Proslost

759 61 1
                                        


V:Dobro Rija,ako tako zelis.....gde bi volela da ides?

Ja:U trenutak mog rodjenja,i malo pre i malo posle,ako moze.

V:Znaci vracamo vreme pre 13 godina.....

Ja:Da....

V:Gustave,hoces sa nama?

G:Ne....

Veronika je slegla ramenima i uhvatila me za ruku.

V:Samo zatvori oci,i uhvati me za ruku,pazi da ti ne spadne prsten.....On je za sve zaduzen.

Poslusala sam je i cekala da odemo ponovo na pocetak cele price.Uhvatila sam je jako za ruku i zelela sam da vidim moju proslost,da mi vise niko nista ne prepricava.Oko nas se pojavila magla i mi smo nestale,nakon sto je Vera(moj nadimak za Veroniku) izgovorila magicne reci,na meni nepoznatom jeziku.

V:Otvori oci.

Otvorila sam ih,pustila njenu ruku i okrenula se oko sebe.Bili smo na poljani,u zreloj jeseni..Lisce je vec opalo,samo se cekalo da padne sneg,bio je 5. novembar 2002.Na poljani koja je bila crvena,zuta,braon,boje su se slivale u veliku paletu,a na sred te poljane ili livade su bili momak i devojka,oci su im bile zlatne,znaci vampiri.

Ja:Ko su oni?

V:Ne prepoznajes ih.....

Ja:Vera,pa to su nasi roditelji.....

U tom trenutku je Katerina bila trudna sa mnom,trebala je da ide u bolnicu jer se za koji dan poradja.Momak je bio moj tata Georg.Koliko Gustav lici na njega....uglavnom bili su srecni i nasmejani,a Georg je drzao ruku na njenom stomaku...

Ja:Mama,tata.....

V:Rija,oni te ne cuju i ne vide,dzaba ih zoves,mi mozemo samo da posmatramo.

Krenula sam ka njima da bih pogledala moje roditelje izbliza.Tako su bili lepi,zaljubljeni.Ljubili su se,salili se i hodali po livadi.Ona je imala krzno,jer je bilo hladno...

Ja:Zelim da idemo u bolnicu,zelim da vidim njenu smrt....

V:Kako ti kazes....

Ponovo me je uhvatila za ruku i za nekoliko trenutaka smo bile u bolnici.

  6.11.2002.  

Hodnikom je prolazila ona,koja se poradjala a tata se nije od mame odvajao,tesio ju je dok je ona vristala od bolova.

G:Sve ce biti uredu ljubavi,volim te...

Nije ga verovatno ni cula koliko se drala,i koliko ju je bolelo,izvijala je njeno izmuceno i majusno telo kao da ima epi napad.Toliko je izvila vrat unazad da su joj iskocile zile i uhvatila se za rucku kreveta koji je bio nesto kao nosila,uglavnom jako je stegla,i posto je bila vampir savila je metal na rucki.Georg ju je drzao za ruku i sve vreme je bio uplasen i zabrinut,valjda je to ljubav....Ona je usla u operacionu salu,i na zalost nikad nije izasla.

Ja:Mozemo da idemo u salu?

V:Naravno,mozemo da prolazimo kroz stvari i ljude odmah da ti kazem....

Potrcala sam ka sali i stigla na vreme,gledala sam moje rodjenje,ona me je jedva izbacila iz malog telasca i njeno srce nije moglo da izdrzi,cak me nije ni videla nakon porodjaja,srce je odmah prestalo da joj kuca.

Ja:Mama,mama probudi se....

Naravno da sam to posmatrala sa strane i da sam ispustila koju suzu ponavljajuci te reci....Vera je isto zaplakala,jer nas je obe pogodilo sto smo gledali nasu mrtvu majku.U tom trenutku doktor izlazi i javlja mom ocu da je Katerina umrla.Georg place kao malo dete,a i mi sa njim.Pored njega su stajala dva mala deteta,verovatno Gustav i Veronika.Tata je krenuo kod njenog bezivotnog tela kao da ide ka paklu,vukao je noge i oci su mu bile natecene od plakanja.Usao je i gledao u nju cekajuci da otvori oci,a nije ih otvarala.

G:Moj zivote,probudi se,nisi umrla,ziva si,za svoju decu,za svog muza,za malu devojcicu koju si rodila.Ljubavi.....

Uhvatio je za desnu ruku na kojoj je bila burma,prstima je prelazio preko burme,malo bolje sam pogledala prsten na njenoj ruci,to je bio moj prsten,amajlija Kingsela.On je skinuo taj prsten.

G:Ovo je za tvoju cerkicu kada bude porasla,gledaces je na nebu kako ce biti lepa,prelepa...Licice na tebe,mnogo,previse.....

Prsten je stavio u dzep od sakoa i poljubio je nasu majku u celo i pomazio je po dugoj svilenkastoj kosi.

G:Zapamti da te volim,voli te i Gustav i Veronika,i ovo malo bice koje si iznedrila.

Nasmejao se i ispustio jos koju suzu,ustao je sa kreveta gde je bilo telo i izasao iz operacione sale.U hodniku bolnice na klupici od drveta su sedeli Vera i Gus(Gustav) i uplakani gledali u naseg tatu.

G:Slusajte me deco....Bice sve u redu.....

V:Gde je mama?

G:Sve ce biti u redu....

Zagrlio ih je i krenuo da place,ne mogu da verujem da ga je to toliko slomilo,kao i nas dve,isplakale smo potok.Mala Vera i mali Gus su plakali zajendo sa njim i u tom trenutku ih je prekinula medicinska sestra.Nosila je mene u rukama.Georg je ustao jer je prethodno kleknuo da bi zagrlio svoju decu.Uzeo je mene u narucje i pogledao me je sa tolikom ljubavlju.

G:Kako lici na majku,oh Katerina....

S(sestra):Ona je najlepsa beba od svih :)

Georg se nasmesio  i u tom trenutku su iznosili Katerinu prekrivenu zelenim frotirom iz sale,morali smo da preuzmemo telo.

G:Zvaces se Glorija,da.....Toliko lepo ime za toliko lepu devojcicu....

Opet je plakao,kao i svi mi.To mi je bio prvi i zadnji put da sam videla oca,uzivo,a ne kao duh u ovom paralelnom univerzumu......Zelela sam ovo mnogo da vidim,jako me je zanimalo...

Ja:Vera,zelim jos nesto da vidim...Trenutak kada se ubio i kada je sahranjen,i ako moze kada me je predao usvojiteljima.

V:Hajde,uhvati me za ruku.....

Uhvatila sam je i pojavili smo se ispred moje(Anine i Markove) kuce.Dosao je Georg ispred kuce i tamo su bili njih dvoje,samo malo mladji.

G:Recite joj sve kada dovoljno poraste,vi ste joj sada sve,znam da ste ranije imali neke poslove za Velikog i da ste vi prave osobe za ovo.

A:Ne brinite,cuvacemo je....

G:Za tacno 13 godina od danasnjeg datuma recite joj istinu,tada ce upoznati onog koji je sudjen da je pretvori....Ne protivite se tome....

M:Necemo,u sigurnim je rukama....

Nakon toga je Georg nestao u zvezdanom plastu noci i pratile smo ga.Teleportovao se nazad u Skocku da bi sahranio Katerinu.Mi smo isle za njim....Ujutru je prisao njenom grobu i kleknuo pored groba,spustio je crvene ruze na njen grob i ispustio je jednu suzu koja je pala na laticu ruze i pomesala se sa jutarnjom rosom na ruzi.Podigao je ruke u vazduh i stavio ih je na vrat.

G:Volim te ljubavi,uskoro cemo biti zajedno.

Stezao je jako vrat,ali se setio da prvo mora da se zapali,pa je izvadio upaljac,i zapalio kraj svoje kosulje,nakon par sekundi ceo se zapalio i u trenutku je sam sebi otkinuo glavu i izvrsio samoubistvo.Mislila sam da cu da povracam...

Ja:Hocu da se vratimo....

Jedva sam govorila od muke i prevrtao mi se zeludac,samo sam skrenula glavu i uhvatila Veru za ruku.

ČistokrvnaOnde histórias criam vida. Descubra agora