Ten Days With My Devil/h.s./

72.Dio/Shy on the streets,Sexy in the Sheets-Part 1/

Sto posto sam sigurna da pola ovih pitanja nije bilo u knjizi!

Uspjela sam napisati nekoliko odgovora za koje znam da su točni,ali ovi ostali…Nemoguća misija!

''Gospođice Jackson,imate još pet minuta!''-moje razmišljanje prekida strogi profesorov glas.Ostala sam zadnja u učionici,svi su vjerojatno test uspješno napisali i predali na profesorov stol.Ali ne i ja.Sjedim u zadnjem redu kao neki idiot i čekam prosvjetljenje.

Izgleda da ga neću doživjeti,pa sam zadnji put pogledala u papir i ustala se.Hodam do profesora,i moj hod se odužio.Pokušavam se u preostalim sekundama sjetiti barem jednog odgovora..Ništa,mozak mi se jednostavno zablokirao.

Sada sam samo jedan centimetar udaljena od smeđeg stola na kojemu je hrpa papira.I svoj test stavljam na tu hrpu.Krenula sam prema izlaznim vratima,ali me profesor zaustavio.

''Nadam se da ste dobro napisali ovaj ispit,ili inače padate  filozofiju!''-govori.Huh,kao da to i sama nisam znala.Samo klimam glavom i izlazim iz učionice.

Bell me čekala naslonjena na zid.Dosađivala se razvlačeći rozu žvaku u ustima.

Nije me primijetila dok nisam došla do nje i malo ju okrznila.Sada je svoju pozornost sa žvake usmjerila na mene.

''I kako je prošlo?''-pita.Obukla sam jaknu i ruke stavila u džepove.''Recimo samo da mi treba čudo!''-odgovaram joj.Spušta pogled i uzdiše.Ne znam zašto,ali sam mislila da ću ovaj test napisati uspješno…

''Ja sada idem…''-pokazujem prema izlaznim vratima fakulteta.

''Mislila sam da ostaješ.''-podiže glavu i govori.''…Ne mogu.''-to je sve što govorim.Nisam ju ni pozdravila,samo sam krenula prema vratima.

Prolazim kroz gužvu ljudi,guram se i pokušavam izaći.Napokon sam uhvatila ručku vrata i guram ih prema naprijed.

Opet hladnoća,i jak vjetar prolaze kroz mene.

…

Polako i nečujno otvaram vrata stana.Provirujem i provjeravam dali je Harry tu.Mislim znam da je u stanu,samo provjeravam jeli u hodniku.Želim neprimjetno otići u svoju sobu i istuširati se.Zbog moga nenajavljenog odlaska,početi će svađa.A trenutno nemam snage za to.

Nemam snage za vikanje i prepiranje.

Danas se definitivno želim odmarati.Ulazim unutra i isto kako sam otvorila vrata tako ih i zatvaram.Šuljam se hodnikom i trudim se da ne napravim nikakav zvuk.

Mislila sam da sam ga izbjegla,ali njegov prodorni glas mi je dokazao drugačije.

''Vratila si se..''-bila sam tako blizu,samo jedan korak dalje od moje sobe.Jedan korak.

Duboko udišem i okrećem se prema njemu.Pogled mu uopće nije ljut,već smiren,normalan.Čudno..Trebam li se brinuti zbog toga?

''Oprosti,htjela sam ti javiti ali…''-prekida me.''Znao sam da ćeš otići.''-govori.Skupljam  obrve i dajem mu jedan zbunjeni pogled.

''Znao si?''-pitam ga.Kako?Zar me vidio?Približava mi se,i staje dovoljno blizu da me može dotaknuti.Miče mi pobjeglu kosu sa lica i prstima prelazi preko mojih obraza.Ima mali osmijeh na licu.

''Nikad me ne poslušaš,pa zašto bi i sada!?''-i meni se pojavljuje osmijeh na licu.Stavljam ruke oko njegovog vrata i podižem se na prste,dovoljno toliko da mogu dotaknuti njegove usne.Ali ne stvaram nikakav kontakt između nas i naših usana.

''Možda bi to trebao isprobati?!''-govorim i na lice stavljam malo veći osmijeh.Možda mi treba on,da me opusti,da me odvuče od mojih misli..?

''Možda bi i trebao.''-odgovara dok me podiže i stavlja moje noge oko njegovog struka.Nogom otvara vrata moje sobe i  ulazi unutra.

Za sekundu osjećam mekoću ispod svojih leđa.Ostavlja mi mokre poljupce na vratu.Disanje mi se otežalo.Toliko ga želim.

Iskoristila sam priliku da ga prevrnem i da se nađem poviše njega.Nasmijao se malo glasnije.Više nema sramote,neugode…gotova sam sa tim!

_________________________________________________________

Znam,znam da je kratko:$Ali zato će biti 'Part 2' ovoga;)

Vote/Komentar 

Ly<33 xx