124. deo

848 37 0
                                    

Mark se već bio udobno smestio na kauču kada sam ušla u dnevnu sobu. Nevoljno sam sela na fotelju preko puta njega jer me je odmeravao od glave do pete držeći ruku ispod brade.
Poslednje što sam želela večeras je da pričam s njim ali izgleda da mi se želje pred rođendan ne mogu ispuniti.
J: ,,Šta si želeo da mi kažeš?"
M: ,,Radi se o tvojoj majci."
Skupila sam obrve.
J: ,,Slušam te."
Pretvorila sam se cela u jedno veliko uvo spremna da upijem sve informacije koje mi bude rekao. Nisam ni sumnjala da zna nešto o njoj jer mu je tata govorio mnogo više tajni nego što bi trebalo.
M: ,,Znam da tražiš majku. Osobu koja je provalila onaj dan u tvoj stan nije bilo moguće identifikovati jer je pažljivo brisala tragove za sobom. Možda je to bio zapravo muškarac, ali siguran sam da je to delo tvoje majke. Upozorila te je da prestaneš da je tražiš."
Ustala sam s fotelje i premestila pozadinu na kauč pored Marka.
J: ,,Ispričaj mi o mami. Verujem da znaš."
Saosećajno me je pogledao.
M: ,,Po Nenadovoj priči... Elizabet je bila jedna od prvih radnika njegove kompanije..."
J: ,,Kako su se upoznali?"
Sklonio je pogled.
M: ,,Bili su ne tako dugo zajedno. Elizabet je na neko vreme nestala iz njegovog života i potom se vratila s bebom u rukama. To si bila ti. Ostavila te je Nenadu i potom ponovo nestala bez traga."
Zanimala me je i ta strana priče, al' izbegao je da mi odgovori kako su se moji roditelji upoznali.
J: ,,Sve što si mi rekao sam i sama otkrila. Reci mi nešto šta ne znam i šta želim da znam. Sigurno nisi došao kod mene samo da bismo ćaskali."
Klimnuo je glavom.
M: ,,U pravu si."
Okrenuo je glavu ka meni.
M: ,,Ali ne znam da li si spremna da saznaš istinu..."
Prekinula sam ga.
J: ,,Naravno da jesam."
M: ,,Laura, nije do toga da li si spremna da čuješ i da je prihvatiš. Moraš i da živiš sa tom istinom a koštaće te dosta."
Prošla sam rukom kroz kosu.
J: ,,To govori da znaš previše o mojoj porodici."
M: ,,Baš tako. Znam mnogo više nego što možeš da zamisliš."
Pauza.
Još neprijatne pauze dok se bledo gledamo.
J: ,,Šta želiš da kažeš?"
M: ,,Biraj ili ostavi. Sutradašnji dan se tako zove. Sutra je tvoj rođendan. Po planu imaš večeru sa partnerima i videćeš kako će svi sutra uživati jer su već zaboravili o Nenadovoj smrti."
Progutala sam knedlu. Moj otac je danas preminuo. Prekosutra ću videti njegovo telo a sutra moram da se pojavim među gužvom ljudi koji su već zaboravili o tragičnoj smrti? Gde je ovde pravda?
M: ,,Svi će ti izjavljivati saučešće i čestitati rodjendan."
Iskolačila sam oči. Pokušavala sam da ostanem pribrana i smirena. Kako je tu kombinaciju reči tako lako izgovorio?
M: ,,Sutra ćeš upoznati Elizabet."

Savršeno nesavršeni (Završena)Onde histórias criam vida. Descubra agora