From England with love 💚

81.

Zvonila je vec treci put na interfon, stojeći pred kapijom njegove kuce, ali niko nije otvarao. Do sada se u sebi prekorila nekoliko puta sto mu nije javila da dolazi. Jutros kada je dosla na zeljeznicku stanicu i kada je voz krenuo za Liverpool, imala je namjeru da ga nazove, ali joj se nekako cinilo da je jos uvijek suvise rano.

Znala je da Dejan ne voli bas pretjerano rano ustajati pa je pretpostavila da jos uvijek spava. Odlucila je da ce ga nazvati u neko normalno vrijeme, dok jos bude putovala ka njemu, ali, sljedece cega se sjeca, bio je glas sa razglasa koji je govorio kako je vec stigla u Liverpool.

Ocigledno je u procesu cekanja pristojnog vremena za poziv zaspala i jedino sto joj je sada preostalo, bilo je da ga nazove dok je jos na stanici.

Ali, Dejan se nije javljao na telefon, pa je zaustavila prvi taksi i zaputila se ka njegovoj kuci. Adresu je itekako znala. I sada, dok je nervozno stajala pred kapijom, nije joj bilo nimalo ugodno.

A najvise ju je nerviralo to sto nije znala gdje je on. Imala je namjeru samo da pokupi Helenin auto i odmah se vrati za London, bez ikakvog zadrzavanja u Liverpoolu, ali ocigledno od te price nece biti nista.

Vratila se u taksi i zaputila ka Melwoodu, Liverpoolovom trening centru. Pretpostavila je da je na treningu, dok joj se nije javljao na pozive. 

Platila je taksisti i izasla bas u trenutku kada su pojedini igraci vec izlazili iz zgrade trening centra.

"Aleksandra" - cula je neciji glas, i prije nego se uspjela snaci, osjetila je kako joj je tlo pod nogama nestalo. 

"Ox, ludjace, spusti me dole." - rekla mu je, grleci ga, dok ju je vrtio na sred parkinga. 

"Ne mogu da vjerujem" - rekao je kad je spustio. Odmjerio je nekoliko puta pa zadovoljno klimnuo glavom. "Predivna, kao i uvijek" - dodao je. "Otkud ovdje?" - pitao je pa zastao na trenutak, gledajuci znacajno u nju. "Da nisi mozda.."

"Ne, nisam" - odmah ga je prekinula. "Mislim, jesam dosla zbog njega, ali ne tim povodom kojim ti mislis."

"Bas steta" - dodao je Ox. "Moram ti priznati da sam se ponadao."

U tom trenutku, telefon joj je zazvonio. Dejan. 

Ox je vidio ko je zove, pa se nasmijao i poljubio je u obraz.

"Vidimo se ljepotice" - rekao je. "I nemoj biti stranac" - dodao je dok je hodao ka svom autu.

"Zvala si me" - cula je Dejanov glas kad se javila. "Izvini, bio sam na treningu, evo upravo zavrsio." - dodao je, izlazeci iz zgrade. Nije je jos uvijek primijetio ali ona njega jeste.

"Znam" - rekla mu je Aleksandra. "Lijepo ti stoji ta Rockfilius dukserica."

"E je l' da?" - rekao je. "Mada, znas i sama da na meni sve dobro…" - zastao je na trenutak. "Kako ti znas da sam u toj dukserici?" - pitao je. 

"Gledam u tebe budalo" - rekla mu je Aleksandra. Jos uvijek je bila prilicno udaljena od njega ali ne toliko da je ne moze vidjeti.

Dejan se okrenuo oko sebe pa pogledao direktno u nju. Njegov zbunjeni izraz lica natjerao je Aleksandri osmijeh na lice.

"Otkud ti ovdje?" - pitao je, jos uvijek ne vjerujuci da gleda u nju.

"Izvini, hocemo li stajati ovako na par metara udaljeni jedno od drugog i pricati na telefon, ili ces doci do mene?" - pitala ga je a Dejan se glasno nasmijao kada je shvatio da i dalje prica na telefon s njom. Krenuo je ka njoj ali se u tom trenutku pojavila Marina, zaustavljajuci ga. Aleksandra je prevrnula ocima kad mu se ova zakacila rukama oko vrata. 

Salah, koji je prolazio pored njih, ugledavsi Aleksandru, zastao je, pogledao u Dejana i Marinu, pa opet u nju, pa opet u njih. Oci su mu bile sirom otvorene a Aleksandra je tacno mogla vidjeti male kotacice u njegovoj glavi kako se okrecu punom parom.