostoriji.

"Hvala svima što ste došli!"- Spencer govori i nosi ogroman smiješak na licu.

" Imam jednu važnu obavijest!"- zastaje.

Svi osim mene ju žele čuti. Oči koje su pune znatiželje bulje u nju.

Svijetlo stoji sa njene lijeve strane tako da se cijela vidi u njenoj haljini.

Obratila je pozornost da se danas lijepo obuće. Čak je pazila da joj se lančić slaže sa naušnicama.

"Trudna sam."- nakon njenih riječi srce mi je na trenutak stalo. Dok su svi drugi pljeskali i krenuli prema njoj da ju zagrle i čestitaju joj.. Ja sam sjedila zaleđena u mjestu i nijemo  gledala u nju.

(Oprostite sto nastavak nije bio toliko dugo:( Stvarno nisam imala vremena, natrpali su nam testova ovih zadnjih tjedana da nemam vremena za nista osim ucenja:/ Ostavite Vote/Comment ♡

Ly♡)