Ten Days With My Devil/h.s./

36.Dio/Please talk to me/

Nervozno tupkam noktima od noćni ormarić.Zar je tako teško mi to reći?

Pogled mi leti po cijeloj sobi i ponekad zastaje na nekoj stvarčici.Stiskam rukave majice koje mi je dao.

Treba mi nešto od njega,nešto bilo što.Samo neka mi malo dopusti da uđem u tu njegovu glavu i vidim što se događa.

Polako se ustajem i na prstima dolazim do onih vrata iza kojih je on.Ruku stavljam na kvaku i pokušavam ih otvoriti.Uzalud….zaključana su.

Pokušavam sa kucanjem,ali ništa.

''Harry,molim te otvori!''-naslanjam glavu na vrata i duboko uzdišem.

Nakon par trenutaka čuje se zvuk okretanja ključa.Odmičem se i čekam da ugledam to njegovo lice i kovrče.

Već čekam sigurno pet minuta,ali ne izlazi.Odlučila sam se za verziju 'ulazi tamo!'.

Prilazim vratima i otvaram ih.Kao i sva vrata i ova škripe pod pritiskom.Tražim ga po cijeloj sobi dok ga nisam ugledala kako sjedi u kutu pored prozora.Ovdje ima više svijetlosti,pa mogu vidjeti cijelu njegovu sklupčanu figuru.

Sagnute glave gleda nešto na podu.Dolazim do  njega i od mojih nogu parket ispod mene puca.

Sjedam pored njega i promatram njegovo lice,tako je čudno i ne mogu ga definirati.

Ništa ne govorim,jer se jednostavno bojim njegove reakcije.Shvatila sam da ne mogu pratiti njegovo raspoloženje.Sad je sretan,sad ljut,tužan…

''Želiš znati što se događalo u onih godinu dana?''-njegov hrapavi glas prekida tišinu između nas dvoje.Onaj osmijeh koji je imao prije pola sata posve je izblijedio,nema ga.

''Da…''-nesigurno govorim.Njegove oči sada su bile usmjerene na mene.One zelene oči koje je imao…s njima me mogao imati kada god je želio.

''Ovako…''-govori pa zastaje.Duboki uzdah ispunio je ovu praznu sobu.Moja ruka se našla u njegovoj,čvrsto ju držajući.

''Imaš tri pitanja.''- i dalje drži pogled zaključan na meni.Kakva tri pitanja?O čemu on to priča?

''Molim?''-tiho pitam.Disanje mi je na visokoj razini.Naježila sam se od njegove ruke na mojoj.U njegovoj blizini jednostavno bi bila izgubljena.

''Možeš me pitati tri pitanja,što god te zanima.''-barem ću dobiti tri odgovora od njega.

''Uredu?''-pita i ja klimam glavom.Naslonila sam glavu na zid razmišljajući o prvom pitanju.Kako očekuje samo tri pitanja od mene,a imam ih milijun…

''Aaaa……Zašto si bio sa Kathetine onih pet mjeseci?''-moje prvo pitanje.Bojim se odgovora,što ako kaže da se zaljubio u nju i proveo tako par mjeseci s njom.Koliko god ne želim da mi kaže neke stvari toliko i želi.

Zatvara oči pa i uzdiše.

''Prije nego što ti kažem ovo,moraš mi nešto obećati!''-nervoza mu se ističe u glasu,kao i meni.

''Što?''-gledam kako mu par loknica pada preko čela.Okrenuti smo jedno prema drugome i pogledi nam se susreću.

''Da nakon ovih tri pitanja nećeš pobjeći od mene…''-zastaje pa nastavlja.''Jer trebam te Lol!''

-stiskao mi je šaku sa svakom novom rečenicom.Željela sam ga u tom trenutku zagrliti,ali nisam.To bi bilo kao da mu sve opraštam.

''Neću!''-lažem,uvijek ću bježati od njega i on će me uvijek naći…

Zapravo on je bio taj koji je bježao od mene.

''Prije godinu dana na onom 'odmoru'….''

''Ti si trebala završiti u zatvoru,ali nisi!''-staje,a ja ne mogu kontrolirati svoje srce i disanje.Znači on je bio upetljan u moje 'zamijenili smo vas' iskustvo.

''Nisi jer sam ja nazvao Kat i rekao da hakira kompjuter i da te zamijene sa drugom osobom.''-spušta pogled na pod dok mu kosa prekriva lice.

''Rekla je da će to učiniti ako budem opet s njom i jesam!''-suze mi se nakupljaju u očima,ali ih sklanjam slobodnom rukom.Ne mogu plakati sada,ne smijem!

''Jesi li nešto osjećao prema njoj?''-moje drugo pitanje koje mi je izletjelo iz usta.Jebiga,ne mogu protiv sebe.

''Lol…misliš li da ja mogu prema ikome osjećati nešto dok imam tebe pored sebe?''-diže pogled i prstima prelazi preko kose.Sada sam mu mogla jasnije vidjeti lice.

''Ne znam Harry!Kod tebe je to tako čudno,nikako ne mogu reći kako se osjećaš,što želiš…''-popušta moju ruku i sada dlanove stavlja na moje lice .Miče pobjegle suze s mojeg lica i smiješi se.

''Lol,moraš shvatiti da ja volim samo tebe i nikoga drugoga i ne želim te povrijediti na nikakav način.I ne želim da plačeš zbog mene,to najmanje….''-namamio mi je osmijeh na lice.On uvijek zna što treba reči…

''Jesi li otplatio onaj dug?''-pitanje koje me izjedalo iznutra,napokon je izašlo na površinu.Moram znati,ne želim da imamo problema zbog toga!

''Da.''-kratko odgovara i mazi mi lice.Koža mi se po stoti put ježi.Zbog ovoga mu i dopuštam neke stvari koje nikome ne bi dopustila.

''Kako?''-znam da mi je ovo četvrto pitanje,ali strašno me zanima…

''To je dosta za sada!''-šapće i povlači me u zagrljaj .Omatam noge oko njegovog struka i glavu naslanjam na njegovo rame.

Tišina,on i ja.

''Ovo mi  je falilo!''-polako i tiho mi govori,dok njegov glas ledi moje tijelo.Njegova sam koliko god mi se to ne sviđalo.