Zivot

432 44 3
                                    

Cujem korake koji idu ka vratima.Ustajem jer se nadam da je to moja porodica,i ako miris nije bio ni blizu njihovim,jos uvek mi ostaje nada.Vrata su se brzo i nasilno otvorila a na vratima je stajao Ricard.

Ja:Sta ces ti ovde?

R:Sama si?

Ja:Da....

Rekla sam to dovoljno sigurno da on misli da ga se ne plasim,da mi je sve jedno.On se nasmeje i ulazi u prostoriju,gleda levo i desno da bi se uverio da ne lazem.Za njim ulaze dvojca visokih i snaznih ''pasa'' usvari su vampiri,ali su poslusne sluge,nesto kao psi,mada su gori jer ne znaju da osecaju,vole,brinu ili cak da osecaju kajanje,to kod njih ne postoji,dresirani su,sto izgleda jezivo.Staju pored mene i svaki me uhvati za po jednu ruku, pribili su me uz zid i podigli su mi ruke iznad glave.Ne pokusavam da se opirem,bas me je zanimalo koliko daleko ce otici.

R:Imam jedan poklon za tebe...

Glavu sam polako namestila u desnu stranu jer me je bas zanimalo sta mi sprema,ali znajuci njega,zazalicu posle.

Ja:Stvarno?

Nasmejala sam mu se onako iritantno,jer znam da ga jako,jako nerviram,i ako me zeli,ali ga ja ne zelim,to boli,i polako mu postajem trn u oku.Sklanja se sa vrata i ulazi brzim korakom,niko drugi nego Majkl.

R:Iznenadjenje!

Glasno i silovito se nasmejao i njegov osmeh je odzvanjao skoro praznom kucom punom uljeza,oni su nesto kao dosadni termiti,samo gori.

Ja:Kako je moguce?Ti si mrtav!

Iznenadjeno krecem da se derem i histerisem,ne mogu da ga se otarasim nikako!

M:A ipak stojim pred tobom...

Nasmejao se,krenula sam da se bacakam i pokusala sam da odbacim ove koji me drze,ali nema sanse.

R:Ja cu ti sve ispricati,ako si voljna da slusas....

Pogledala sam ga i namrstila sam se ali ne toliko da ga to uvredi,mislim da je to shvatio kao ''Samo napred,nastavi da mi unistavas ovaj trenutak''.

R:Sve sto si uspela da spalis na njemu je bila odeca,tkivo mu je bilo netaknuto.Nakon sto ste otisli,ja sam ga spasio,i cuvao sam ga 2 nedelje samo da bih mogao da zamisljam ovaj trenutak...

Krenuo je histericno i jezivo da se smeje dok je gledao u mene kao da sam mu ubila sve najmilije. Pokazao je ovim njegovim ''buzdovanima''(tako ja volim da ih zovem) sa dva prsta da me podignu gore a onda je sa ta ista dva prsta isao kruzno i pritom me je gledao,tim putem mi je porucio sta bi hteo da radi sa mojom vaginom.Najezila sam se od same pomisli da njegov dodir.Podigli su me gore a prvi mi je prisao Majkl koji je krenuo da me ljubi vrat i vilicu,desnom rukom je krenuo od mojih prepona preko stomaka do ispod grudi gde je na kratko stao.Opirala sam se onoliko jako koliko sam mogla.Odgurnula sam ga nogama nekoliko koraka.

M:Halo mala,nisi ti ovde glavna,ja sam...

Nasmesio se onako grozno i oblizao je jezivo gornju usnu,sto je u mene unelo jos vise negativnih zmaraca.Zamahnula sam desnom rukom i izmakla sam se jednom od ovih sto su me drzali,drugom sam lupila aperkat i on je odleteo na tepih,nista mu nije bilo,ali je ulubio parket..Drugi mi je prisao i krenuo je da me udari ali sam ga ja odgurnula koliko jako jedno zensko moze i on je verovali li ne pao na stocic i polomio ga je,a steta,bio je bas lep komad namestaja.Prilazili su mi ovi dvojca ali prvo Ricard,takva su pravila dresure.Ricard me je uhvatio za vrat i podigao me je gore,udarila sam ga nogama u stomak,ispustio je blag i tih zvuk koji je bio sinonim za bol.

R:Nema vise ovoga,bices kaznjena mala :)

Prica kroz pomalo promukao glas od bola ali se ipak smeje.Spusta me dole,ali me ubrzo zatim uhvatio za ramena i pribio uz taj prokleti zid,sreca te na njemu nije bilo nista osim zidnog sata te nista nije palo,i nije bilo skoro nikakve stete.Steze me jos jace,toliko da je zapravo bolelo.Onda mu usta brzo i ushitreno prilaze mom vratu,bio je blizu,otvarao je usta a odjednom je bio jako blizu,ali je stao,kao da se premisljao.Ali je ipak odlucio da uradi,usvari ja ne znam sta je uopste hteo da uradi...Ali da,ujeo me je jako i nasilno,osetila sam kako gubim moc i snagu,onda sam vrisnula jer je jako bolelo.Bacio me je na pod gde sam bila osudjena da lezim sklupcana u lopticu dok mi neko ne pomogne,jer nisam imala snage da ustanem.

Budim se,u mom i Apolonovom krevetu.Gledam oko sebe,poznato mi je okruzenje,pa to je nasa soba.Krecem da se gusim,ali zasto?Osecam neverovatno veliku potrebu disanja,krecem da disem,cekaj,ja disem?I jos gore,ja sam spavala?Ja sam se probudila?Oh Boze,kako sam zbunjena...Pokusavam da ustanem,ali ne mogu,nemam snage.Krecem da trepcem,u pocetku blago i sporo a sada sve vise osecam potrebu da trepcem.Bole me pluca,prelazim rukama od vilice,preko vrata sve do srca,tu mi ruka ostaje par sekundi,cekaj,osecam nesto,cujem nesto...Moje srce kuca,ne verujem,opipavam moja pluca iznad grudi,pomeraju se,kao i moj stomak,kao i moja usta.Ne verujem.Pokusavam da cujem da li ima nekog,ali ne uspevam,takodje vise ne vidim ni priblizno dobro kao pre.Jer ovo moguce?Ja sam covek,ponovo...Gledam u moje ruke i vidim svoje vene,ponovo. Opipavam ih u neverici,bacam pogled na moju levu ruku,na njoj je prsten,nije mi nista,dobro sam,sto znaci da je moja teorija istinita.Apolon ulazi u moju sobu,dolazi do mene i klekne pored kreveta.

A:Znam da si malo rasejana,ali sta se desilo?

Ja:Ricard...

Samo to sam uspela da promrmljam u jednom jecaju dok mi je suza klizila niz obraz.

A:Sve sam shvatio ljubavi,sve...

Malo se uzdigao i poljubio me je u celo.

Ja:O....Ostani....

Krenula sam i da mucam od trauma,pa Majkl je ziv,i ja vise nemam nikakve sanse da se od njih odbranim...

A:Naravno bebo...

Okrenuo se,jer je bio blizu vrata.Polako se vratio blagim i tihim korakom.Legao je pored mene u krevet i dao mi je priliku da se naslonim na njega,jos uvek nisam sigurna da li sam sve umislila ili je sve stvarno.Stavila sam glavu na njegovo rame a on me je jako ali ipak nezno zagrlio.Ne mogu da mu citam misli,ali ako nista ponovo osecam  njegovu hladnocu.

A:Skoro pa sam zaboravio kako izgledaju tvoje zelene oci...

Podigao mi je rukom glavu uhvativsi me za bradu i susrela sam se sa njegovim ocima,gledao me je tako zaljubljeno,kao pre nekih 10-ak godina.

Ja:Volis li me...jos uvek?

Na to se nasmejao i spustio je moju glavu nazad na njegovo rame.Poljubio me je u kosu i pogled mu se izgubio iznad moje glave dok me je njegova ruka na kojoj sam lezala blago ceskala po ledjima.

ČistokrvnaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora