From England with love 💚

13.

"Je li stiglo?" - pitala je Aleksandra cim je usla u hotel. Ona i Dejan su se vratili na Pag nakon sto su sedam dana krstarili po hrvatskom primorju.
"Stiglo je." - nasmijala se djevojka sa recepcije i pruzila joj paket.
"Hvala ti." - rekla je i krenula ka liftu. "Reci Dejanu da sam otisla u apartman."

Dejan je ostao ispred hotela da iznese njihove stvari ali ona nije mogla da ceka. Bila je nestrpljiva da preuzme svoj paket sto prije.
"Bas ti hvala sto si mi pomogla sa stvarima." - rekao je Dejan ulazeci u apartman.
"Stigle su, stigle su, stigle su." - vristala je Aleksandra i bacila mu se u zagrljaj. Uzvratio joj je zagrljaj ali mu idalje nije bilo jasno o cemu ona prica.

"Sta je stiglo?" - pitao je zbunjeno.
"Tako su divne, savrseno izgledaju." - rekla mu je. Izgledala je kao da uopste ne cuje sta je on pita. "Moras da ih vidis."

Povukla ga je za ruku i odvela do kreveta. Tamo su stajali otvorena kutija i pocijepani ukrasni papir a pored svega toga nalazile su se tri knjige. Dejan nije mogao a da se ne nasmije. Mogao je i pretpostaviti zbog cega je Aleksandra bila ovoliko uzbudjena.

"Znaci zvanicno su odstampane." - uzeo je jednu od knjiga i presao rukom preko nje. Na naslovnim koricama stajala je Simina slika sa polufinala gdje on lezi na travnjaku a isrped njega je bila Hrvatska zastava.
Iako je Simin lik bio izmijenjen i zamucen, radi boljeg efekta, Dejan je znao da se radi o toj slici. Mogao ju je na prvu prepoznati medju milion slika. Za kratko vrijeme, to je postala epska slika.

Predstavljala je sve ono sto su svi oni prosli tokom tog prvenstva. Bila je skup svega: i umora, i radosti, i prozrtvovanosti, i ponosa, i patriotizma.
"To je druga." - rekla mu je Aleksandra i pruzila mu drugu knjigu. "Meni je licno ova najdraza."

Dejan je pogledao u knjigu i najezio se. Sve emocije koje je osjecao nakon finalne utakmice su mu se vratile u sekundi. Na naslovnici trece knjige nalazio se pehar svjetskog prvaka a oko njega je bila okacena zlatna medalja.

"Savrseno izgleda." - prokomentarisao je. Pogledao je u Aleksandru koja je idalje odusevljeno gledala u knjige. Izgledala je kao malo dijete koje je dobilo poklon koji cijelog zivota prizeljkuje.
"Daj da vidim tu prvu." - rekao je Dejan a ona mu je pruzila knjigu. Na naslovnici prve knjige stajala je njihova selfi slika iz svlacionice u Lisabonu.

Sjecao se te scene kao da je juce bila. Taman sto su zavrsili utakmicu, Helena im je upala u svlacionicu i sviju ih natjerala da stanu u kadar i naprave selfi. Jos tad je trebao znati da ta djevojka u potpunosti nije normalna.

Iako je svaka slika koja se koristila za naslovnice knjiga bila izmjenjena, toliko da ne izgledaju kao da su fotoalbumi u pitanju, Dejanu su se savrseno slagale sa svom ovom pricom.
"Ti si birala slike?" - pitao je Dejan a Aleksandra je klimnula glavom. "Pretpostavljam da svaka ima svoju pricu?"

"Naravno, znas da kod mene sve ima svoju poentu." - nasmijala se i uzela prvu knjigu u ruke. "Vidis recimo ova iz Lisabona. Tu je sve pocelo. Iako je Helena tek u Zagrebu donijela konacnu odluku da ce prihvatiti ovaj posao, i ona i ja smo jos u Lisabonu znale da ga nece odbiti. I zato prva knjiga nosi ovu sliku, sliku pocetka ove avanture."

"A druga." - rekla je pokazujuci na drugu knjigu. "Na njoj se najbolje vidi sve ono kroz sta ste sve prosli da biste dosli tamo gdje ste u tom trenutku bili. To je bila neka sredina te avanture, bas kao sto je i druga knjiga sredina ove triologije."

"I treca knjiga, sa peharom i medaljom, kao vrhunac i kraj te avanture." - rekla mu je sa osmijehom na licu. Uzbudjenje joj je idalje bilo na vrhuncu.

"Ne znam kad te vise volim." - rekao joj je Dejan i privukao je ka sebi. "Kad si sretna, kad si ljuta ili kad si tako uzbudjena kao malo dijete."
"Podjednako u svakoj situaciji." - nasmijala se. "Vjerujes li mi da ni za jednu knjigu do sada nisam bila uzbudjena koliko za ove sad?"
"To je samo zato sto hoces da citas o meni." - rekao joj je i namignuo joj.