From England with love 💚

111.

Pogledala je na sat, lupkajuci noktima od stol. Nije navikla da dolazi ranije na sastanke pa je sve imala osjecaja kako druga strana kasni. Sto sada nije bio slucaj. Nicolas je uvijek do sada dolazio na vrijeme, pa je pretpostavila da ce i sada biti isti slucaj. Tacno je znala da nije trebala dolaziti ovoliko prije dogovorenog vremena. Ali, koliko god joj bilo lijepo na ovom odmoru, toliko je osjecala zelju da sto prije bude u Liverpoolu. Tako da joj se jutros cinilo da, sto prije dodje na sastanak, prije ce ga zavrsiti a to znaci da ce prije i biti u Engleskoj. Jutros kada je ustala, bilo je toliko rano da je cak uspjela obici turisticki dio Atine do vremena za sastanak s Nicolasom.

"Izgledas ljutito" - cula je muski glas i vidjela Nicolasa kako joj prilazi. "Nadam se samo da nisi imala neki novi okrsaj s konobarom. Ne bih volio da mi pljune u kafu" - dodao je s osmijehom.

"Nisam, ne brini se" - uzvratila mu je osmijeh. "Cesto se znam namrstiti bez razloga dok razmisljam o stvarima, pa vjerovatno zbog toga izgledam ljutito".

"Pored toga sto izgledas ljutito, izgledas i predivno" - prokomentarisao je. "Izgleda da ti je ovaj odmor bas prijao".

"Pa, recimo da mi je pomogao u mnogo cemu" - rekla je. "A ti izgledas kao da ti je odmor ocajnicki potreban" - dodala je kroz osmijeh.

"I osjecam se tako, vjeruj mi" - potvrdio je. "Sezona je bas bila duga. Isao sam sad i u Ameriku na ove njihove pripreme, prije toga Edenovo predstavljanje u Madridu.." - zastao je na trenutak, gledajuci u nju.

"Znas, Eden i ja se nismo razisli u ratu" - rekla mu je pa se nasmijala. "Dozvoljeno je spominjati njegovo ime u mom prisustvu".

"Oprosti, nisam imao namjeru biti tako ocit" - dodao je. "Ali, ruzno se osjecam. Kao da su mi se roditelji razveli pa ja sad ne znam na koju stranu da idem".

Aleksandra se toliko glasno pocela smijati da su se ostali gosti restorana poceli znatizeljno okretati ka njima.

"E stvarno si me slatko nasmijao" - rekla je, brisuci suze koje su joj krenule na oci od smijeha.

"Vidi" - rekla mu je kada je uspjela doci do daha. "I Eden i ja smo odrasli ljudi. Razisli smo se u prijateljskim odnosima, bez svadje, bez ruznih rijeci. Sigurna sam da mogu govoriti i u njegovo ime i reci da citav nas poslovni projekt nece trpiti zbog toga sto mi vise nismo zajedno. Tako da mozes biti miran" - dodala je.

"Drago mi je to cuti" - klimnuo je glavom. "Ali, iskreno, nije to ono sto me brine".

"Ima jos nesto?" - pitala je zbunjeno. "Mislila sam da je sva tvoja zabrinutost bila vezana za odnos mene i Edena".

"Lagao bih kada bih rekao da me i to nije brinulo" - priznao je. "Ali nekako sam racunao na tvoju profesionalnost, pa sam ocekivao da nece tu biti prevelikih problema".

"Sta je onda drugo u pitanju?" - pitala je.

"Helena" - rekao je kratko.

"Helena je problem?" - pitala je. "Okej, jasno mi je zasto je ona meni problem. Mislim, citav zivot mi je na grbaci. Ali, zasto tebe brine?" - dodala je smijuci se. 

"Prije nego predjem na problem, hocu samo da ti kazem da sam svjestan da se pisca i ne treba i ne moze pozurivati" - rekao je, zvuceci kao da pravda sam sebe. "Ali, jako sam zabrinut kako u kojem smjeru ide citav ovaj nas projekt".

"Kako mislis?" - pitala je.

"Pa, ako sam dobro shvatio Helenu kad sam je u Bostonu pitao kako napreduje knjiga" - rekao je. "Ona nije dosla ni do pola sa pisanjem".

Aleksandra je odmahnula glavom pa glasno uzdahnula. Jasno joj je na sta je Nicolas mislio i, iskrena da bude, i nju je to u nekim trenucima brinulo. Ali, znala je sta je bio problem kod Helene i ocekivala je da ce se to uskoro rijesiti.