From England with love 💚

94.

Aleksandra je gledala kako sunce izlazi i pitala se kako se uopste nasla u ovoj situaciji. Obecala je sebi da si nikad nece dozvoliti da lezi u necijem krevetu i razmislja o drugoj osobi.

I ruku na srce, nije razmisljala o drugom dok je bila s njim. Ali, cim bi zaspala, snovi su postali drugaciji od javnosti i kad je otvorila oci, samo je to mogla vidjeti.

Znala je da je odlucila da ce ostati sa Edenom i da je sa tim zakljucala opet svoje emocije. Ali nije mogla da nagovori svoju podsvijest.

Nije mislila da ce joj ta cinjenica da je sve pogresno protumaceno od strane oboje, biti toliko bitna da je toliko mori. Koliko god da je sebe tjerala da sve bude kao prije, osjecala je da nije.

Situacija se promijenila i nije znala sta je vise mrzila.

Osjetila je Edenove ruke oko svog tijela i uzdahnula. Okrenula se ka njemu, pa presla prstima preko njegovog lica. Bilo je tu jos uvijek emocija, to je znala. Sigurnost koju je osjecala, jos uvijek je bila u svakom trenutku s njim.

Ali onaj osjecaj uzbudjenja koji je imala svaki put kada bi vidjela .... Prestani Aleksandra, dosta je bilo patetike - prekorila se.

Istina je bila da nije bilo dovoljno patetike. Da je dozvolila sebi da istinski isplace i prezali Dejana iz svog sistema, mozda bi mogla normalno da nastavi zivjeti. Ali plakanje joj nije dolazilo tako lako kako je ocekivala da ce.

Osjetila je da Eden steze ruke oko njenog tijela i znala je da ce se uskoro probuditi. Zatvorila je oci praveci se da spava. Disanje joj je bilo umjereno, bar se nadala da jeste.

Ali njegovi prsti su prelazili lagano preko njenih ledja, a usne su mu pronasle put do njene kose i znala je da je morala ustati. Pretvarala se da se budi, pa se nasmijala kad je pogledala u njega.

Njegove plave oci su je gledale sa istim intenzitetom kao i uvijek, samo sto sada nije pronalazila onaj smiraj kao inace.

“Dobro jutro” - rekao joj je, a ona se odmakla od njega i klimnula glavom.

“Jutro” - rekla je, zijevajuci na silu. ”Definitivno moras promijeniti zastore u ovom stanu” - dodala je. "Previse svjetla ulazi ujutru”.

“Meni ne smeta” - rekao je Eden, iznenadjen njenim odabirom teme za dobro jutro, pa je poljubio u rame i lagano ustao.

Zastori? Stvarno Aleksandra? - rekla je sama sebi sarkasticno.

“Znas da se ja budim rano ujutru i kad ne moram” - rekao je, oblaceci majicu. ”Jesi li raspolozena za dorucak?” - pitao je.

Aleksandra je zamisljeno sjedila na krevetu. O kojoj bi temi mogla pricati za doruckom da nekako zvuci normalno? O cemu su inace pricali? Nista joj nije padalo na pamet.

Eden se odjednom stvorio ispred nje.

“Aleks?” - rekao je masuci rukom ispred njenog lica.

“Izvini, jesi li rekao nesto?” - pitala ga je.

“Jesi li dobro?” - pitao je Eden. ”Pitao sam te sta zelis za dorucak”.

“Samo kafu za sada” - rekla je pa krenula da ustane, ali je on zaustavio. Stavio je ruku ispod njene brade i natjerao je da ga pogleda.

“Odustna si” - rekao joj je. Nije zvucao ljutito. Vise je to rekao kao konstataciju nego bilo sta drugo.

“Imam toliko toga za srediti pred finale” - rekla je Aleksandra, iako je to bila laz. Sve je bilo apsolutno spremno za finale jos kad se vratila iz Spanije. Nespavanje i zelja da se zarovi u posao da ne razmislja su dali odlicne poslovne rezultate.