Ten Days With My Devil/h.s./

23.Dio/Fuck You Styles/

Naježila sam se na njegov glas.Zar je moguće?Nakon godinu dana?Pogledala sam u njegovom smjeru.I zbilja,bio je on,ništa se na njemu nije promijenilo.Raširila sam oči ne vjerujući.Kako se usuđuje samo tako se vratiti?

''Što on radi ovdje?''-šapćem sestri.I ona kako je mogla dopustiti da uđe u kuću?

''Došao je prije pola sata i tražio tebe.''-molim,jesam li ja to dobro čula tražio je mene?!

''E pa slobodno mu reci da ja njega ne tražim i više nema ništa s njim!''-na brzinu sam pogledala u njegovom smjeru i vidjela ga kako se na onaj svoj način smiješi.

''Ti mu reci!''-Spencer ne prestaje.Ništa nisam rekla samo sam se okrenula prema njemu,nasmiješila i otišla u sobu.Uopće ne želim gubiti vrijeme na njega.

''Lol,čekaj!''-na njegov glas sam se zaustavila snažno uzdahnula i podigla srednji prst…Zaključala sam se u moju sobu,i ugasila svijetla.Bila sam hladna pred njim,ali sad dok sam bila sam slomila sam se.Iako je alkohol bio u mojoj krvi i dalje se svega kristalno sjećam.Spustila sam se na koljena i jednom rukom brisala suze s lica. Nisam željela pred njim pokazati koliko me slomio,uništio….pred njim sam bila snažna.

''Lol,molim te otvori!''-

''Odlazi odavde!''-očaj u mojem glasu se jako ističe.''Da mi se nikada više nisi pojavio pred očima!''-derem se i prijetim.Znam da sam bila u depresiji zbog njega,ali tko ne bi.

''L,znam da si ljuta,ali moraš ćuti moju verziju''-njegovu verziju,hah mislim da je bila posve jasna u onom pismu?!

''Ako ti je ikada bilo stalo do mene,otići ćeš!Nećeš mi se nikada više javiti,sjetiti,poželjeti,vidjeti….''-jako lažem.Želim ga zagrliti i zaboraviti na sve ono što je učinio.Ali to je jebeno teško i ne želim ispasti naivna.

''Dobro,ja ne odlazim dok ne ispričam što se dogodilo!''-

''Ti si jebeno malo dijete!''-govorim i naslanjam glavu na vrata,dok mi suze još padaju.

''Jebeno malo dijete koje ti voliš!''-na ove riječi sam se do kraja raspala.Počela sam tiho jecati,imao je jebeno pravo.

''Voljela sam…barem prije onog pisma!''-govorim laži,ne želim da zna koliko me povrijedio.

''Znam Lol,znam da sam sve sjebao,ali sad to želim popraviti!''-on je uporan,a ja,ja ne znam što želim.

''Ne možeš!''-zaustavljam suze.

''Molim te L,želim da me opet voliš na onaj svoj jebeni način.Da te imam i da si samo moja!''-

''Harry....''-riječi koje govori još mi više bude nadu.Nadu za što Lola,da budete zajedno,to nikako?!

''Da.''-

''Ja nikada ni nisam bila tvoja.''-čujem kako ispušta duboki uzdah.

''Čekam te dolje,siđi kada budeš spremna razgovarati!''-ustaje se,njegovi koraci su jaki.Problem je….nikada neću biti spremna s njim razgovarati ili ga pogledati u oči.

*

*

Neprospavana noć,glavobolja,on…sve mi se to motalo po glavi.Čak sam se prisjetila onih deset dana u kojima sam svašta doživila.Iskreno zanima me,jeli otplatio onaj dug?Onaj glupi dug zbog kojega sam skoro završila u zatvoru….Podižem se i osjećam vtroglavicu.Odlazim u kupaonicu i vidim se na ogledalu.Lice mi je blijedo,usne plave,oči crvene.Ne osjećam se dobro,stomak mi se stalno preokreće,i osjetim ogromnu mučninu.Želim sići dolje i pojesti nešto,ali ne mogu.On je dolje i čeka me.Trenutno nema nikakvu želju za razgovor.Prstima prelazim kroz kosu i pokušavam ju izravnati.Čujem jaku zvonjavu iz moje sobe i shvaćam da je to moj mobitel.

''Halo''-imam promukao glas.

''Heejj Lolaaaa!''-preglasni glas moje prijateljice mi ide na živce.

''Što hoćeš Bell?''-uzvraćam iznervirano.

''Zar nisi čula?''-

''Čula što?''-kopam po ormaru tražeći odjeću.

''Danas je party kod mojeg dečka?''-govori uzbuđeno.

''Da i….''-uopće ne shvaćam što želi postići s ovim razgovorom.

''Iii..dolaziš!''-

''Aaa..ne znam da li je to dobra ideja Bell!''-skidam hlače od sinoć i oblačim nove.

''Naravno da je….Čujem da će biti puno zgodnih dečkiju''-e sada me zainteresirala.

''Odlično u koliko sati?''-čujem njen smijeh dok govori.

''U osam,vidimo se tamo!''-rekla je i poklopila.

Ipak sam se odlučila za verziju 'siđi dolje i pojedi nešto',pa i jesam.Oprezno otključavam vrata sobe i provirujem glavom.Nema traga Harry-u,dobro je.Na prstima silazim niz stepenice i na fotelji primjećujem kovrčavu kosu,spava.Tiho i polako odlazim do kuhinje.Otvaram hladnjak i tražim nešto normalno za pojesti.Sagnula sam se da uzmem mlijeko sa zadnje police.Kako ga uzimam tako i osjećam ruke na svojim bokovima.

''Vidim da si se presvukla,zašto nisi zvala mene da ti pomognem s tim?''-hrapavi glas i smijeh iza mojih leđa uzrokuju prevrtanje očiju.

''Odmakni se od mene,odmah!''-naređujem.

''Aaa....''-uzdahnuo je i odmaknuo se.Polako je izvukao stolicu koja je bila ispod stola i sjeo na nju.

''I spremna za moju verziju!''-

''Ovisi..''-sipam si mlijeko u zdjelicu i stavljam žitarice.

''O čemu?''-upitao je zbunjeno.

''Hoćeš li otići,nakon priče?''-sjedam za stol i počinjem jesti.

''Ovisi!''-

''O čemu,molim te!''-ucjenjuje me i to jebeno znam.

''Hoćeš li mi oprostiti!''-moj pogled bježi po zdjeli,ne želim ga pogledati.

''Onda se nemoj ni truditi ispričati ju!''-govorim sarkastično.

''Ali ipak hoću!''-i taman da nešto kaže prekidam ga.

''Nećeš mi sada ispričati.''-bunim se.

''Zašto ne?''-

''Zato jer ja tako kažem!''-izgubila sam tek pa odbacujem zdjelicu dalje od mene.

''Onda ti neće smetati ako ostanem par dana kod tebe?''-i onda sam se sjetila.

''Danas kad se vratim kući onda ćeš mi ispričati!''-pošto ću biti pijana,neću se sjećati ni jedne njegove riječi.

''Ok!''-nasmiješio mi se i ustao sa stolice.

Evo i 23 jer sam počela polako biti opsjednuta s njih dvoje:PP

I btw pronašla sam sliku s Lolinom tetovažom;**