Ten Days With My Devil/h.s./

32.Dio/Who the f*uck is he?/

''…Ne Harry!''-govorim i vidim da ljudi oko nas koji su čekali moj odgovor imaju zaprepaštena lica.Ja…ja..ja nisam spremna za takvo što.Pa pobogu imam 21 godinu,nisam još ni završila faks.Ubrzano dišem i ne mogu smiriti srce…Zašto sam rekla Ne?Mogu misliti kako se on sad osjeća.Što da sad kažem,napravim?O moj Bože paničarim i to svi shvaćaju.

''Ja…ja…Oprosti!''-dižem se sa stolice i trčim prema izlazu.Milijun očiju su na meni.Osjećam se tako loše.Sigurno sam ja ta koja mu je slomila sve snove sada.Nikada nisam razmišljala o braku,pogotovo ne s njim.Ovo je sve bilo tako brzo.Njegovo pitanje,moj odgovor.

Trčim ulicom i ne znam gdje se uopće nalazim.

''Lol čekaj!''-hrapavi glas iza mojih leđa,zaleđuje moje noge i ne mogu se pomaknuti.Kako ću ga sada pogledati u oči?

''Okreni se!''-naređuje,a ja se lijeno okrećem tijelo prema njemu.Pogled mi je spušten i ne želim ga podići.

''L,pogledaj me.''-uzima dio mojeg lica i podiže ga prema njegovom licu.Napokon se susrećem sa parom zelenih očiju koje su sada zaključane na mojima.

''Harry,oprosti..ja..ja jednostavno nisam spremna za takvo što!''-očaj mu mojemu glasu se ističe,a moje tijelo drhti od njegovim dodira.

''Nema veze L!''-glas mu je smiren,i u njemu ne čujem ljutnju,poniženje,tugu...

''Kako to misliš?-zbunjeno ga gledam,i on izvija mali smiješak na svojem licu.

''Lol,nema veze dali si rekla da ili ne.I dalje si tu pored mene.Imam te i ti imaš mene.Ne moraš nikada biti spremna reči Da,meni je samo bitno da znam da me voliš koliko i ja tebe!''-govori,a ja,ja stojim kao neki kreten tamo.Gdje je on to sve naučio,biti romantičan i zločest u isto vrijeme?

''Oo Harry…''-povukla sam ga u zagrljaj.Ženskar koji je samo moj i ničiji drugi.Sretna sam,sretna zato jer znam da ga nakon ovoga neću izgubiti.

*

*

''On te zaprosio!!!!!!''-Bell viče i trči po hotelskoj sobi.

''Ajme…a tek zamisli vjenčanje!Ja ću naravno biti kuma!Aaa onda djeca…''-

''Smiri se Bell nisam pristala.''-smirujem ju,ali to je ne moguće.

''Molim!?''-daje mi jedan zbunjeno-ljut pogled.

''Zaprosio te jedan od najljepših muškaraca na kugli zemaljskoj i ti ne pristaneš?!!''-smijem se njenoj ludoči.Naravno da sam nju prvu pitala već bi bili u matičarskom uredu i govorili zavjete.Ali ja nisam takva,i drago mi je što Harry to shvaća.

''Da!''-odgovaram i poklanjam joj jedan smiješak.

''Ponekad zbilja poželim da otvorim tu tvoju glavu i vidim koji vrag se tamo događa!''-zamišljeno govorim dok ju ja gađam jastukom,uvijek je imala 'odlične' ideje.

U trenutku njenog sprdanja netko je pokucao na vrata.

''O to je sigurno on!''-ustaje se s poda i ide prema vratima.

''Tko on?''-otvara vrata i vidim smeđokosog dečka kako ljubi Bell.Tamna put,crna kosa sa pramenom i tijelo prekriveno tetovažama.

''L,idem van sa Zayn-om,neznam kad ću se vratiti…''-što je sada bilo.Nije me ni upoznala sa njim.Samo 'idem van s njim'.Ustajem se s kreveta i zbunjeno gledam Bell.

''Kada si ti meni mislila reći za njega!''-pokazujem prstom na takozvanog Zayna,dok mi Bell očima daje neke znakove.

''Ne sada L''- govori,a njeno tijelo je spojeno za njegovo.Ponaša se kao da joj je on neki 'zaštitnik'.

''Da sada Bell!''-povisujem glas na nju i svaku put kada joj se obratim jače stisne njegovu ruku.Koji vrag se događa?

''Mislim,ti znaš sve što se događa u mojem sjebanom životu sa Harry-em,!A ja ne smijem ni znati kako se on zove.''-oči su mi zaključane na njih dvoje.Zar je toliko teško reći mi za njega?Moja najbolja prijateljica skriva najbolje trenutke njenog života od mene?!

''Razgovarati ćemo kada se vratim!....Idemo Zayn!''-povlači ga za ruku i polako izlaze na hodnik.

''Ovo ti je baš bilo potrebno,zar ne!''-okrenula se prema meni dok je govorila.Dajem joj zbunjeni pogled.Svom snagom zatvara vrata,a ja prevrćem noćnu ladicu na pod.Zar sam to zaslužila?Da mi Bell mora sve skrivati!?

Kako sam prevrnula ormarić razbila sam krem lampu koja je bila na njoj.

''Kvragu!''-vičem dok uzrujano sjedam na krevet.Stiskam svilene plahte,i sjećam se da smo neku noć Harry i ja tu ležali.To mi je izmamilo osmijeh na lice.Barem imam još nekog komu mogu vjerovati.Zar mogu,mogu li vjerovati Harry-u poslije svih onih laži?Onda se sjetim i ove tetovaže,koja bi me trebala podsjetiti da više ne volim,ali opet to radim.Zašto?Jer sam glupa!Opet mi se misli vračaju na ovo dvoje.Znači s njim je provodila sve ove noći!Ali zašto mi nije rekla?Jedino što sam saznala je da se zove Zayn,ni kako su se upoznali,kako se preziva…..ništa.Na mobitelu brzo prelazim preko ekrana i tražim dobro poznat broj.Iako sam ga obrisala,znam ga na pametl.Ništa,nitko se ne javlja.Osoba koja mi je jedina mogla pomoći u ovoj situaciji…….Još mu nisam pokazala svoju tetovažu.Možda bi bilo vrijeme?!