149. deo

841 50 6
                                    

Izvukla sam ruku iz njegove i unela datum svog rođenja kao traženu šifru na vratima.
J: ,,Sutra ću biti tamo."
M: ,,Ukoliko ostaješ ovde dve nedelje onda ćemo zajedno poći odavde u osam ujutro."
Na trenutak sam zaboravila da sam u vili a ne u svom stanu. Da li je pravilna moja odluka o tome da ostanem ovde među ljudima koje radije ne bih gledala? Nimalo. Potrebna su mi moja četiri zida. Moj stan. Moje skrovište... koje od skoro nije postalo tako bezbedno.
J: ,,Pomeriću za neki dan moj boravak ovde. Prija mi više ,,Novo zdanje""
M: ,,Kada budeš bila ovde, Aleksej će takođe biti ovde?"
Podigla sam obrve.
J: ,,Naravno. Postoji li neki problem sa tim?"
Odmahnuo je glavom.
M: ,,Nikakav problem."
Par dana unazad normalno su se upoznali. Nisam videla varnice neprijateljstva između Alekseja i Marka. Šta se sada događa?
J: ,,Idem ja. Doći će Ognjen uskoro i posle večere sve troje ćemo otići odavde."
Klimnuo je glavom.
M: ,,I ja ću poći sa vama."
J: ,,U redu. Ići ćeš sa Ognjenom a ja sa Aleksejem."
Zaustio je nešto da mi kaže iz naleta, al' je odmah odustao i zatvorio usta.
Izašla sam iz kabineta. Ovaj osećaj...previše je čudan. Malo prostranstvo iz kojeg sam izašla sada pripada meni, ali ja tom mestu ne pripadam. Nimalo. Nije na meni da nastavim ovo. Nije za mene firma, prljav posao ili zvanje heroine. Želim biti veterinar. Želim lečiti i pomagati životinjama, kao i ljudima. Želim ponovo volontirati i ulagati celo svoje srce kako bih obezbedila domove i hranu onima koji to nemaju. Ne želim da uklanjam ljude s lica zemlje. Da uklanjam? Iskolačila sam oči. Zašto mi je to palo na pamet?
M: ,,Aleksej i ja treba da popričamo nakratko. Ne sada. Večeras. Nećeš mi zameriti ukoliko izađemo na pola sata na verandu?"
Zaustavila sam se kod stepenica.
J: ,,Ti i Aleksej imate zajedničke teme?"
M: ,,Zajednička tema si nam samo ti."
Nasmejao se.
J: ,,Ozbiljno, zbog čega? Kažeš da ćete kratko razgovarati a oduzimaš ga na pola sata. Da li je sve u redu?"
M: ,,Apsolutno. Muške stvari, Laura. Veruj mi da ne želiš da znaš."
Koračajući unazad gledala sam ga sumnjičavo. Rukom sam se držala za rukohvat pazeći da ne padnem.
Potvrđujem.
Moj život je u potpunosti otkačen i prevrnut naglavačke.

Savršeno nesavršeni (Završena)Donde viven las historias. Descúbrelo ahora