Ten Days With My Devil/h.s./

33.Dio/Drunk in Vegas/

Prije nego što mu pokažem tetovažu,trebala bi nešto napraviti.Što dokazuje da nije otišao od mene kada nisam pristala.Što me i dalje voli.Možda bi bilo najbolje dokazati to tetovažom,opet.Shvatila sam da one govore više od riječi.Iako boli,to je onda dobra bol.Bol koja će ti kasnije nešto značiti.

Samo je problem što ja ne poznajem ovaj grad.Ne znam gdje se što nalazi,osim klubova u koje sam išla s Bell.Silazim stepenicama u predvorje.Jedino što sam voljela ovdje je što nisam morala čekati taxi,bili su doslovno svugdje.Samo sam mahnula rukom i žuti auto je stao pred mene.

''Gdje?''-dok ulazim u njega blagi muški glas mi se obraćao.

''Znate li neko mjesto gdje rade tetovaže?''-naslanjam se na stražnje sjedalo i promatram raznobojna svijetla koja dopiru izvana.Uistinu ovaj grad je Disneyland za odrasle…

''Naravno,skoro su na svakom uglu!''-to je bila dobra stvar,jer u NY je dosta daleko od moje kuće i treba mi barem pola sata da stignem tamo.

Vožnja je trajala minimalno pet minuta dok mi oči nisu ugledale bijelu kućicu sa ogromnim staklima i natpisom 'Tattoos''.

''Hvala!''-dajem vozaču novce i izlazim iz taxi-a.Sama pomisao na još jednu tetovažu izmamila mi je osmijeh na lice.Prije ulaska razmišljam što bi mogla napisati.I onda sam se sjetila,jednu od najčešćih  Harry-evih riječi.

Otvaram staklena vrata i zvono iznad njih zasviralo.Pomalo iritirajuće,ali nisam obraćala pažnju.

Čovjek sa kožnom jaknom stajao je okrenut leđima i nešto radio.Bijela boja i slike tetovaža su se isticale.Mnogobrojni potpisi i nasmiješena lica u okvirima.Leptiri koji su bili probodeni i stavljeni na zid,davali si mi trunčicu straha.Joj,Lola smiješna si.To si imala i u osnovnoj,učionica biologije i mnoštvo probodenih kukaca.Moje kožne čizme su lupale prostorijom.Prostor sa kožnom stolicom i rukavicama dao mi je do znanja da ću za par trenutaka ja tamo sjediti.Kada se sjetim da ovo činim za Harry-a,i da će dobivena bol biti zaslužena,daje mi sigurnost u ovo što radim.Muškarac i dalje nešto radi i ne obraća pažnju na mene.To je u redu malo ću razgledati.U ovoj prostoriji jedno što se čuje je moje disanje i šuškanje nekih papira.Na zidu vidim neki natpis na kojem piše 'You are what you are'.Sjećam se da sam kao mala i ja imala takav natpis,ali sam ga slomila zbog svađe s roditeljima.Uhh,sada se odmah sjetim svoje sestre.Ta glupa kučka!Mrzim ju!Lola zaboravi sada nju,tu si zbog nečeg drugog.

''Oprostite!''-potapšala sam muškarca po ramenu.Na brzinu me pogledao i vratio pogled na papire.

''Samo malo gospođice!''-kemijskom je prolazio bijelim papirom,praveći škrabotine.

Nervozno sam tapkala čizmama po podu i razgledavala još jednom bijelu prostoriju.

''Da,izvolite!''-nakon malo dužeg čekanja mi se napokon obratio.Bacam pogled na njegovo lice koje je uništeno od dubokih podočnjaka.Tanke crvene usne uljepšavale su blijedo lice.

''Došla sam se tetovirati,ako nije problem!?''-pričam gluposti,pa to je njegov posao.Zadnji put gledam njegovo blijedo lice i pogled sklanjam kožnu stolicu.

''Naravno.''…''Imate neku posebnu želju,ili…''-cilja moje lice,a ja uporno izbjegavam njegovo.

''Da,na vratu da mi piše 'Yours'!''-Harry-eva najčešća rečenica,'Ti si moja'.Uvijek sam ju mrzila,ali sada ju želim tetovirati.Uvijek sam bila čudna na svoj način.

''Može,samo da odem po pribor i početi ćemo!''-odlazi u drugu sobu.Crne rese mi ne daju da vidim što se nalazi tamo.Duboko uzdišem svjesna boli koja će biti na mom vratu.

''Evo sada možemo poćeti.''-izlazi i rese mu ostaju na ramenima.U rukama ima crnu kutiju.

''Sjednite tamo.''-prstom pokazuje na stolicu.Pored nje je veliko svijetlo i polica.