From England with love 💚

14.

"Hajde sa mnom do apartmana, hocu nesto da ti pokazem." - rekla je Aleksandra Heleni dok su lezale pored bazena i ispijale koktele. Mateo i Dejan su stajali u bazenu sa Ivanom i pricali a Rakel se izgubila negdje sa svojom sestrom.

"Moram li?" - pitala je Helena lijeno. Tako joj je bilo lijepo lezati i ne raditi nista, da je mogla zauvijek ostati ovako.
"Obecavam da ce ti se svidjeti." - rekla joj je Aleksandra dok su ustajale sa lezaljki.
"Obzirom da nisam vidjela akcije od pamtivjeka, sta god da uradis svidjece mi se." - rekla je Helena.

"Znaci, jos uvijek niste?" - pitala je Alexsandra iznenadjeno. Poznavajuci Helenu, to nije bila informacija koju je ocekivala da cuje.
"Nismo." - rekla je. "Ako smo se vec dogovorili da idemo polako, onda idemo. Cini mi se da sam s tim na neki nacin htjela njega da kaznim a ustvari sam izgleda kaznila samu sebe."

"Znaci, tesko odolijevas Mateovom nagom tijelu." - konstatovala je Aleksandra glasno se smijuci. Bilo joj je zabavno gledati Helenu ovakvu.
"Lako mi je za tebe, ti se ne skidas s onog Adonisa." - rekla joj je. "A ti Helena budi sama svoj majstor."
"Ti stvarno nisi normalna." - rekla je Aleksandra, sada vec placuci od smijeha. Dosle su do njenog aparmana i usle unutra.
Aleksandra je otvorila vrata ormara u kojem se nalazio sef. Ukucala je nekoliko brojeva i vrata sefa su se otvorila.

"Izvini, sta to ti nosis sa sobom pa drzis u sefu?" - pitala je Helena zbunjeno. "Trebam li biti spremna ako nam FBI upadne u sobu?"
"Ha-ha-ha." - Aleksandra je prevrnula ocima i iz sefa izvadila nesto umorano u sareni papir. "Kad vidis sta je, jasno ce ti biti zasto drzim u sefu."

Prisla je Heleni i pruzila joj paket. Helena je idalje sumnjicavo gledala u Aleksandru.
"Je l' mi ovo Bozic stigao ranije?" - pitala je.
"Tako ti boga, samo otvori jebeni paket vec jednom." - rekla je Aleksandra s nestrpljenjem. Jedva je cekala da vidi Heleninu reakciju i nerviralo je ovo njeno odugovlacenje.

Helena je polako otvarala papir u kojem je poklon bio zamotan. Uvijek je to radila iako je znala da Aleksandru to uzasno zivcira. Ali, ona nije voljela da se pocijepa papir u kojem je nesto bilo umotano.
"Za ime svega sto je sveto." - povikala je Aleksandra. Prisla je Heleni i jednim potezom skinula ukrasni papir.

Helena je stajala kao ukopana gledajuci u ono sto je drzala u svojim rukama. Iako je znala da bi nekad ovih dana trebalo da sve bude gotovo, nije ocekivala da ce tako brzo da budu u njenim rukama.
Sjela je na krevet i presla rukom preko knjiga. Tako su savrseno izgledale. Nije mogla da izabere koja joj se najvise svidjala, sve tri su bile savrsene.

Gledajuci u knjige, oci su joj se zamutile suzama. Hiljadu emocija je preplavilo njeno tijelo i samo je pocela plakati. Kao da je neko otvorio ventil i bujica suza je krenula. Jecaji su joj bili toliko jaki i glasni, da je jedva uspjevala doci do daha.

"Helena." - Aleksandra joj je prisla panicno i zagrlila je. "Sta se desava? Nisu valjda toliko lose?"
"Savrsene su."  - uspjela ne nekako da kaze izmedju jecaja.
"Pa koji klinac onda places?" - pitala je Aleksandra, grleci je idalje. "Da sam znala da ce te rasplakati, ne bih ti ih ni dala."

"Ne znam ni ja zasto placem." - rekla je Helena nakon sto se uspjela malo smiriti. "Toliko emocija se pomijesalo kad sam ih ugledala, nisam mogla da se suzdrzim."
"Moras mi samo jedno reci, jesu li ovo suze radosnice ili kako?" - pitala je Aleksandra.

"Ne znam kako bih ih nazvala." - rekla je Helena iskreno. "Kad sam vidjela knjige, prvo sam bila odusevljena kako izgledaju. Onda sam osjetila olaksanje sto je napokon sve gotovo. Onda me preplavila tuga upravo zato sto je sve gotovo i sto je zavrsilo. Onda mi je palo na pamet koliko mi se zivot okrenuo naglavacke u posljednja dva mjeseca. I onda vise nisam znala sta osjecam i pocela sam plakati."

"Znaci, vrijeme je da ti promijenimo terapiju." - zezala je Aleksandra. "Hej, to sve sto osjecas je sasvim normalno. Prvo, ovo je tvoj prvi rad nakon sranja sa Torresom. Drugo, ovo je prvi put da si radila sa toliko ljudi i sasvim normalno je da si bila nesigurna. I sad na kraju kad je sve ispalo savrseno, normalno je da tvoje tijelo tako reaguje na olaksanje koje je osjetilo."
"Uvijek nadjes prave rijeci za sveku situaciju." - rekla je Helena brisuci suze.