From England with love 💚

91.

Svezala je kosu u rep, uzela telefon i slusalice i zaputila se ka hotelskoj teretani. Obzirom da je poslala Edena na druzenje s ostalim momcima, trebala je nekako popuniti svoje slobodno vrijeme. Izasla je u hotelski lobi i ugledala Dejana kako sjedi sam, gledajuci u telefon.

Nadala se da ce proci pored njega neopazeno, ali kada je podigao glavu i pogledao direktno u nju, znala je da od toga nema nista. 

"Gdje ces to ti?" - pitao je kad mu se priblizila dovoljno blizu.

"Imala sam namjeru ici u teretanu, ali, cini mi se da nije vise tako toplo vani, mogla bih i na zrak otici malo trcati" - rekla mu je.

"Ides sama?" - pogledao je upitno a njoj se ucinilio kao da je pogledao preko njenog ramena, u pravcu restorana. Okrenula se iza sebe, ali tamo nije bilo nikoga. 

"Pa, namjeravala sam" - odgovorila je.

"Trebas drustvo?" - pitao je smjeseci se.

"Kao da ti mozes pratiti moj ritam" - rekla mu je posprdno. 

"Ti shvatas da sam ja brzi od tebe?" - pitao je, ustajuci sa secije na kojoj je sjedio. Bio je obucen u donji dio trenerke i majicu, a Aleksandra je odmah znala u kojem pravcu ce ici ovaj scenarij.

"Vidjela sam u Liverpoolu koliko si brzi od mene" - dodala je i krenula prema izlazu iz hotela a on je posao za njom.

"Zabila si onaj gol na prevaru" - podsjetio je Dejan.

"Pa nisam ti ja kriva sto nisi u stanju da me pratis" - rekla je. Ponovo se pocela osjecati ugodno u njegovom drustvu a to joj se nikako nije svidjalo.

"Zacudo da si sjedio sam" - prokomentarisala je. "Inace ste ti i Salah kao pupcanom vrpcom vezani".

"Mo je…" - rekao je pa zastao na trenutak. "Trenutno zauzet" - nastavio je, prevrcuci ocima.

"Cime on moze biti zauzet na mjestu gdje ne poznaje nikoga sem svojih saigraca?" - pitala je iznenadjeno. Zastala je na trenutak kada joj je jedna misao pala na pamet, pa se toliko glasno pocela smijati, da se morala uhvatiti za stomak koliko ju je zabolio od smijanja.

"Salah sjedi na kafi s Edenom, je l' da?" - pitala je, jedva dolazeci do daha. Dejanovo kolutanje ocima joj je bilo dovoljno, nije morao nista nakon toga ni reci.

"Jao Boze" - rekla je, disuci otezano. Ovo silno smijanje joj je oduzelo mnogo snage. "Pa nije ti Mo jedini prijatelj u Liverpoolu. Uostalom, imas prijatelja i u Chelziju. Sto se ne druzis s Mateom?"

"Isao sam mu do njega, ali sam cuo neke cudne zvukove iz njegove sobe, tako da sam odustao od kucanja na vrata" - rekao je zgrozeno. "Ne zelim da znam sta on i Helena rade preko facetime-a".

"I vjeruj mi da ne zelis" - potvrdila mu je. Prisjetila se perioda kada je tek dosla u London pa neko vrijeme zivjela kod njih dvoje u kuci. Kakve je samo zvukove slusala skoro svako vece, imala je osjecaja da spava u zooloskom vrtu.

"Dobro, namjeravas li ti trcati sa mnom?" - pitala je. "Ili ces se vuci tu pored mene ko prebijena macka".

Dejan je pogledao s osmijehom na licu, sto joj je donijelo blago klecanje koljena. Prokletnik, morao je i dalje izgledati kao jebeni Adonis.

"Utrkujmo se do plaze" - rekao joj je, i prije nego se ona uspjela snaci, poceo trcati u pravcu u kojem je bila plaza. Potrcala je za njim, ali, koliko god da se trudila, nije mogla da ga stigne. Bio je brzi od nje svakako, a kamoli sada kada je imao startnu prednost.

Gledajuci kako odmice od nje, spustila se na u cucanj i glasno jauknula. Vidjela je da je Dejan zastao i okrenuo se ka njoj, pa se uhvatila za glezanj i nastavila bolno jaukati.