Ten Days With My Devil/h.s./

74.Dio/War In My Head/

Pjesme za ovaj nastavak: Lana Del Rey-Summertime Sadness

 

Htjela sam istinu i sada sam ju dobila..Istinu koja me je isti trenutak slomila.Zašto je to tajio od mene?Sklupčana sa druge strane kreveta pokušavam zaustaviti suze koje mi se slijevaju niz lice.

Harry mi se približio i pokušao me obgrliti.Trenutno nisam htjela nikakav dodir između nas dvoje.Toliko tajni koje se polako otkrivaju,i uništavaju nas dvoje,odnos između nas..

Izmaknula sam se i sjela na rub kreveta.Posteljinu sam omotala oko sebe i zamišljeno nekoliko sekundi gledala u pod.

''Lol?''-govori i ja se automatski podižem sa kreveta i uzimam moju odjeću sa poda.Nisam znala što da mu kažem,kako da se ponašam.Zato ću učiniti jedinu stvar koju uvijek radim i na nekakav čudan način ispravnu.Pobjeći ću.

Samo na kratko.Moram si sve posložiti u glavi i utvrditi neke stvari.

Stala sam u jedan kut u kojemu sam bila sigurna da me neće vidjeti.Spustila posteljinu niz svoje tijelo ostajući potpuno gola.

Polako sam počela oblačiti odjeću koja mi je bila u ruci.

Obrisala suze koje su mi neprimjetno skliznule niz obraze i prstima prošla kroz kosu kako bi ju popravila.

Obula patike koje su bile na ulazu u sobu i polako otišla van.Problem je bio što me Harry cijelo vrijeme promatrao i pratio moje radnje.''Kamo ćeš?''-okrećem se prema njemu i vidim kako oblači hlače.Gore nije imao ništa jer sam mu ja poderala košulju,i tek sada žalim zbog toga.On bez majice ili bilo čega gore biti će velika smetnja.

''Na zrak,ne prati me!''-naredila sam mu.Ne želim pričati!Ne želim biti sa njim!Jedino želim da me pusti na miru samu sa mojim mislima,jer još uvijek ono što mi je rekao nisam posložila u glavi.

Izgleda da moje riječi nisu doprele do njega,jer me pratio do izlaznih vrata stana.Stajem držeći ključ u ruci.Poigravam se s njim dok Harry oblači prvu majicu koju je našao.

''Rekla sam ti da me ne pratiš!''-sada već iznervirano govorim.Pusti me dovraga na miru!

Kao i uvijek ne sluša me.Ali uopće se neću obazirati na to..Okrećem ključ u bravi i otvaram vrata.Izlazim u hladan hodnik i Harry za mnom.

Umjesto lifta koji je skoro pa i pokraj stana odlučujem se za stepenice.Ne želim biti s njim u liftu.Ne bi mu mogla pobjeći iako bi vožnja trajala samo minutu-dvije.

''L što izvodiš,vrati se u stan!Treba ti odmor!''-njegove riječi odjekuju praznim hodnicima.Moji koraci udaraju od stepenice i stvaraju glasan zvuk.

''Ti ne znaš što ja trebam!''-hladnoća prevladava u meni.Grozna hladnoća..Voljela bi da ju mogu zaustaviti,barem na kratko..Ali to se neće dogoditi.

Harry prati moj korak koji svakom sekundom postaje sve brži.Bježim,kako god znam samo da se maknem od njega.

Bojim se,činjenice da netko traga za njim i da mu može nešto napraviti.Ozlijediti pa čak i ubiti…

''Ponašaš se kao dijete,stani da možemo normalno razgovarati!''-ove stepenice me umaraju,ali ne odustajem.

''Ja barem ne slažem svaku riječ koju kažem!''-uzvraćam.Udaram ga tamo gdje najviše boli.U osjećaje..Ne želim,ali ako je to jedini način da pobjegnem učiniti ću to.Ići ću do krajnjih granica.

''Jebote,stani!''-psuje i zadihano govori.Moje hodanje se pretvorilo u lagano trčanje.I mene umara,ali ne odustajem.

Kvragu,zašto se ovakve stvari događaju samo meni?Zašto onaj poziv nije bio neka šala?

Samo odjednom se zaleđujem na mjestu.Samo odjednom osjetila sam nevjerojatnu bol u predjelu trbuha.Kao da me netko presijeca.

Skupljam noge i lagano padam na koljena.Rukama omotavam trbuh dok bol ne prestaje.Zar ću ja u ovom jebenom životu osjetiti samo bol i patnju?

Harry koji je bio dosta udaljen od mene sada trči.Njegovi koraci odzvanjaju mi u ušima i pokušavam se usredotočiti na jednu točku na zidu ne bili barem na kratko zaboravila na bol koja me je preuzela.

Harry dolazi ispred mene i spušta se na koljena.Uhvatio me rukama malo niže ramena.Želim plakati i vikati koliko me boli,ali to jednostavno ne izlazi iz mene..''Lol!''-lagano dozivanje dopire do mene i 'budi' me iz mojih misli.

''Lol!''-dozivanje postaje sve jače i jače.Protresao me je par puta i onda sam ga napokon pogledala.Pogledala sam ga u njegove zelene oči koje su istog trena bile i zabrinute i ljute.''Lol,što je bilo?Odgovori mi!''-odlučno govori i gleda u mene.U glasu mu ne čujem zabrinutost.

''Harry..?''-to je jedino što mogu reći.Njegovo ime,koje je već duže vrijeme urezano u mene.I svakog dana sve više i više me na neki način čini njegovom.

Mislim da je i sam shvatio da od mene neće dobiti drugi odgovori.

Podigao me u svoje naručje.Uz bol koja me i dalje ubijala,opustila sam se.Ruke omotala oko njegovog vrata i glavu naslonila od njegova prsa.

Nosio me,nosio me natrag u stan.Stan u kojemu će početi rasprave,svađe..

Jedino što sada znam je da trebam još odgovora,ma koliko god oni grozi bili.I koliko god me uništili,trebam znati..

________________________________________________________

U idućem nastavku će se ove malo važnije stvari otkriti i biti će dosta vezane za prošle dijelove .

Huh,sada o Lol..Ne znam shvaćate li njeno ponašanje,ali ja ću vam samo reći da je ona Zbunjena.,Uplašena.Boji se odgovora i želi ih i saznati..Znam,znam malo komplicirano :$$

Oprostite zbog grešaka :3

Vote/Komentar

Ly<33 xx