Ten Days With My Devil/h.s./

63.Dio/Panties down!Part 1/

Pjesme za ovaj nastavak:Rihanna-We Found Love

Bude me zrake sunca koje mi prelaze preko lica.Par puta rukama trljam oči i pokušavam ih otvoriti.Smeta mi svijetlost i to jako!Jastukom si prekrivam lice,hoću još malo sna.!

Već sam na pola puta da nastavim spavati,ali u tom trenutku me budi jako skakanje na krevet.

Odskočila sam i naglo se podigla.Srce mi je počelo brzo kucati,uplašila sam se.

Ali naravno,jedina osoba koja me može probuditi u ovo doba je Harry!Čim sam vidjela njegovo nasmiješeno lice prevrnula sam očima i vratila glavu u jastuk.Iako znam da nakon ovog više neću moći zaspati,dajem si malo nade da će otići iz sobe i ostaviti me na miru.

Taman kad pomislim da je otišao,osjetila sam težinu na meni.Držim onaj jastuk na glavi i ne mislim ga maknuti.

''Lol,buđenje…!''-govori tiho,a ja nešto mrmljam ispod jastuka.Koliko je uopće sati??

''Ne..još pet minuta!''-ponašam se kao malo dijete,ali ako ću na taj način dobiti više sna…onda dobro.Nakratko se smije i još više se naginje na mene.Težak si idiote!

''Zakasnit ćeš na fakultet…''-šapće.Samo malo,kako on zna da moram ići na faks??Nisam mu rekla,zapravo nisam ni stigla…

''Kako znaš da moram..ići??''-pitam i usput zijevam.Preumorna sam da se sada ustajem i spremam.

Neka ide on umjesto mene!

''Imam svoje izvore..''-naravno da ima.Neću se probuditi i gotovo!I zašto bi uopće trebala ići na fakultet ako ću za tjedan dana pauzirati godinu?

Malo ga odgurujem rukama,ali on se vrača.Miče jastuk sa mojeg lica,i susrećem se sa njegovim pogledom.

''Ustaj…''-sada mu je glas za mrvicu ozbiljniji.Umjesto da ga poslušam,ja se okrećem na trbuh.Sada neću više moći spavati,ali malo bi ga živcirala…Ipak mi to najbolje ide.

''Neću,pusti me!''-govorim.Mrštim nekoliko puta nos,i zamišljam da je otišao.Uvijek stignem na faks,zašto bi i sada bilo drugačije!?

On i dalje leži na meni.Doslovno sam bespomoćna.

''Ako se nećeš razbuditi,ja ću te.''-smije se dok nešto mrmlja.Nisam ga posve razumjela,ali nadam se da je rekao 'pustit ću te da spavaš'.

Hladna ruka mi prelazi preko golih leđa,naježila sam se od hladnoće,ali pokušavam se ne obazirati na to.Samo dalje nastavljam 'san'.Pa barem sam pokušala sve dok nije zavukao ruku u moje hlače.Prelazio je preko moje stražnjice,sve do zabranjene zone.

''Harry,pusti me odmah!''-naređujem.Ali izgleda da mu moje riječi nisu ništa značile.To sam shvatila čim je prstima moje gaćice pomakao u stranu.Pokušavam rukama ga nekako zaustaviti,ali me zablokirao.Ne mogu se pomaknuti i on je toga vrlo dobro svjestan.I što da sada radim?Da ležim i dopustim mu ovo,nema šanse?!Pokušavam se izvući,ali me on u tome zaustavio tako što je nekoliko puta prešao preko moje (…).

Na sami dodir naglo sam otvorila oči,i nekakvi adrenalin u meni me podigao,zajedno s njim.

''Dobro jesi ti normalan?!''-pitam dok on leži iza mene i smije se.

''Rekao sam ti da te mogu razbuditi…''-govori kroz smijeh.Na to samo preokrećem očima i popravljam hlače.

*

Sjedim u kuhinji i jedem pahuljice.Obučena i spremna za fakultet.Ako jednu stvar mrzim to je fakultet,profesore i 89 posto ljudi tamo!

U ustima mi hrskaju Froot Lops-i,pa jedva čujem i svoje vlastite misli.

''I kako ću ići na fakultet,ako uopće nemam knjige ni ništa?''-pitam i u usta stavljam još jednu žlicu.

Ništa ne odgovara već diže moju crnu torbu.Kako?On je neki špijun?Ili ninđa?

Uopće ne želim komentirati kako je to uspio…

''Hoćeš li me ti odvesti?''-pitam.Zbilja mi se ne da ići taksijem,a kad već mogu njegovim autom zašto ne!?

''Naravno..''-ispija sok iz čaše i stavlja ju na stol.

Nakon još nekoliko žlica mlijeka i pahuljica,ustala sam se,uzela torbu i zajedno sa Harry-em izašla van.Uopće nemam volje za učenjem i slušanjem profesora…

*

Sjeli smo u auto i krenuli.Fakultet je dosta daleko od osme avenije,pa će nam trebati barem 20 minuta.

Tišina u autu,kao i uvijek.Imam osjećaj da nemamo tema za razgovor.

Vozili smo se kratko,sve dok Harry nije skrenuo sa ceste.

''Što radiš?''-pitam zbunjeno.Zašto je odjednom skrenuo.

Šutio je dok nije zaustavio auto.Bili smo pokraj ceste,kroz koju bi prošli par auta.Otkopčao je svoj pojas,pogledao me i nasmiješio.Polako je prešao sa njegovog sjedala na moj.

''Harry…''-govorim kroz smijeh,jer je me njegovo namještanje škakljalo..

''Nismo završili ono što smo jutros počeli…..''-napokon je nešto rekao.Ali ne misli valjda on…