From England with love 💚

116.

Parkirala je auto u dvoriste pa lagano usla u kucu. Iako je bilo kasno navece, nadala se da Dejan nije jos uvijek zaspao. Helena je izabrala da se kuci vrati kasnim letom, pa je Aleksandra ponudila da je odveze na aerodrom. Nije zeljela da se sama vozi taksijem navece. Nakon sto je odvezla, odlucila je da popije kafu s njom dok ceka let i na kraju joj se vrijeme izvuklo.

Na samom ulazu u kucu, docekale su je svijece poredane po podu, tako da su pravile putokaz ka dnevnom boravku, dok je prostor izmedju njih bio posut ruzinim laticama.

Aleksandra se nasmijala, pa spustila tasnu i skinula sandale.

"Iskreno se nadam da me na kraju ovog putokaza cekas bez ijedne krpice na sebi" - rekla je saljivo, ulazeci u dnevni boravak.  Cim je usla, dah joj je zastao. Citava soba je bila ukrasena svijecama, buketima crvenih ruza i balonima u obliku srca. Na sredini je stajao stol sa posluzenom vecerom, dok se sampanjac uredno hladio na svom mjestu.

"Dejane" - rekla je Aleksandra. "Predivno je. Nesto slavimo?" - pitala je, pokusavajuci se brzo sjetiti da nije zaboravila neki vazan datum. Ali, definitivno ili nije bilo nicega ili se ona jednostavno nije mogla sjetiti.

"Slavimo ljubav" - rekao je Dejan, grleci je oko struka. "Slavimo tebe. Slavimo nas. Slavimo sta god zelis da slavimo".

"Okej, ko si ti i sta si uradio s Dejanom?" - pitala ga je smijuci se.

"Eto, covjek vise ne moze ni romantican da bude a da ga ne prozivaju" - rekao je zezajuci je. "Tacno trebam biti jedan od onih muskaraca koji zaboravljaju i rodjendane i godisnjice i sve".

"Hej, nisam rekla da mi se ne svidja" - rekla je. "Samo nisam ocekivala ovako nesto" - dodala je pa obavila ruke oko njegovog vrata.

"Znas, nikad nismo imali priliku proslaviti prvu godisnjicu" - rekao je Dejan, izvlaceci joj stolicu da sjedne. "Pa sam onda odlucio da to bude veceras".

"Svjestan si da kad sve saberemo i oduzmemo, nismo vremenski popunili tu godinu?" - pitala ga je.

"Ne unistavaj raspolozenje" - rekao je Dejan kolutajuci ocima a Aleksadra se glasno nasmijala, pa napravila potez rukama kao da zakljucava usta.

Dejan sjeo pored nje pa im oboma nasuo po casu sampanjca.

"Za nas" - rekao je, nazdrzavljajuci s njom.

"Za nas" - Aleksandra se nasmijesila pa otpila sampanjca. "Ovo predobro mirise" - rekla je pa krenula da otvori jedan od poklopaca, da vidi sta se sve nalazi u tanjirima.

"Prvo poklon" - Dejan je zaustavio pa joj pruzio kutiju.

"Hej, ovo nije fer" - rekla je. "Ja nemam nista za tebe".

"Primam ja poklone i u naturi" - nasmijao se, spustajuci joj jedan njezan poljubac na vrat. 

"Tu naturu dobijas skoro svaki dan" - rekla mu je kroz osmijeh, suzdrzavajuci se da ne skoci na njega. Svaki njegov dodir ili poljubac palili su vatru u njenom tijelu, ali ipak ne bi bilo kulturno ostaviti poklon neotvoren. Odmakla se od njega, tek toliko da moze otvoriti kutiju koju joj je dao.

"Predivna je" - rekla je tiho, gledajuci u Cartier narukvicu pa zatvorila kutiju. "Ti znas da ja nisam osoba koja se kupuje skupim stvarima. Ova romanticna veceras bi bila sasvim dovoljna".

"Znam" - rekao je Dejan. "Ali zelio sam i nesto da ti poklonim. Ako nista, sada imas cime zamijeniti tu narukvicu koju stalno vrtis na zaprescu kada si nervozna".

Aleksandra je supustila pogled na Hazardovu narukvicu koju je jos uvijek nosila na ruci. Gledala je u nju nekoliko trenutaka, pa vratila pogled na Dejana.