From England with love 💚

86.

Pogledala je na sat. Vec je bilo pola 10, a ona je jos uvijek sjedila za stolom u svom uredu i listala drustvene mreze.

Osjetila je umor vec u podne, ali bila je istrajana da ova prica ne dobije razmjere koje je mogla dobiti da ona nije bila tu da sve to suzbije.

Ruku na srce, bilo joj je zao Matea. I iako je bila osoba koja nije oprastala prevaru ni u kojem slucaju, bilo je nesto u njegovom ponasanju sto je tjeralo da ga sazaljeva vise nego da ga mrzi.

Vjerovatno se zbog toga trudila da ni on ni Helena ne prodju lose u ocima javnosti. Njegov tim je vec pokazao da je totalno nesposoban za zivot, a ne za drustvene mreze i ona je na neki cudan nacin osjecala potrebu da i njega zastiti.

Pogledala je na mobitel i vidjela da je Helena zvala, ali znala je zasto je zove. Aleksandra joj se jos uvijek nije javila iako je rekla da ce doci kuci prije nekoliko sati. Ali jedna slika je vodila drugoj i posao se svakim satom nagomilavao. Krajnje je vrijeme da se krene kuci - pomislila je Aleksandra.

Uzela je svoje stvari i izasla iz ureda. Krenula je ka  svom autu, kad je ispred ulaza vidjela veliku limuzinu i vozaca koji je stajao ispred vrata. Cinilo se kao da je nekoga cekalo.

Zvuk njenih stikli je natjerao vozaca da podigne glavu i nasmije se kada je vidio.

“Gospodjive Reeves?” - pitao je kulturno. ”Ja sam Johnotan, licni vozac gospodina Hazarda” - dodao je i stao ispred nje. Pruzio joj je malu ceduljicu kad ga je ona upitno pogledala.

* Draga moja, imam jedno malo iznenadjenje za tebe. I, iako sam zelio da ja budem taj koji ce doci po tebe, nazalost, zadrzao sam se na treningu, pa sam poslao svog vozaca. Johnotan zna sta treba da uradi, a jedino sto ti trebas je da sjednes, popijes casu sampanjca i pitas se sta sam to sada smislio. Vidimo se uskoro. S ljubavlju, E. *

Aleksandra je pogledala jos jednom u Johnotana, pa u karticu. Prepoznala je Edenov rukopis, ali je i dalje bila skepticna.

Mobitel joj je zavibrirao.

“Samo udji u jebenu limuzinu” - bila je Helenina poruka i ona se nasmijala glasno. Ocito su svi znali sta ona treba da radi veceras.

“Aleksandra” - rekla je i pruzila ruku vozacu.

“Drago mi je, gospodjice” - rekao joj je kulturno i otvorio vrata od limuzine da bi mogla da udje. Aleksandra je sjela i nasmijala se kad je vidjela ruzu, bombonjeru i flasu sampanjca na sjedistu. Uzela je telefon i nazvala Edena ali se nije javljao.

To je cinilo malo nervoznom.

“Halo?” - javila se kad je vidjela da je Helena zvala.

“Moras li biti tako jebeno radoznala i ne dozvoljavati da te se iznenadi?” - pitala je Helena sarkasticno.

“Samo sam obavila jedan poziv” - rekla je Aleksandra. ”Gdje si ti uopste? Je l' Eden s tobom?”

“Nije” - rekla je Helena. "Ispod sjedista prekoputa tebe imas iznenadjenje. Opusti se Aleks, ne vodi te u muzej nozeva i vatre” - dodala je Helena, pa zavrsila razgovor.

Aleksandra je spustila mobitel pa izvukla veliku crnu kutiju koja je bila ispod sjedista. Kad je otvorila, nasmijala se.

Presla je preko lakirane koze cizama koje su bile u kutiji i sjetila se koliko su mu se svidjele kad su ih zajedno vidjeli u jednom butiku. Znala je i da idu skroz iznad koljena i da bi bile savrsen dio outfita koji je i sama mislila spariti. Ali s obzirom da nije znala da ce se ovo desavati, bila je pomalo iznervirana sto to nije mogla organizovati.

“Johnotane” - rekla je glasno. ”Postoji li mogucnost da svratimo do moga stana da pokupim nesto?” - pitala ga je, a on je spustio pregradu izmedju vozaca i nje.