Ten Days With My Devil/h.s./

58.Dio/Promise.../

Pjesme za ovaj nastavak:Eminem-The Monster

Stajao je na vratima tako hladno,sa crnilom u očima.

U jednom trenutku bio je tamo,a u drugom mi se već približavao.Nikada me nije bilo strah kao sada.Možda zato jer više ne vidim njegove zelene oči već samo tamu!?Na brzinu sam pogledala na pod,lokva krvi koju protresu kapljice koje mi klize po ruci.

Već mi se dosta približio,uhvatio me za ramena i tresao me.Iako je bilo tako brzo,meni je sve bilo usporeno.Kao da je netko usporio vrijeme,svaki treptaj je bio lagan i spor,svaki pokret,sve.Mogla sam vidjeti kako par kapljica krvi lete do njega i završavaju na njegovoj crnoj majici.

Osjetila sam kako mi je disanje usporeno,kao i otkucaji srca.

''Lol!''-čujem dozivanje.Ne mogu odgovoriti jer nemam glasa.

''Lol!''-još jednom i još jednom.

Zadnji put kada me je dozvao,vratila sam se.Vratila sam se iz usporene zone,i  sada tek mogu osjetiti bol u rukama i ramenima.

Prestao je sa svim radnjama i pogledao me u oči.Više ne vidim crnoću,zelenilo se vratilo.

Umjesto da nešto kažem ispuštam lagani jecaj.Jedan za drugim.

Ni suze ne izlaze iz mojih očiju,i boli me to što ne mogu.Jer imam ogromnu potrebu za plakanjem.Ajde,proklete suze!Sada dođite kada trebam plakanje,kada žudim za njim.

Padam na koljenja,ali udarac nije bio jak jer me Harry i dalje držao za ramena.

On je isto napravio,oslonio se na koljena i klečio ispred mene.

''Lol!''-još jednom je izrekao moje ime

''….boli.''-to je jedino što je izašlo iz mene.Neprestana bol,koju sam si sama nanijela,ali zbog čega.Jer nisam mogla pitati Harry-a ima li tabletu?!

Možda je bol jedino što mogu osjećati?Jedini osjećaj koji sama proizvodim.

''Nikada,ali nikada više da nisi nešto ovako napravila,u redu!?''-govori.Ali znam dobro i sama ako kažem da neću,opet ću to napraviti.

Spuštam pogled i gledam moje krvave ruke.

''Ali to je jače od mene.''-tiho govorim i vračam pogled na njegove oči.Istina,to je jedino što mi je ostalo.Ne mogu lagati da mi to ne pomaže.

Jednu ruku je maknuo sa mojeg ramena i stavio na moj obraz.Ruka mu je hladna,jako hladna.Trnci su prošli mojim tijelom,ali ovoga puta ne zbog dodira već zbog hladnoće.

Uzdahnuo je.

''L ništa nije jače od tebe.''-nasmijao se i nastavio.

''Ti si najopakija cura koju znam.''-natjerao je i mene da se nasmiješim na njegove riječi.To nije bila istina,nikada sebe nisam smatrala 'opakom'.

Približio mi se još više,dovoljno da fali jedan milimetar od naših usana.

 ''Obećaj mi da to više nikada nećeš napraviti!''-njegov dah prelazi me preko cijelog lica i ostavlja paraliziranu.

''Obećajem..''-nakon što sam ovo rekla spojio je naše usne.

Ljubio me grubo i nisam mogla doći do zraka,kao ni on.

Ali ono obećanje……jedna riječ LAŽ.