From England with love 💚

12.

"Izdrzavas li?" - pitao je Mateo tiho, dok su sjedili kod njegovih roditelja na rucku. Za divno cudo, na nju nisu puno obracali paznju, sto je njoj i odgovaralo.
Vecinom su prepricavali desavanja sa Jelenine svadbe, ne krijuci odusevljenje sto je sve proteklo onako kako su zamislili.

"Naravno." - rekla mu je Helena i osmjehnula se. Istina, radije bi da bude na bilo kojem drugom mjestu nego ovdje, ali trudila se maksimalno da se to ne vidi na njoj.

Danas kada su krenuli ka njihovoj kuci, osjecala je toliku nervozu da je mislila da ce se u jednom trenutku i onesvijestiti. Mucnina u zeludcu je bila toliko jaka, jedva je uspjela ista da pojede kada su dosli kod njih. Znala je da je Mateova mama pozvala na rucak da bi iskoristila priliku i razgovarala s njom i zato se i bojala ovog dolaska. Ali, sve vrijeme su joj Aleksandrine rijeci bile u glavi, bolje prije nego kasnije. I bila je upravu, sto prije to zavrsi, prije ce se rijesiti nervoze i napetosti.

"Helena, kakav je vama plan za ljetovanje?" - pitala je Jelena.
"To moras svog brata da pitas." - rekla je Helena. "Ja znam samo da sam obecala Rakel da cu doci na Ibizu koji dan, ostalo je sve na njemu."
"Luka je danas otisao za Zadar, tamo cemo se naci s njim i onda cemo sve isplanirati." - rekao je Mateo. Izraz lica mu je bio ozbiljan a Helena je pretpostavljala zasto - Kramaric ce provesti cijelo ljetovanje na Ibizi.

"Ne mislis li da je vrijeme da se malo odmaknes od Luke?" - pitao je Mateov otac. "Nemoj me pogresno shvatiti, ja volim Luku kao da mi je sin, ali bi mozda trebao provesti neko vrijeme i sa svojom djevojkom, da budete sami, da se malo bolje upoznate."

"Pred kraj ljetovanja cemo ici u Madrid sami nas dvoje." - rekla je Helena, pokusavajuci da prekine napetost koja je polako nastajala.
"Ali i u Madridu ce biti dosta ljudi koje poznajete, ni tamo necete moci biti sami." - rekla je Mateova mama. "Onda ce ti poceti pripreme."

"Mama, molim te." - rekao je Mateo kratko i ozbiljno. Pogledao je znacajno u nju i time dao do znanja da zavrsava ovaj razgovor.
"Uredu, necu se mijesati. Vas dvoje znate najbolje." - rekla je i ustala od stola. "Helena, hajde sa mnom da ti pokazem svoj vrt."
"A da vam prvo pomognem oko sudja?" - pitala je Helena, nadajuci se da ce tako kupiti jos malo vremena.

"Ma to ce Jelena i Katarina da zavrse." - rekla je i uhvatila Helenu pod ruku. Izasle su u vrt i sjele a Katarina im je donijela kafu. Nasmijesila se ka Heleni prije nego se vrtila u kucu, u znak podrske.
"Helena duso, ti si pametna djevojka, sigurna sam da znas zasto sam te najvise zvala danas." - rekla joj je a Helena je klimnula glavom.

"Bicu iskrena prema tebi a nadam se da se ti neces ljutiti. Kada sam zamisljala zenu sa kojom ce moj sin provesti zivot, zamisljala sam nekoga ko ce moci da ga prati, ko ce podrediti sve njemu i njegovoj karijeri. Ti si zena koja je vec izgradila svoj zivot, kojoj ne treba muskarac da je vodi kroz zivot, ti si sve to sposobna sama da uradis."

Helena je otpila malo kafe. Slusala je sta joj Mateova mama govori i nije znala kako tacno da protumaci njene rijeci. Nije bila sigurna da li je ovo sto je govorila bilo pozitivno ili negativno po nju.

"Izvini sto je pominjem, ali moram. Kada sam upoznala Adrijanu, mislila sam da je moj sin nasao tacno onakvu zenu kakva njemu treba. Istina je da su se upoznali jako mladi, ali od samog starta ona se postavila onako kako sam ja zeljela. Pratila ga je u stopu, pruzala mu podrsku, svoj zivot je podredila njemu. Ni dan danas ne znam je li zaista bila takva ili je to radila da bi mene zadovoljila, jer je znala da ja imam veliki uticaj na njega. Ali, zaista sam bila uvjerena da je prava za njega. Znas i sama sta se desilo s njima, sta je ona uradila. Sta je nju natjeralo na to, ne znam."

"Niste nikada trazili objasnjenje od nje?" - pitala je odjednom Helena. Iskreno, nisu je zanimali Adrijanini razlozi, vise je zanimalo da li su ostali u kontaktu s njom.