Ten Days With My Devil/h.s./

62.Dio/What do you feel?/

Pjesme za ovaj nastavak:SoMo-Ride

''M-molim?''-izgovaram kroz zube.Ne!Ne,ovo se ne događa.Sigurno si umišljam ili tako nešto.

On me nije to upravo pitao..I kakvo je to uopće pitanje?

Ne mogu ga izgovoriti ni u mislima.Slobodno sam se rukom nekoliko puta uštipnula,čisto da se uvjerim da ovo nije neka maštarija sa njim.

Možda sam i htjela da je ovo samo san,jer kao što i sama znam presramežljiva sam za ovo.I zašto me on uvijek dovodi u ovakve situacije..?Situacije u kojima sam neiskusna,u kojima ne znam kako reagirati…

Nasmiješio se prije nego što je išta rekao.

''Nisi zar ne…!?Mislim ja sam ti prvi,koliko si mi ti rekla…''-naježila sam se od hrapavosti njegova glasa.Možemo li promijeniti temu?

Srce mi nenormalno udara u prsa,toliko da me i zaboli.Postoji li odgovor na ovo..Na ovu neugodnost u zraku?

Izgleda da ne…Zašto meni ovo nije normalno?Zašto nisam opuštena?Umjesto toga jebeno se ne mičem i ne znam što da kažem.­

Ništa ne odgovaram,samo mičem glavu u drugu stranu.Ne mogu pobjeći od njega,iako bi to bilo najbolje rješenje.Bježanje,od neugodnosti u ovom trenutku.

Mislim da je i sam shvatio da je ovo za mene i više nego čudno.

Dlan je stavio na moje lice i okrenuo ga prema sebi.Potegnuo maramu koja je ubrzo bila na krevetu umjesto na mojim očima.Čim je našao moj pogled koji je cijelo vrijeme bježao,dao mi je do znanja da je u redu.Bila je to kao neka utjeha,možda znak da se ne moram sramiti.

Ali to je tako teško…!

Udahnula sam…U zraku se i previše osjetila neugodnost,kao što sam već rekla.Polako me već i guši.

Svijetla u sobi su ugašena,i jedva da išta vidim.Jedina svijetlost koja u ovom trenutku postoji je ona koja prolazi kroz zastore prozora.

Rukom mi prolazi kroz kosu,zastaje kod uha i tako nekoliko puta.

Sviđa mi se ovo…Tišina,on,ja.Naši otkucaji srca koji se pogube u zraku.Bez neugodnosti i činjenice da je iznad mene potpuno gol.

''Nisi mi odgovorila na pitanje.''-prekida tišinu i moje misli.Naravno da nisam kad ne znam kakav da ti odgovor dam.

''Ne nisam i da prvi si mi.''-zvučalo je bolje u mojim mislima.Zapravo sve bolje zvuči u mislima.

Diše na moj vrat dok se ja gubim u njegovom mirisu.Spremna sam za njega i više nego spremna,samo se to bojim priznati.

Nikada mi nije bilo ugodno sa muškarcima…Iako sam bila okružena njima,većinu vremena.Ali na neki način voljela sam se družiti s njima.Zašto je onda sa Harry-em drugačije?Volim biti s njim,ali bojim se ovakvih situacija.Da družila sam se dečkima,ali nikada nismo pričali o seksu,možda iz šale bi netko rekao 'Treba to povalit',ali ulaziti dublje u teme…Nikada!

Nasmiješio mi se u vrat i milijun trnaca prošlo je kroz mene.Zanima me utječem li ja na njega kao i on na mene?!

Ruke sam stavila na njegova leđa i nekako ga još više stavila na mene.

''Što sada osjećaš?''-tiho me pitao.Izgleda da je zaboravio na ono pitanje kojeg se uopće ne želim sjećati.

''Umm….sigurnost,mirnoću…''-govorim.Istina je uz njega se osjećam sigurno.

Možda ne svaki put,ali sada da.

''Što još?''-šapće.

''Umm….''-razmišljam.Pa ništa više,valjda.Opet sam u zamki osjećaja koji trenutno ne znaju na čemu su.

''Osjećaš li kako ti srce brzo kuca,koliko teško dišeš u našoj blizini,navalu osjećaja?''-nikada tako nisam razmišljala,ali tako je.

''Jer ja se tako osjećam kad sam uz tebe.''-govori.