Ujed

391 44 2
                                    

Na prozor nam je ubrzo dosla vrana.Nosila je pismo u kljunu,znaci da je Markes u sve ovo umesan.Leona prilazi i otvara prozor.Uzima pismo i vrana odlazi a prozor ostaje otvoren.Otvara pismo i prvo pogleda u njega pa u mene.

L:Za tebe je...

Slozila sam zabrinutu facu a ona mi je pruzila pismo.Uzimam ga u ruke,hladno je i najezila sam se.Krecem da ga citam prvo u neverici,a posle osecam gadjenje.

''Draga moja Glorija,sada si covek,zar ne?Kako mi je drago sto si sada bespomocna i sto ces biti pojedena od strane vampira iz tvog klana.Ne verujem da mogu da se suzdrze,kako ti se svidja ono malo krvavo iznenadjenje od jutros?Nisam ja to uradio,Majkl je,ali svidelo mu se,jako,i uradice to,opet...Ne plasim te,samo ti kazem da se naviknes,i da ostanes covek,i izaberi da napustis svoj klan,jer ce te oni pre ili kasnije ubiti.Ne zelis to,zar ne?Cak ni tvoj sin ne moze da se suzdrzi...Izdace te i pojesce te zivu...Verujem da ces me poslusati ako si pametna moje kumce....

                                                                                                                     Veliki,Venecija

Zavrsila sam sa citanjem i podigla sam iznenadjen i razocaran pogled koji je gledao u Leonino prebledelo lice.

L:Sta pise?

Ja:Hoce da vas napustim....

L:Neces to uraditi,zar ne?

Ja:Naravno da necu...

Nasmejala sam se a ona mi je prisla i jako me je zagrlila.

L:Zaboravila sam kako lepo mirises...

Na to sam se blago i jezivo nasmejala,sta ako je Markes upravu?Sta ako stvarno zele da me pojedu?Ona se odvojila od mene i pogledala je u vrata dok sam ja jos uvek gledala u nju.Otvorila su se blago i usao je Damjan.

D:Izvini mama,volim te...

Rekao je dok mu je suza bila u oku,dosao je do mene i zagrlio me je kao da me prvi put vidi.Suza mu je kanula i nabio je glavu na moje rame snazno i podigao me je tako da sam bila iznad zemlje u njegovom zagrljaju.Ostali smo tako par sekundi a ja sam se sledila jer je bio jako,jako hladan,a oci su mu bile crne,znaci nije isao da lovi,i plasim se da me rodjeni sin nece ubiti...

Ja:Dobro je,i ja tebe volim...

Ubrzo sam se zakacila za njega i nismo htele da pustimo jedno drugo,ni on ni ja.Na trenutak se trznuo i podigao je glavu.Udahnuo je duboko i pogledao je u moju ranu na vratu.Bacio me je na kauc i odaljio se par koraka od mene.

Ja:Sta je bilo?

D:Tvoja rana...Krvari...

Rukom sam pokusala da opipam zavoj.Sklonila sam ruku i videla krv na jagodicama mojih prstiju. Damjan me je gledao,i pokusao je da zadrzi dah ali je sve jace i jace brektao.Stao je pored prozora i pogledao je kroz njega naslonjen pesnicom na staklo.

L:Nisi lovio?

Odmahnuo je glavom i pogled mu se fiksirao na pod.Pokusala sam da mu malo olaksam muku te sam jace stisnula ranu da se miris krvi ne oseca tako jako.Leona me je videla i otisla je verovatno da uzme zavoj.I bila sam upravu,donela je zavoj i kleknula je pored kauca.Pokazala mi je rukom njen vrat sto bi znacilo da joj dopustim da mi skine vatu sa vrata.Nije htela da kaze nista,jer bi Damjan nasrnuo na mene,i sve vise mislim da je Markes upravu i ako to iskreno ne zelim.Polako je skidala vatu a kada ju je skinula Damjan se trznuo i pogledao me je prodornim crnim ocima,trudila sam se da ga ne gledam,ali sam ipak morala,sin mi je...Leona je cistila ranu,ja sam ispustila kratak zvuk kao ''Au'' sto je oznacavalo da me rana jako pece.Miris krvi u sobi je bio toliko jak da sam cak i ja mogla da ga osetim.

L:Ups,zaboravila sam flaster,sacekaj me ovde...

Otisla je a ja sam ostala sama u sobi sa Damjanom koji mi je sada delovao kao cudoviste,nikada nije probao ljucku krv,i verujem da se sada pretvara u bezosecajnog monstruma.Sada je fiksirao pogled na meni a ja sam se trudila da ne gledam u njega nego kroz njega.Sve vise mi se priblizavao dok sam se ja trudila da ne reagujem na to.Dosao je ispred mene i uhvatio me je za ruku obema rukama.

D:Mama,tesko mi je...

Pomazila sam ga po licu i izustila sam jedno ''Pssst!'' da bih mu nekako skrenula misli sa moje krvi. Leona je dolazila i ja sam je pogledala dok je jos bila na stepenicama.Damjan je gledao moju ranu iz koje je krenula da tece krv.Podivljao je i krenuo je da sikce i da mi steze ruku.Uplasila sam se jer je jako bolelo,pokusala sam da se odaljim ali mi je on jos uvek drzao ruku.Leona je krenula da trci ali me je Damjan vec ujeo za venu na ruci i jako je bolelo.Leona mu je prisla i krenula je da ga drma i pokusala je da odvoji moju ruku od njegovih ocnjaka.Nije uspela,polako gubim svest i glava mi pada na ivicu kauca.Damjan je tek sad svestan sta je uradio,krece da se dere:''Mama,mama!'' i drma me,jer postoji mogucnost da sam upravo sada umrla.Otvaram oci.Gledam oko sebe dok mi je vid jos osamucen kao i ja.Budim se u mojoj dnevnoj sobi,na kaucu pokrivena cebetom.Gledam desnu ruku.Na njoj nema nista,pitam se da li sam samo sanjala...Gledam u prozor pored kojeg stoji Damjan setajuci se levo desno.Pogled nam se sreo,oci su bu zute,znaci dobro se nahranio od mene.Prilazi mi trcecim korakom,Kleknuo je pored mene i sklopio je ruke kao da se moli Bogu.

D:Mama molim te,izvini,nisam hteo,proradilo je cudoviste u meni...

Zagrlila sam ga a on je polozio polako ruke na moja ledja i zaplakao je,znam da nije on kriv,da mu je jako zao i naravno da sam mu oprostila.

Ja:Sve ti oprastam,nema veze...

Ljubim ga u obraz i odvajam se iz njegovog zagrljaja.

Ja:Zasto nemam ranu?

D:Otkrio sam novu moc....

Ja:A to je?

Pogledala sam ga sva srecna i jedva sam cekala da otkrijem sta je to.

D:Mogu da ucinim da ljudi na samrti ozdrave...

Ja:To si uradio sa mnom?

D:Da...

Vec su mu krenule suze i znam da je ovo previse za njega,i za mene je isto.Skrenuo je pogled u prozor,pogledala sam i ja da vidim u sta gleda.Dolazili su Apolon i Peter.Nosili su pune kese hrane koje bi trebale da budu moja zaliha za sledecih nedelju dana.Ulaze u kucu i Apolon spusta kese na pod.Prilazi do mene i ljubi me u celo.

A:Od danas pa do sledeceg ponedeljka si na odmoru,i nema na cemu :)

Namignuo mi je i otisao je da raspakuje stvari koje su doneli.Nasmejala sam se na to.Damjan i ja smo resili da nikome nista ne kazemo,ipak je to samo mala greska,moze se desiti svakom vampiru...

ČistokrvnaHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin