From England with love 💚

10.

"Ako jos jednom pogledas u taj retrovizor, tacno cu ti staviti povez preko ociju, pa ti vidi kako ces tako voziti." - rekla je Aleksandra Dejanu dok su se vozili ka Zagrebu.
Donijela je odluku da ce Helena otici na Jeleninu svadbu i sada su svo troje uzurbano hitali ka odredistu. Dobro, ona je naglas rekla tu odluku, ali je znala da Helena to itekako zeli, samo ne zeli sama sebi priznati.

"Pa kako da ne gledam kad se na zadnjem sjedistu mog auta dvije polugole zene presvlace. I to kakve zene." - rekao je Dejan idalje gledajuci u njih. "Samo mi nije jasno koji se klinac ti presvlacis."

"Pa da nisi vozio kao manijak, to jeste da nisi kocio kao manijak, ja ne bih prosula kafu po sebi i sad ti ne bi imao dvije polugole zene u autu vec samo jednu." - prekorila ga je Aleksandra. "Sreca pa si imao u gepeku Rock Filius majice, imace bih sad morala u grudnjaku da paradiram po Sesvetama. Kad smo vec kod toga, zasto nosis citav paket zenskih majica sa sobom?"

"Da ih mogu obuci na one silne zene koje skidaju majice i grudnjake cim me vide." - rekao je Dejan sarkasticno. "Ne bi bilo uredu da gledam druge gologuze zene pored svoje rodjene."
"Hoce li mi iko zakopcati ovu haljinu ili moram moliti ovog frajera na naplatnim kucicama da me zakopca?" - pitala je Helena prekidajuci Dejanom i Aleksandrin razgovor.

"O jebo te, vec smo na naplatnim??" - povikala je Aleksandra kad je vidjela gdje se nalaze. "A nisam te ni pocela sminkati."
Panicno je pocela kopati po svojoj tasni trazeci sminku. Sreca je bila sto je Heleni ostala uvijena kosa od prethodne noci, pa je lagano uspjela da joj napravi neku pundju. Inace ne bi stigla nista da zavrsi dok ne dodju tamo.

"Hoces da usporim?" - pitao je Dejan nakon sto su prosli naplatne kucice.
"Samo ti nagazi, pod pritiskom radim najbolje." - namignula mu je gledajuci ga u retrovizor. Zakopcala je Heleni haljinu i okrenula je ka sebi. Bolje je da sto prije pocne da je sminka ako zeli da bude spremna prije nego stignu na svadbu.

                         * * * * * *

Mateo je stajao u svojoj nekadasnjoj sobi pred ogledalom, provjeravajuci jos jednom kako izgleda. Bio je zadovoljan onim sto je vidio, njegov krojac je uvijek znao kako napraviti savrsena odijela za njega.
Jos nekoliko minuta i bice vrijeme da izvede Jelenu. Svi gosti koji su bili predvidjeni da dodju u njihovu kucu su se vec okupili. Cekao je samo da Katarina dodje po njega cim Jelena bude spremna za izlazak.

Pogledao je na sat i nasmjesio se. Nosio je sat koji mu je Helena uzela jos one prve noci kad su se upoznali na Pagu. Poslao joj je privjesak ali sat nije. Zelio je da ostavi njoj mogucnost izbora. Ako ga bude trazila nazad, rado ce joj ga dati. Ali nije zelio da je sili ni na sta. Rekli su da ce ici polako i namjeravao je to da ispostuje.
Zato nije toliko ni navaljivao da dodje danas na Jeleninu svadbu iako je to silno zelio. Danas je bio isuvise nervozan i znao je da bi ga njeno prisustvo smirilo. Ali postovao je dogovor, koliko god da mu je to bilo tesko.

Cuo je kucanje na vratima i duboko udahnuo. Pretpostavljao je da je Katarina dosla po njega, bilo je vrijeme da se pojave pred gostima.
"Mooolim?" - nije vjerovao svojim ocima kada je otvorio vrata sobe. Helena je stajala pred njim u uskoj dugoj srebrenoj haljini, predivna kao i uvijek.

"Da sam znala da cu stajati ovoliko dugo pred vratima, malo bih bolje razmislila da li bih uopste dolazila." - rekla je Helena saljivo kad je shvatila da Mateo nije u stanju da sastavi normalnu recenicu.
"Sta se desava?" - pitao je Mateo i povukao u sobu.
"Pa meni rekose da danas ovdje ima neka svadba na koju sam pozvana i ja dosla." - Helena ga je idalje zezala.

Mateo je idalje gledao izbezumljeno u nju. Ni u najludjim snovima nije ocekivao da ce se ona danas pojaviti ovdje. Uhvatio je rukama njeno lice, kao da provjerava da li je ona stvarno tu ili mu se pricinjava.
"Ne vjerujem da si ovdje." - rekao je naslanjajuci svoje celo na njeno. Opijao ga je njen miris, koliko mu je samo nedostajala.