Prvi pogled

756 60 0
                                        


Ja:Volela bih da vidim kako su se upoznali nasi roditelji,molim te.

V:Dobro,i onako nam uskoro istice 2 sata,hajde daj mi ruku.

Poslusala sam je,i kada su se moje oci otvorile bile smo na istoj livadi kao pre.Georg je protrcao jer je verovatno lovio,a tamo je bila Katerina,ona je brala cvece,on je malo zastao iza nje.Ona se okrenula.

K:Sta radis ovde?Ko si ti?

Gledala ga je zbunjeno,zaljubljeno,mislim da je to bila ljubav na prvi pogled.I on je nju tako gledao,on je bio u beloj kosulji i crnim pantalonama,a na kosulji su bila otkovcana 3 dugmeta.Bio je u svecanim crnim cipelama koje su se sijale i ako je trcao po blatu i travi.Ona je nosila leprsavu plavu haljinu i baletanke,a iza uveta joj je bila crvena ruza,koje je ona jako volela.

G:Ja sam Georg.

Uzeo je njenu ruku i poljubio je i pogledao je njene oci,znao je da je ona vampir,imala je zute oci kao i on.

K:Ja sam Katerina.....

Nasmejala mu se onako slatko i lepo a njihov pogled je odavao veliku ljubav i videlo se da ce to trajati zauvek.

G:Mozete li mi uciniti tu cast i da me ispratite do kraja livade,ali polako :)

K:Naravno da mogu :)

Pricali su,isli su sporo i smejali su se,bas kao dan pre nego sto je umrla,videlo se da su se zaljubili jedno u drugo i da im se cinilo kao da se poznaju 100 godina,a ne nekoliko minuta.Stigli su do kraja livade,tamo je bio put koji je vodio ka gradu.

G:Vreme sa vama jako brzo prolazi :)

K:Hocemo li se opet videti?

G:I skorije nego sto mislite....

On je otrcao i gubila mu se senka i vise se nije video.Katerina se nasmejala i nastavila da misli o njemu i o njegovom pitanju:''Mnogo volis crvene ruze?'' na sta je ona dala potvrdan odgovor,mislim da bi joj on poklonio sve ruze na ovom svetu koliko je voli.....

V:Hocemo li kuci?

Ja:Hajde,videla sam sve sto me je zanimalo,predpostavljam da joj se udvarao,da su se zavoleli i vencali.

V:Tako je,idemo cekaju nas ispred zamka.

Vratile smo se i za trenutak smo bile na glavnoj kapiji zamka.

Ja:Moram da idem,da se pozdravim sa njima.Otrcala sam do njihovog groba,poljubila nadgrobne ploce i vratila se.

A:Ne moramo da se vucaramo po avionima,samo da nas ti prebacis do Amerike ;)

Pozdravila sam se sa mojim dekom i mojom sestrom.U pocetku se Gustav protivio da se pozdravimo,ali me je ipak zagrlio i ispustio suzu...

G:Koliko licis na nasu majku...

Vratio me je nazad u zagrljaj i on i ja smo se ljucki isplakali,kao nikad u zivotu,a za nama je plakala i Veronika,koja je mislila samo o nasim roditeljima.Obasipala me je tuga i moje ledeno srce je krao osecaj krivice,zasto sam se ja rodila i ubila nasu majku?

G:Nemoj tako da mislis,mi te volimo,i nasa majka te je volela,i nas otac takodje,nisi je ubila,tako sam mislio jer sam bio glup i slep i ljut.Oprosti mi seko.....

Plakala sam mnogo,gusila sam se u suzama i jecala sam na njegovom ramenu,ne znam sta mi je bilo....On je takodje plakao i stezao me najjace koliko je mogao a da me ne prelomi.

Ja:Hajde,saberimo se,moram da idem.

G:Ne ides ti nigde,teleportiraces se i biti kuci za 30 minuta,imamo jos vremena za pozdravljanje.

Bio je u pravu,htela sam da napustim njegov zagrljaj ali me je uhvatio za ruku i vratio natrag na njegove grudi,gde sam se ja pribila kao malo dete koje je u njemu videlo svog oca,oca koga se ne secam ali je toliko licio na  ono sto sam videla kroz putovanje u proslost.Apolon me je samo gledao i setio se vremena kada je on bio srecan sa svojim roditeljima,i sa njegovom malom sestrom,koja je ubijena od strane ljudi koji su radili za Velikog,svetili su se njemu,jer nije hteo da radi za njih,a malena Dzeni je imala samo 5 godina....Zato nikad nije podnosio Markesa....

Ja:Moram da idem,mozes da dodjes kod nas kad god hoces,uvek si dobrodosao.

G:Uskoro cu te posetiti sestrice.....

Dok me je gledao video je nasu majku u meni,mogla sam da osetim i cujem njegove misli preko naseg dodira jer me je jos uvek drzao za podlaktice.Pustio me je,a ja sam im mahnula i uhvatila Apolona za ruku,nestali smo i pojavili smo se u nasoj kuci,naravno kada sam pogledala na sat bilo je negde oko 6:40 popodne,znaci proslo je 30 minuta....

A:Nadam se da si sada zadovoljna jer konacno znas sve o sebi....

Ja:Konacno jesam,ne mogu da verujem.....

A:Znas sta?

Ja:Sta?

A:Zavrsices ubrzanu srednju skolu,trajace negde oko 3 meseca i paralelno ces ici u skolu i u srednju skolu....

Ja:Kako cu sve da postignem?

A:Veruj mi bice lako,isto sam i ja prosao,pre nekih 90-ak godina :D

Ja:Sta da radim za maturu na kraju osmog?

A:Ima vremena do toga...

Izalsi smo iz sobe i sisli dole u dnevni boravak gde su bili Apolonovi,a sada i moji roditelji.Leona je bila u uskoj beloj haljini do iznad kolena i u belim stiklama koje je nosila kada smo bili u gostima.Uvek je doterana pa i u kuci gde bismo svi obicno trebali da budemo kao prosukani,a moj novi tata je bio u crnoj kosulji i crnim pantalonama,i naravno svecanim cipelama.

Ja:Jer idemo negde?

L:Duso,moras da se naviknes da smo mi uvek ovakvi i u javnosti i pred ukucanima.

A:Ja sam se navikao da su uvek tip-top :)

Krenuli su u lov a meni se nije islo,nisam bila gladna vec potistena,nisam bila svesna da je vreme brzo prolazilo i da sam ja trebala da zavrsim 7. razred za mesec dana pa mi ta srednja skola preko letnjeg raspusta i nije tesko pala,i to koja skola,Medicinska,kud ces bolje?Tamo cu stalno dolaziti u kontakt sa krvlju,ali to je u neku ruku dobro,naucicu da se kontrolisem.Kad pre su se vratili iz lova?izgleda da vreme stvarno brze prolazi....

A:Sacuvali smo ti malo :)

Ja:Hvala vam,najbolji ste :)

Apolon mi je bacio nekog omanjeg zeca i naravno da sma ga odmah uhvatila i ispila njegovu ukusnu krv.Nisam bila gladna,ali ne bih da rizikujem ;)

Sledece jutro sam se vec osecala drugacije,kao da su mi zvezde sinoc sijale jace,a da mi je jutro bilo manje maglovito,kao i moj mozak.Vreme je jako brzo prolazilo i svi dani su mi otrcali u ucenju,ljubavi i secanju na mene,moje roditelje,brata,sestru....




ČistokrvnaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora