From England with love 💚

20.

"Jesi li dogovorila tacan datum promocije?" - pitala je Helena tokom telefonskog razgovora.
"Znas ono kad smo se bojale kako ce citav boravak u Rusiji proci i hoce li biti problema i hoces li ti to moci izgurati?" - pitala je Aleksandra. "E da mi je neko rekao da ce veci problem biti organizovati promociju a ne napisati knjigu o 30 ljudi, rekla bih mu da je lud."

"Sto, sta je problem?" - pitala je Helena. Aleksandra do sada nikad nije imala problem oko organizacije promocija njene knjige, tako da joj nije bilo jasno o cemu se radi.

"A problem je sto zelim da svi igraci budu tu na promociji. A to mogu odraditi jedino u terminima kada bude okupljanje za utakmice Lige nacija." - rekla je. "Ali, prvo okupljanje u septembru je u Spaniji, u Hrvatsku uopste ne dolaze. Drugo je u oktobru ali se obje utakmice igraju u Rijeci a ja ni mrtva necu raditi promociju mimo Zagreba. A novembar nam je suvise daleko da bismo toliko cekale."

"Pa sto ne radimo taj u oktobru?" - pitala je Helena. "Mislim, znam da igraju u Rijeci ali valjda ce prvo doci u Zagreb."
"To i jeste problem, sto se okupljaju direktno tamo." - Aleksandra je uzdahnula. Mrzila je kada ni ne pocne kako treba da nesto planira a vec naidje na probleme.

"Nista, moracu se cuti sa Dalicem i upotrijebiti sav sarm koji posjedujem da ga nagovorim da prvi dan budu u Zagrebu pa da sutradan idu u Rijeku."
"Eto vidis kako odmah nadjes neko rjesenje." - nasmijala se Helena.

"Pa jeste, al' kad me Dalic posalje tamo odakle sam dosla po rodjenju kad mu to predlozim, pitacu te imam li plan b." - nasmijala se i ona. "Nego, je li mladi Krivaric jos uvijek medju zivima ili?"

"Mrda jos uvijek pomalo." - rekla je Helena. "Otisao je na sastanak sa trenerom a ja evo uzivam na bazenu dok se on ne vrati."

"Pa ja, a ti se Aleksandra zajebavaj oko promocije dok drugi banjaju guzice." - nasalila se.
"Hej, ja sam svoj dio odradila. Ne znas ti kako je bilo provoditi vrijeme sa 30 razlicitih ljudi mjesec i po dana." - uzdahnula je Helena pokusavajuci da zvuci sto tuznije.
"Da, inace nisma bila s tobom svo to vrijeme ." - nasmijala se Aleksandra

"Kakva je situacija s Dejanom?" - pitala je Helena. "Jeste rijesili probleme?"
"Nismo jos uvijek nista." - rekla je Aleksandra. "Sime je bio juce kod nas pa nije ni bilo prilike za razgovor. Ali danas je otisao za Milano, pa cemo valjda popricati. Mada, ja ne namjeravam prva zapocinjati temu."

"Ne zna se ko je gori od vas dvoje." - prokomentarisala je Helena. "Aleksandra, on sutra ide za Liverpul. Ako danas ne porazgovarate, bojim se da bi poslije moglo biti kasno za bilo kakve razgovore na tu temu."
"Znam Helena, ali kao sto i sama znas, karte nisu u mojim rukama." - rekla je Aleksandra. Cula je zvuk otkljucavanja vrata. "Mi o vuku. Dejan se vratio kuci, moram ici. Cujemo se poslije."

Dejan je usao u kucu, spustio kljuceve na stol i pogledao gdje se nalazi Aleksandra. Ona je sjedila na balkonu i upravo zavrsavala telefonski razgovor. Znao je da moraju sjesti i razgovarati o situaciji u kojoj se nalaze prije nego on sutra otputuje.
"Sime je otisao?" - pitala ga je kad je izasao na balkon i sjeo pored nje.

"Ostavio sam ga na aerodromu, nisam cekao let." - rekao je Dejan. "Aleksandra, moramo razgovarati."
"Mislis?" - pitala ga je smjeskajuci se. Bilo joj je smijesno gledajuci ga kako se meskolji na stolici.
"Kuda ovo sve vodi?" - pitao je ozbiljno. "Kuda mi vodimo?"

"Ja sam mislila da vodimo ka nekom normalnom zajednickom zivotu." - odgovorila mu je iskreno.
"A kako si ti zamislila da imamo zajednicki zivot ako smo na dva razlicita kraja svijeta? Ako ti ne zelis da zivis sa mnom?" - pitao je.
Aleksandra je uzdahnula i okrenula se ka njemu. Uhvatila ga je za ruku i pogledala direktno u oci.

"Dejane, moras vec jednom shvatiti i napraviti razliku izmedju ko sta zeli i nacina na koji se to sve predstavilo." - rekla mu je. "Ja nikada nisam rekla da ne zelim da zivim s tobom. To nikada nije bio problem. Jedini problem je bio nacin na koji si se ti ponio prema meni."
"Ja nisam mislio nista lose." - rekao joj je.