From England with love 💚

68.

"Sta???" - vrisnula je Aleksandra u slusalicu. "Kako to ti mislis dva vjencanja???".

Upravo se vozila ka zeljeznickoj stanici, odakle je sa ekipom Chelzija trebala putovati u Manchester na utakmicu. Iako su avioni i automobili bili prevozna sredstva koje je najcesce birala, voznja vozom ju je iznimno veselila. Bilo joj je pomalo cudno zasto ne idu autobusom, kao sve normalne ekipe, ali su joj objasnili da se u Engleskoj vecinom tako ide na gostujuce utakmice.

"Polako zeno, ne deri se." - rekla joj je Helena. "Probi mi usi."

"Imas li zmigavac, majmune??"- ponovo se Aleksandra proderala, ovog puta na nekog nesavjesnog vozaca. Da, kao da je i ona sama ikad davala zmigavac kad negdje skrece. Ali, obzirom da je jos uvijek imala poteskoca sa navikavanjem na voznju lijevom stranom, pokusavala se pridrzavati svih pravila u saobracaju. Cak je koristila i pojas, sto je, do preseljenja u London, izricito odbijala da radi.

"Pricas li sa mnom ili se deres na nekog jadnika koji se vjerovatno kao i ti, jos uvijek prilagodjava na Londonski saobracaj?" - pitala je Helena.

"Pricam s tobom i derem se na ljude. Znas da ja mogu raditi vise stvari odjednom, za razliku od tebe." - rekla joj je. "Nego, pominjala si maloprije neke dvije svadbe?"

"Ah da" - rekla je Helena. "Nakon sto sam sinoc razgovarala s njegovom mamom, dosle smo do kompromisa da se vjencamo gdje ja hocu, ali da pravimo veliku svadbu u Zagrebu."

"Dosle ste do kompromisa ili te ona pogledala puppy sad pogledom pa si ti sama dosla na tu ideju?" - pitala je Aleksandra.

"Ja ne znam sto uopste pricam s tobom." - rekla je Helena iznervirano. "Kad sve i sama znas" - dodala je.

"A ti kao da zaboravljas da te znam pola tvog zivota i da znam tacno kako dises" - podsjetila je Aleksandra. "Ali dobro, ja nemam nista protiv. Ako ces iskreno, bila sam pomalo tuzna kad si odlucila da se udas daleko od ociju javnosti. Zeljela sam da svi znaju, da sve oci svijeta budu uprte u tebe, jer to zasluzujes, ali sam postovala tvoju odluku. Ali sada kad imam odrijesene ruke, sestro lijepa, ima da bude haos." - dodala je i pocela se smijati.

"Aleksandra, plasis me kad se tako pocnes smijati." - rekla joj je Helena ali se i ona morala poceti smijati. Jednostavno, entuzijazam njene prijateljice je bio prelazan. "Plus, niko nije rekao da su ti ruke odrijesene".

"Drugarice, ti imas svoje malo otocko vjencanje i oko toga mozes zanovijetati" - rekla joj je. "Prepusti meni ovo drugo, mnogo bitnije, da ja sredim kako treba. Dobro, dozvolicu ti da sama biras vjencanicu, jer odmah da znas, neces se pojaviti oba puta u istoj. A za sve ostalo, nemas pravo glasa." - dodala je.

"Ti si luda zena." - rekla je Helena smijuci se.

"Hej, pazi sta pricas." - rekla joj je Aleksandra. "Pricas osobi koja ti je zaduzena za vjencanje. Vrlo lako bi mogla da se pojavis sa pletenicama umjesto pundje. Ili sa crnim buketom. Odlazim sad, mislim da sam dosla na stanicu. Bog me ubio ako ja znam gdje sam." - dodala je, zvuceci kao da vise govori sama sebi, nego Heleni.

"Ljubim te" - rekla je Helena, spustajuci slusalicu. Sada je vec i ona sama bila zagrijana za svoju svadbu, mnogo vise nego je do sada bila.

Definitivno je Aleksandrin entuzijazam bio prelazan.

                          * * * * * *

“Stvarno?” - pitala je Aleksandra Matea kad je vidjela da je sjedio i citao 'Iz Rusije sa ljubavlju'. On je spustio knjigu i pogledao je.

“Nisam imao sta da citam” - rekao je. Aleksandra ga je pogledala malo bolje.

“Citas Kramaricevu pricu, zar ne?” - pitala ga je, a on je brzo zatvorio knjigu.